Najvažniji dio klaustra je donja šetnica koja je podijeljena u četiri dijela i oblikuje natkriveno dvorište. Na „početnoj točci“ klaustra s lijeve strane šetnice je zid crkve, pa okolo slijede druge zgrade samostana, a s desne strane šetnica je sa svake strane omeđena ogradom s tri heksafore koja je dijeli od vrta. Širina šetnice na svakoj od četiri strane iznosi oko 5 m. Dužine južne i sjeverne strane šetnice iznose 26,70 m, dok su na istoku i zapadu dužine oko 27 m. Visina od poda do svodova okolo sve četiri strane je oko 6 m. Šesnaest križnih svodova nose gornju šetnicu, čije dimenzije odgovaraju donjoj šetnici. Svodovi se s lijeva naslanjaju na kamene konzole i na zidove građevina, a s desna se upiru o noseće zidane pilone, kao i o vitke klesane stupove. Kamenom zidane plohe prema vrtu između noseće konstrukcije i lukova rastvorene su okruglim otvorima – rozetama. Na svakoj strani su po dvije male rozete i jedna velika u sredini, što znači da ih je ukupno dvanaest, a označavamo ih po istom ključu kao stupove i kapitele. Mjere dvorišnog otvorenog dijela nisu identične, pa klaustar nema kvadratni oblik, iako se to na prvi pogled ne uočava, zbog perspektiva iz kojih se on obično promatra. Kad se gleda s gornje šetnice gotovo da je nepravilnost uočljiva prostim okom.
Otvoreni dio klaustra prema vrtu s južne kao i sa sjeverne strane iznosi 15,50 m. Istočna i zapadna strana ima međutim taj otvor dužine 15,90 m. Klaustar je dakle izgrađen u formi romba, a poznato je da klaustri vrlo rijetko imaju taj oblik. Uglavnom su kvadratni ili pravokutni. Nameće se pitanje, zašto je ovaj klaustar romboidan? Odgovor se, prema jednoj teoriji, može tražiti u povijesnim prilikama u kojima je samostan građen. Trebalo je vrlo brzo napustiti prijašnji samostan na Pilama, zbog opasnosti koja je prijetila od neprijatelja. Nije postojao plan građenja za novi samostan unutar gradskih zidina i radilo se na brzinu. Planovi su stvarani postupno, pa je do nepravilnosti moglo doći zbog toga što su crkva i neke zgrade samostana formirane prije izgradnje klaustra. Pisani dokumenti svjedoče da je od samostana unutar gradskih zidina najprije izgrađena crkva, čija je gradnja započeta 1317. Dvije godine poslije započeta je izgradnja sakristije i dijela samostana u produžetku. Teorija koja govori o tome da su izgradnju zgrada diktirale precizno označene zemljišne čestice na kojima se gradilo, ovdje ipak nema čvrsti temelj, jer se dio prema dvorištu mogao izgraditi tako da dvorište bude pravilno formirano, a da zgrade na istoku i zapadu budu nepravilne. Odgovor na pitanje zašto je klaustar izgrađen u obliku romba, mogao bi biti da je izgrađen na principu održivog razvoja, koji kao termin vrlo vjerojatno u to doba nije bio poznat, ali je kao princip korišten u izgradnji Dubrovnika.
Riječ je o činjenici da su građevine u Dubrovniku prilagođene suncu i vjetrovima, tako da svojim konstrukcijama u određenoj mjeri uključuju upravljanje sunčanom toplinom i cirkulacijom zraka. Romboidnost klaustra može se pravdati takvom nakanom graditelja, pogotovo stoga što i neki drugi dubrovački klaustri imaju takav oblik. Ovom praktičnom principu može se nadodati i teorija da je, u ovoj iznimno skladnoj građevini, romboidni oblik u stvari jedan od namjernih simbola koji je ugrađen u klaustar. Po toj teoriji graditelj je htio reći da u prirodi i nema savršenog geometrijskog tijela, pa tako ni kvadrata, pa je namjerno ovako formirao klaustar? Razlog ovoj nepravilnosti mogao bi dakle biti umjetnički izraz graditelja koji je takvim nacrtom htio izbjeći statički oblik i klaustru dati dinamičan tlocrt. Nije stoga nemoguće da je romboidnost klaustra u istoj funkciji simbola kao što su brojevi i drugi solarni znakovi kojima klaustar obiluje. Neki autori naime u simbolu romba čitaju i solarni simbol. A kad se romboidnost klaustra poveže s crtežima „trapezoida sa spiralama“ na freskama u sakristiji koje su nastale u isto vrijeme kad i klaustar, može se pretpostaviti da se u nekoj skrivenoj simbolici, još nedekodiranoj, krije pravi razlog ovakvog modela klaustra.
Gornja šetnica nije odmah građena. Jedno vrijeme bila je u klaustru samo donja šetnica koja je bila prekrivena kosim krovom, a dokaz za to su još uvijek vidljivi „pjoveri“ u zidovima okolnih zgrada. Kosi krov nosili su tada piloni i stupovi, te zidane plohe iznad njih, što je zasigurno odmah napravljeno uglavnom ovako kako i danas izgleda. Ne zna se doduše da li je gornja šetnica od početka bila u planu, ali vrlo brzo nakon završetka glavnih radova na ovoj građevini, prema zapisima, klaustar je dobio svodove i gornju šetnicu, pa postupno i ogradu oko gornje šetnice.
Fra Stipe Nosić