Ne razmišljaju svi ugostitelji u Dubrovniku slično, ‘uzmi pare’, a gosti prođu.
Sve više niče obrazovani mladi kadar koji se trudi ponuditi nešto kvalitetnije i cijenom popratiti to što nudi. Jedan od njih je i 25-godišnji Tin Sentić, koji već dvije godine, nakon očeve bolesti, vodi poduzeće TIN-TRADE d.o.o., čiji je prokurist, a pod kojim je plaža Copacabana na Babinom kuku.
Njegova obitelj vodi poslovanje na ovoj poznatoj dubrovačkoj plaži, a on sam završio je četiri godine Zagrebačke škole ekonomije i managementa, te je postao prvostupnik ekonomije i managementa. Ističe i to kako je u fazi razmišljanja gdje upisati master, kojem bi volio posvetiti vrijeme. Dosta promišlja i situaciju dubrovačkog turizma, te smo ga odlučili zamoliti da za ovaj broj DuLista to podijeli s nama – na koji način funkcionira Copacabana, kako vidi budućnost Dubrovnika, što se krije iza poznatog bauka ‘Dubrovnik zimi ‘ te kako bi se stvari mogle promijeniti…
– Sustav je jako trom i ne može pratiti promjene na tržištu i pravovremeno reagirati na naše zahtjeve kako bi nešto bilo bolje za goste – od radnih vremena koja bi morala biti nešto kliznija, jer radimo do ponoća, a ostane puna taraca i mi ne možemo izdati račun iza ponoća. To ukupno gledajući znači da mu nismo pružili ono što bi on htio do kraja. Primjerice, ne možete služiti piće na plaži, drukčiji su porezi. Ima mnoštvo tih sporednih pitanja, po meni je važno pružiti dobru uslugu koja se naplati onoliko koliko vrijedi. To su ti nepotrebni detalji.
Bi li usluga porasla da su gosti ‘bolji’?
Usluga bi porasla kad bi gosti bili zahtjevniji, kada bi tražili bolje i kvalitetnije, a ne samo prigovarali na postojeće. Ovo se uglavnom odnosi na strance, jer domaći ljudi sve više, kako i više putuju, postaju jako dobri gosti. Barem ovdje kod nas.
Ukupno gledajući turizam u Dubrovniku je…?
Turizam u Dubrovniku je nešto što se događa samo od sebe, nema nikakvog plana i programa i uopće se ne može znati koja smo destinacija. Osamdeset posto hotela s pet zvjezdica iz Hrvatske se nalazi u Dubrovniku. Što mi pružamo gostima pet + kategorije? Stalno ih pozivamo, a nemamo im što za dati. U gastro ponudi, vanturističkoj, noćnom životu… Spominjemo se kao party destinacija, a imamo jednu diskoteku. I tako dalje… Tražimo vrhunske goste, a pustimo na Stradun 15 tisuća ljudi u jedan dan – usred sezone. Naravno da luksuzni gosti neće prošetati tuda, a mi trošimo lokaciju bespotrebno, izdajemo i na kraju je sve kao pokvarena ploča.
Često se spominju ‘veliki projekti i ulaganja’. Imamo li pokriće za naše najveće projekte?
Pitanje je kakvi će nam gosti doći? Kakvi su oni potrošači? Naš problem je stalno primanje ‘pameti sa strane’. Uvijek je netko sa strane bolji, ‘on ti zna bolje’ jer je iz Njemačke, Francuske, Zagreba, nije bitno… A ovdje ima obrazovanih mladih ljudi koji bi se možda i bolje snašli u tim situacijama, a svakako nisu lošiji od ‘stranih konzultanata’. No, mi smo navikli o stranim stručnjacima pričati u superlativima, kako u turizmu, tako i svugdje.
Cijeli razgovor potražite u tiskanom izdanju DuLista.