Izložba ‘ZABRANJENO PLIVANJE’ Ivone Vlašić otvorit će se u subotu, 23. srpnja u Galeriji Otok s početkom u 21 sat.
U Ivoninim fotografijama i videoradovima do sada nisu bili dominantni ljudi; naprotiv, u tihoj i kontinuiranoj komunikaciji autorice s ambijentom protagonisti su bili more, nebo, kiša brodovi ili leit-motivi poput Grebena u Uvali Lapad.
U novoj seriji radova Ivona uvodi jedan sasvim drugačiji, aktivni princip; izrezane i uvećane likove sa starih fotografija aplicira na ploču pleksiglasa i fizički stavlja u u suodnos s prostornim punktovima Grada, snimajući fotografije s izokrenutim pozadinama i obrnutim horizontima. Stvaranju nove fotografije u kontekstu današnje prostorne stvarnosti s izrezanim likovima, bilo da je riječ o članovima obitelji, prijateljima, poznanicima ili ponekad nepoznatim ljudima s fotografija biranih po nekom ključu bliskosti, prepoznavanja atmosfere, prethode dani i dani čekanja optimalnih vremenskih uvjeta i, kako autorica kaže, lociranja najbolje „poste“. Nema strogog pravila u kompoziciji, te bez obzira je li riječ o likovima snimljenim u polufiguri, likovima koji su okrenuti leđima, grupama ljudi snimljenim u totalu ili portretima u krupnom planu, način kako ih autorica povezuje s ambijentom u novonastalim fotografijama, svojevrsnim fotokolažima je uvijek drugačiji. Snimanje na istom mjestu gdje je originalna fotografija napravljena jedna je od češćih, ali ne i stalna metoda, dok je dubrovački ambijent ponekad jasno određen karakterističnim gradskim strukturama poput tvrđave Sv. Ivana, zidina, Straduna ili Jezuita, a ponekad diskretno predočen, prepoznatljiv tek stanovnicima ili čestim posjetiteljima Grada.
Obrnuti horizont, odnosno obrnutu pozadinu nemoguće je ne primijetiti, ona prvenstveno zbunjuje, dovodi do spoznaje krhkosti naše vlastite osjetilne percepcije koju ometaju i najmanji pomaci od očekivanog, te taj začudni efekt funkcionira kao inicijator cijelog sklopa asocijacija bilo onih svjesnih bilo onih na intuitivnoj razini. Fotografije tako otvaraju pitanje što se događa kada zakoračimo u prostor koji poznajemo, ali je drugačiji, pomaknut, obrnut, slično onome kako prostore doživljavamo u snovima? Potom, što se događa kada izjednačimo vremenske kategorije „prije“ i „poslije“ i stvorimo jedan hibridni „sadašnji“ trenutak? Je li melankolično-nostalgični naboj fotografija vapaj za nekim boljim vremenima, sjećanje na mediteranski joie de vivre koji gotovo da više i ne poznajemo u gužvama od kruzera i istodobnom odumiranju gradskog života? Začudnost i određenu nadrealnost koju stvaraju obrnuti horizonti i plošnost likova čija se geneza iz starih fotografija ponekad naglašava i bojom (crno-bijeli likovi naspram pozadine u boji) može se svakako iščitavati u nešto mračnijim tonovima, u osvještavanju krhkosti i prolaznosti, ne samo života u širem smislu, već i određenog civilizacijskog sklopa usko povezanog sa specifičnim, u ovom slučaju, dubrovačkim ambijentom.
Sklonija sam ipak novonastale Ivonine fotografije promatrati upravo kao posvjedočenje memorije mjesta, veze između ljudi i ambijenta, lirsku evokaciju svih onih trenutaka isprepletenih najrazličitijim emocijama koji u najširem smislu i čine život jednog grada. Istodobno svjesna vremena u kojem živimo i u kojem vladaju potpuno obrnute vrijednosti od onih koje su nam predočavali u djetinjstvu, autorica radi na očuvanju sjećanja, na afirmaciji jednostavne ljepote življenja.
(Tekst Rozane Vojvode za knjigu umjetnika Ivone Vlašić “Horizonti” u izdanju ARL, 2013.)
Izložba Ivone Vlašić realizira se u sklopu programa Grad je mrtav. Živio Grad! 2016; izložba je otvorena do 5. kolovoza 2016. i može se pogledati svakog radnog dana od 11 do 21 sat.