Na početku, nešto za ne zaboravit! Jučer, utorak, 25. lipnja, bio nam je opet neradni dan, praznik. Sjećanje na bolju prošlost. I ne tako davnu, al' tako redovno olako zaboravljanu. Dan državnosti RH, godina 1991., kad je Sabor donio odluku o odvajanju iz tadašnje države.
Isti dan te godine to su učinili i Slovenci, te i oni tog dana slave svoj dan državnosti. I nemaju ga namjeru ukinuti. Kao neki kod nas. Oni imaju više ponosa u sjećanjima od nas. Za nas u Gradu taj datum, 25. lipnja, zanimljiv je i po jednom davnom događaju. Tog dana godine 1893. na Zelenoj placi otkriven je spomenik Ivanu Gunduliću, rad za sva vremena Ivana Rendića. Tolike godine Đivo stoji po sred place, golubovi mu se na glavi odmaraju i po njemu svašta činu, a u ove ljetne dane okružiše ga i stolovi, pa se pored njega ne može na miru ni proći. Inače, zanimljiv podatak vezan za stolove u Gradu; trenutno unutar zidina živi oko osamsto čeljadi, a za čak tisuću i dvjesto ugostiteljskih stolova dobila se dozvola. Više stolova od čeljadi u Gradu! Profit došao po svoje, ljeto nam se vratilo, a… usnuo je Grad gospara.
Fotke vječnih sjećanja
Priča mi Elica, nekad Mišić, odavna Božović, o onoj maloj davnoj fotki djece iz vrtića s tarace Lepeša na zidinama, s kraja šezdesetih koju je pronašao Mario Đanić…
– Skupilo se nas nekoliko s te slike, pa vijećali i vijećali! Bio je to cvjetni korzo pa nas je naša odgajateljica iz vrtića teta Nada obukla u lopoče.
Gornji red su redom Anuška Šutalo, Lući Djović, Ankica Tomić, Sanja Bakarić, Zoran Lepeš, Merica Koprivica, Zage Matijević, Mladen Dragičević, Eli Mišić, Mladen Turčinović, pa curica koju još nismo prepoznali! Ako se pronađe, nek' se javi. A dolje su ti Marina Vierda, pa čini nam se pokojni Dubo Ševelj, dalje Lidija Gverović, Renata Zlatković, Mario Đanić, Goge Lepeš, Mira Avdić, Ivo Dragić i Maja Mrše. Đanić ti je spomenuo Frana Jerkovića i Iva Klečka, oni su bili s nama u grupi, ali njih na toj slici nema. Svakako… jako lijepa uspomena!
Dakle, eto vas, generacija. Đanić pronašao, mi objavili. Kao i uvijek, te lijepe davne i zaboravljene fotke koje bude puno sjećanja. A kako je Mario Đanić ipak najzaslužniji za ovu fotku, a kako je on i te kako zaslužan za mnoga rock događanja u Gradu, evo jedne davne fotke njega s ekipom iz 'Crne udovice' s neke turneje, negdje… Iako nije nikad zavirao s njima, bez njega nisu mogli, jer on ih je radio tehniku, bez koje ni svirke ne bi bilo.
Gospar Ferdo Grazio
A kad smo već kod glazbe, iz ulice Lučarica ne može se poć' a ne spomenut obitelj velikog glazbenika, gospara Ferda Grazia. I ne samo njega, već i sestru mu Mariju s kojom je često svirao i snimio nekoliko sjajnih LP ploča, pa suprugu mu Ileanu Grazio, dugo godina glazbenog pedagoga u osnovnoj školi Lapad i glazbenog kritičara i kroničara mnogih događanja, a naravno i kćer mu Mariju Grazio, profesoricu klavira u našoj Muzičkoj školi. Gospar Ferdo rodio se u Splitu 1912., ali cijeli svoj život vezan je za Dubrovnik, u kojem je i preminuo 1998. godine. O njemu je draga gospođa Eta Rehak, rodica Bebe Đanić i neko vrijeme stanovnik ulice Lučarice, zapisala: Rođen i odgojen u staroj, plemenitoj i skladnoj obitelji, pravnik, romanist, glazbenik, skladatelj i pedagog, svoj talent ponajprije realizira glasovirskim interpretacijama Bacha, Beethovena, Chopina, Slavenskog i drugih velikana glazbene umjetnosti, potom i sam skladajući i interpretirajući svoje glazbene kreacije. Vedre naravi, znatiželjan, duhovit, sklon šali i nadasve pristupačan, k tome i poliglot izvrsna pamćenja, ljubitelj poezije ponajprije talijanskih klasika, ukupnost svoje duhovnosti Ferdo Grazio izražavao je ne samo glazbom, nego i riječju.
O tome svjedoči opsežna knjiga pjesama, koju je autor pisao od 1932. sve do 1996. Knjigu pjesama gospara Ferda Grazija znakovita naslova 'Vječne oči', dubrovačkoj javnosti predstavili su akademici Luko Paljetak i Tonko Maroević, te Eta Rehak u Narodnoj knjižnici Grad 17. prosinca 2008. godine. Maroević ga je nazvao 'autorom koji piše svoj životni kanconijer', odredivši njegovu poeziju kao refleksivnu i vezanu uz ambijent. Knjigu je priredio Luko Paljetak, a objavio dubrovački ogranak Matice hrvatske i jedina je knjiga gospara Ferda. Veliki lik Grada i Lučarice, jedan od zadnjih istinskih gospara, veliki umjetnik, glazbenik koji je svirao zadnji koncert u crkvi Svetog Roka, od kada je na žalost zatvorena.