Festa se ne propušta – u jednom dahu nam je rekao gospar Ivo Gverović s Osojnika, ponosni trombunjer već više od dvadeset godina. Točnije, dužnost trombunjera obavlja od 1998. godine. Obiteljska je to tradicija, priča za DuList gospar Ivo, budući da mu je i pokojni otac Stijepo Gverović bio trombunjer, ali i brat Nikša.
—To je nama bila tradicija ići pucati na sv. Vlaha, i na Goricu… – ponosno nam naglašava ovaj Sočanin napomenuvši kako je njegov pokojni otac Stijepo dva puta bio s trombunom u narodnoj nošnji. Trombunjeri su podsjetimo, dugi niz godina nosili uniforme nalik onima vojnika i lovaca, da bi 1997. godine umjetnik Marin Gozze napravio novo rješenje odora sukladno povijesnim bojama i obilježjima Dubrovačke Republike. Uspomenu sa zelenom uniformom ima i naš sugovornik. Gospara Gverovića upitali smo što njemu i njegovoj obitelji znači Festa sv. Vlaha.
—Sveti Vlaho nam je sve! Čast je biti dio te tradicije! – rekao nam je. A kako to sve izgleda na Festu na Osojniku?, pitali smo. Gverović napominje kako na Kandeloru ne idu u grad, već se puca na Osojniku uz zvonjavu crkvenih zvona.
Ujutro na sam blagdan našeg nebeskog zaštitnika, sv. Vlaha, okupljaju se pred crkvom te pucnjem pozdravljaju izlazak barjaka iz crkve. Tada se kreće autobusom koji se obavezno zaustavlja poviše Mokošice. Tu se pucanjem Rijeci dubrovačkoj javlja da stižu Sočani. Iskrcavanje je na Batahovini gdje se čekaju trombunjeri te barjaci s područja Rijeke dubrovačke kako bi se svi zajedno pješice uputili prema Pilama. Prije, dok se cijeli put od Osojnika prevaljivao pješice, s Mirinova su se na Batahovinu prebacivali brodicom, no danas se ide autobusom.
Zvučna kulisa
Feste Trombunjeri su posebna, zvučna kulisa Feste. Kad čujemo ispaljivanje plotuna, svi znamo da se u Gradu nešto događa, odnosno da nam je stigao ‘dan ki dohodi nami jednom na godište’. Vjerujemo kako nema toga Dubrovčanina kojemu radost ne ispuni srce kad pucaju tormbunjeri. Gospar Gverović nam tako ističe kako su ljudi sretni kad ih vide jer su dio tradicije. Nismo mogli ne postaviti i koje pitanje o samom trombunu.
—Svatko ga sebi nabavi ili ga naslijedi u obitelji. Ja sam svoga kupio, baš kao i brat mi Nikša – govori Gverović te ističe kako je trombun pokojnog oca nažalost izgorio tijekom Domovinskog rata. Kad pukne trombun, malo tko će ostati ravnodušan i ne – poskočiti.
—Zna se kolika se mjerica baruta stavlja u cijev, ne smije se staviti više – objašnjava gospar Gverović. Napominje kako trombunjeri prah pakiraju nekoliko dana prije Feste.
—Imamo mjericu i nasipamo barut u male papirnate vrećice. Jedna ta papirnata vrećica ide za jedno pucanje trombuna. Ne smijemo nasuti dvije jer uvijek oko nas bude ljudi i djece pa da se ne bi prepali – objasnio je ovaj dugogodišnji trombunjer uz napomenu naravno kako uvijek treba biti oprezan i o svemu voditi računa. Trombun se treba očistiti iza svakog pucanja, treba ga naravno odražavati, podmazati, oprati cijev… Inače, svake godine na našu Festu kao gosti dolaze povijesne postrojbe pa su tako i naši trombunjeri rado viđeni gosti po raznim manifestacijama diljem Hrvatske.
—Idemo svugdje po Hrvatskoj i uvijek se rado odazovemo kad nas pozovu. Idemo na obilježavanje Oluje, u Škabrnju, na Sinjsku alku, u Vukovar, Kostel – navodi nam gospar Gverović dodavši kako su takva gostovanja uvijek i lijepa prilika za druženje.
‘Selo nam je baš živo!’
Na naše pitanje ima li nasljednika, s osmijehom na licu je rekao: ‘Imam, Bogu hvala’. Riječ je o njegovom sinu za kojega se nada da će nastaviti tradiciju.
—To bi mi bila velika čast – rekao je Gverović, čija obitelj njeguje tradiciju svoga kraja i kroz djelovanje u Kulturno umjetničkom društvu Sveti Juraj s Osojnika. Mlađi naraštaji, rekao nam je, njeguju tradiciju i običaje te djeca baš vole balati linđo.
—Šteta bi bilo da izumre i nestane naša tradicija, ali djeca to vole i dosta ih bala linđo. Na taj se način i druže, organiziraju se i radionice, Priče iz salačkih komina, kao i Mali festival folklora i baštine. Uvijek se nešto događa – pohvalio se gospar Ivo napomenuvši kako je danas u vrtiću i školi pedesetak djece. ‘Selo nam je baš živo!’ – pripomenuo nam je ovaj trombunjer s Osojnika. Za kraj, spomenuo je s ponosom kako su s Osojnika i dva festanjula, imenjaka našeg Parca – Vlaho Kovačić i Vlaho Violić.
—To nam je neizmjerna čast – zaključio je naš sugovornik.