Kako sumirati prvih stotinu dana Kukuriku koalicije? Zadnje ankete pokazuju kako rejting vladajućima pada.
I to je trend koji se pokazuje na razini Hrvatske, a kad bi se pitalo nas u Dubrovniku, vjerujem da ovdje ne bi dobili ni blizu prolazne ocjene. Ne šljive nas pet posto, isto kao ni Vlada koja je osam godina bila na vlasti, ona hadezea. Autocesta neće lako do Dubrovnika, ali u mnoštvu apsurdnih priča, izgovorenih glupavih baljezgarija, hadezeovci su opet bez premca.
Dođe faca, zvan Branko Bačić, koji je između ostalog bio hadezeov ministar graditeljstva u Republici Hrvatskoj, a tu je iz Blata, i traži krivce što nismo povezani s maticom zemljom. Lijepo, ali malo prekasno. Barem pet godina prekasno. I Bačić i barba Luka, pa tako i Frenky Matušić, svi su nas oni zastupali godinama. Zapravo, vrijeđam kad kažem da su nas zastupali. Zastupali su oni prvenstveno sebe i brinuli da se što duže održe u svojim udubljenim foteljama.
A danas… Danas je situacija još jadnija i uopće ne možemo kriviti nekoga tamo gore u Zagrebu što se bori za svoje i svoj kraj. Tako ministar Komadina zagovara gradnju još jednog traka 'autostrade' prema svojoj Rijeci. A sjećate se bivšeg ministra Kalmete, ma pozlatio je Zadar. A kad govorimo o autocesti, skrenuo je smjer izgradnje, pa su u njegovom mandatu Zadrani dobili dva dvotračna prilaza gradu.
I ruku na srce, nisu nama krivi oni, ni Komadina, ili jučer Kalmeta. Krivi smo si sami što nemamo čovjeka koji bi se borio za naš Grad. Krivi su nam naši lokalni kuku – rikavci što se ne mogu izdignuti iznad prizemnih podmetanja. Baš zahvaljujući njihovom političkom iživljavaju, između stotinjak ministara, njihovih pomoćnika, pobočnika i svekolike svite savjetnika koja čini današnju Vladu, imamo tek jednog čovjeka iz Grada koji je uspio dohvatiti kakvu takvu poziciju. Brojke su neumoljive. A i Olega, nažalost, ne čujemo i ne vidimo. Vjerojatno se zatrpao u papire i proučava materiju. Nadam se samo da neće to raditi do kraja mandata.
Zar je moguće da baš nitko iz Grada nema ambicije, volje i znanja prihvatiti se neke odgovorne pozicije u Zagrebu? Ili je prije stvar da se baš sve mjeri nekim tuđim lokalnim laktom, pa je važnije nagraditi podobne silnim upravnim vijećima i nadzornim odborima. A tu je sve lako kontrolirati. I još lakše manipulirati. Ma neka im. Nego, sjećate li se župana Ivana Šprlje, gospara iz Neretve koji je još prije petnaestak godina imao viziju spajanju juga Hrvatske – Dubrovnika sa Zagrebom, i to Pelješkim mostom. Esdepeovcima nekad davno nije bila nesuvisla ideja objedinjenja Hrvatske mostom.
Očito se od tada puno toga promijenilo među socijaldemokratima…
Na kraju, što smo dobili od spoznaje da ćemo moći iz Hrvatske u Hrvatsku putovati trajektima ili da ćemo se riješiti granice za desetak godina kad i ako susjedna država uđe u Europsku uniju? Gradski su političari izbiflali par bljedunjavih floskula, a narod… Ljudima je očito dobro, jer se tek tu i tamo pokoja balica pojedinaca dobro izbjestima. I onda ih prođe. Ma trpeći smo mi. Progutali smo osam godina obećanja, pa valjda računamo kako ni naredne četiri neće dugo trajati. I dokad tako?
Adio Vam
p.s.
Slavonski je seljak nedavno izašao s traktorima na ceste, zakrčio prometnice boreći se za svoja prava. Mi nemamo 'seljake, a ni traktore', ali zar nismo dovoljno dugo bili dobri, fini i pristojni… pravi gospari…