Dubrovnik je postao centar nogometnog biznisa. Iako bez stadiona, a bogami i poštenog nogometnog kluba, svjetski su se ulagači počeli vrzmati oko naših nogometnih perjanica.
Nakon što je pred par mjeseci sklopio suradnju s NK Sarajevo, vlasnik FC Cardiffa, Malezijac Vincent Tan bacio je oko i na Dubrovnik, nogometni klub Dubrovnik. Malezijca je pred gradonačelnika Vlahušića priveo Vice Blagaić kojemu je ovaj milijarder glavni adut za gradnju projekta Tri sestice. Posao samo što nije sklopljen.
I nije trebalo dugo čekati i na drugog ulagača, na drugog zainteresiranog kupca nogometnog kluba. Tako se s istom pričom pred gradonačelnikom pojavio, u društvu Pera V., Amerikanac Michael Glover. S gotovo istom pričom, samo je riječ o drugom klubu. Glover bi kupio GOŠK-a. Perovog GOŠK-a.
Koja nogometna idila. Nismo se mogli naći u boljoj situaciji. Dva milijardera i zaljubljenika u nogomet žele baš naše klubove, žele nam izgraditi, napokon, stadion kakav zaslužujemo. Za pet do šest tisuća gledatelja i prema UEFA-inim standardima.
I tako bi se mi uskoro mogli naći na, svjetski uređenom Lapadskom stadionu i gledati NK Dubrovnik protiv Barcelone, a GOŠK-a protiv Manchester Unitedea.
Naravno, trebat će dovesti i kakvu nogometnu zvijezdu u redove dubrovačkih nogometnih klubova, pa bi (kad već maštamo) idealan u NK Dubrovniku bio Zlatan Ibrahimović, dok bi se Pero pobrinuo da Didier Drogba pojača redove njegovog miljenika.
Kako ćemo postati drugi Grad u Europi s dva nogometna prvoligaša, gradonačelnik će odmah otputovati u bilateralni posjet Manchesteru kako bi predložio bratimljenje.
I da, još jedna sitnica… Uz dva prvoligaša, prekrasan nogometni stadion i sva zbivanja koja se vrte oko nogometa, bilo bi čudno da nemamo i nogometni kamp. Bilo bi prilične muke za uskladiti GUP i PPU užeg središta Grada i pokušati tako nešto utrpati u Gospino polje. E, zato bi se Pero i Andro mogli dosjetiti da jedan kamp, svjetske razine, sa pet terena smjeste u polju između Topolog i Imotice. Barem tamo ima mjesta, a za izmjene planova bi se lako dogovorili.
A sad bi mogli biti malo i ozbiljni… Stanje u dubrovačkom nogometu je sramotno. I takvo je već desetljećima. Priče o gradnji stadiona se protežu godinama, da se valjda samo Pero V. sjeća kad je sve počelo. U međuvremenu se naši političari nisu mogli dogovoriti sa strukom hoće li graditi teren na Lapadu ili će ga izmjestiti u Gospino polje. Zapravo ima u cijeloj priči jedna kočnica. Znaju oni da bi na mjestu sadašnjeg stadiona bilo najbolje kad bi niknula jedna lijepa poslovno stambena zgrada, ali… Kad bi nogomet pomaknuli sa Lapada, Grad bi izgubio zemljište, jer su obitelji, koje su se tada odrekle parcela za gradnju nogometnog igrališta, stavile oznaku da dodjeljuju zemlju isključivo za sportski sadržaj. I tako godine prolaze, a na Lapadu ni trava više ne raste. Gradonačelnik Vlahušić pokušava naći zagrijanog investitora koji će graditi teren modelom javnog-privatnog partnerstva.
A da, sigurno se pitate, zašto toliko forsiramo izgradnju nogometnog igrališta. Pa imamo mi dva kluba. Gošk je zadnji u trećoj regionalnoj lizi, a Dubrovnik igra u petoj. Zar to nije dovoljno persektivna polazišna točka!
Adio Vam