Crkva sv. Spasa nalazi se na zapadnome dijelu Place, odnosno Straduna, neposredno uz samostan franjevaca, a uz nju je danas i glavni ulaz na gradske zidine. Budući da je naš grad u trusnoj zoni, kroz stoljeća pretrpio je više potresa, pa tako ova crkva svoje postojanje ‘zahvaljuje’ upravo jednom takvom traumatičnome događaju. Naime, Dubrovnik i okolicu je 17. svibnja 1520. godine oko 11 sati pogodio dosta jak potres; prema navodu povjesničara Serafina Razzija koji je to zapisao pola stoljeća kasnije, Grad je pretrpio znatne štete, procijenjene na oko 100 000 dukata, dvadesetak je ljudi izgubilo život, a bilo je i dosta ozlijeđenih. Dubrovčani su smatrali da su Gospa i sv. Vlaho svojojm nebeskom zaštitom spriječili veće stradanja grada i njegovih stanovnika, pa se dubrovački Senat odmah po potresu odlučio izgraditi zavjetnu crkvu u spomen na taj potres. Na pročelju iznad vrata nalazi se latinski natpis koji ukratko kazuje osnovno o crkvi te naglašava kako je izgrađena ‘za odvraćanje nebeskoga gnjeva’.
Važan spomenik renesansne umjetnosti
Legenda kaže da su čak i dubrovačke plemkinje same donosile građevni materijal kako oblik svoga doprinosa, ali i pokore. Crkva je najvećim dijelom izgrađena od 1520. do 1528. godine, a njezin projekt izradio je poznati korčulanski kipar Petar Markov Andrijić koji je sa suradnicima i radio na izgradnji i ukrašavanju. Ova građevina je važan spomenik naše renesansne umjetnosti; iako ima križno-rebrasti svod i šiljate gotičke prozore, renesansni su elementi posebno naglašeni na pročelju: raskošni portal i specifičan trolisni gornji dio dok se po sredini pročelja nalazi središnji kružni prozor – rozeta. To troslino pročelje podsjeća na pročelje šibenske katedrale, koje je nešto mlađe. Prema mišljenju povjesničara Cvita Fiskovića crkva je trebala imati i kupolu, ali koja nije nikada izgrađena. Bilo je to vrijeme kada se u Dubrovniku puno gradilo i popravljalo, budući da se istodobno radilo na popravcima mnogih privatnih i javnih građevina, poput Kneževa dvora.
Grafika iz 1884. godine
Posvećena blagdanu Uzašašća Gospodinova
Crkva sv. Spasa posvećena je blagdanu Uzašašća Gospodinova – Spasovdan i njoj se se nalazi velika slika koja prikazuje Uzašašće, a 1528. izradio ju je slikar Pier Antonio Palmerini iz Urbina. Ova je crkva uglavnom je neoštećena preživjela Veliki potres iz 1667. godine i obzirom da je izgrađena kao spomen na potrese, u njoj se i danas svake godine na obljetnicu potresa – 6. travnja, služi misa za molbe protiv potresa, a u doba Dubrovačke Republike obilježavanje te obljetnice bilo je raskošnije i uključivalo je i zavjetnu procesiju od katedrale do sv. Spasa. Francuskom okupacijom Dubrovačke Republike nažalost je prestala služiti u sakralne svrhe i potom je korištena za potrebe austrijske vojske, međutim, i tu se u sudbinu ove crkve ponovno uključio jedan potres. Naime, u rujnu 1843. godine je Dubrovnik ponovno zatresao jedan ozbiljniji potres, da bi se podrhtavanje zemlje ponovilo idućih tjedana.
Ambijent koncerata i izložbi
Dubrovčani su smatrali kako je stoga potrebno crkvu sv. Spasa oduzeti vojsci i vratiti njezinoj izvornoj namjeni te obnoviti pobožnosti u njoj. Uz veliko zalaganje tadašnjega biskupa Tome Jederlinića crkve je ipak vraćena bogoštovlju već 1844. godine te se u njoj i danas svake godine dana 6. travnja služi zavjetna misa u spomen na veliki potres iz 1667. godine, ali i sve dubrovačke povijesne potrese od kojih sjećanje na onaj iz 1520. ove godine navršava pola tisućljeća. Spomenimo kao zanimljivost da je zbog radova na restauraciji unutrašnjosti crkve sv. Vlaha tijekom 2015. godine crkva sv. Spasa privremeno vršila funkciju crkve sv. Vlaha. Također, nije na odmet dodati kako je tijekom vremena crkva služila kao ambijent koncerata klasične glazbe, ali i kao izložbi gdje je svoje radove u ljetnim mjesecima redovito predstavljao dubrovački slikar Vedran Remetin.
Objavljeno u tiskanom izadnju DuLista, 28. listopada 2020.