Dubrovački branitelji Zoran Jović i Niko Zec održali su, u srijedu 3. prosinca, tradicionalni sat povijesti u povodu Dana dubrovačkih branitelja, učenicima osmog razreda Osnovne škole Marina Držića.
Branitelj Zoran Jović pokazao je učenicima krunicu i naveo da je Bog bio ono što im je pomoglo da prežive. Rekao je da su uspjeli upravo zbog krunica koje su im dale majke i bake kada su išli u rat.
Istaknuo je da nisu imali mnogo naoružanja, pa ni ostalih potrebnih stvari. Nije bilo struje ni vode, a kupali su se u moru. Na kartama su prikazali kako je izgledao napad na Dubrovnik tijekom različitih datuma i razdoblja. Pokazali su i kako su pripadnici srpske vojske postepeno dolazili prema Gradu. No, naglasili su da Dubrovnik nikad nije bio okupiran niti mu je trebalo oslobođenje, već deblokada.
Najgori dan u ratu, istaknuli su branitelji, bio je 6. prosinca 1991., koji se danas obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja i blagdan svetog Nikole. Tada je Grad gorio jer je granatiran sa svih strana. Pokazali su i nekolicinu spisa iz rata koji se većinom danas nalaze u Muzeju domovinskog rata.
– Pokušali su osvojiti Srđ, nisu uspjeli zahvaljujući malom broju branitelja – naglasio je Jović. Govorio je i o 163. brigadi kojoj je bio pripadnik.
– Kruži legenda oko toga kako je nazvana 163. brigada. Mi smo nastali kao nastavak slijeda 116. Metkovske brigade. Kažu da je, kada je u 5:45 sati 6. prosinca 1991. krenuo napad, na položajima bilo 163 branitelja. Naravno, to neće nitko nikada dokazati, jer ako smo ja i moj kum bili tu, ne znači da iza nas nije bilo još 20 ljudi – ispričao je.
Jović i Zec naglasili su kako je u ratu umrlo toliko branitelja koliko je danas učenika u OŠ Marina Držića. Minutom šutnje u razredu je odana počast svim poginulim braniteljima.
Za kraj je branitelj Jović komentirao ono o čemu čitamo u zadnje vrijeme u medijima, odnosno da hrvatska i srpska mladež, zbog rata međusobno provodi mržnju. Pokazao je na križ na krunici i rekao: “Ako nosim križ, ja ne znam što znači mržnja”. Objasnio je da je mržnja pogubna jer nije usmjerena prema drugome, već izjeda nas iznutra.
