Trebamo barem 100 tisuća kreveta

Dugogodišnji uspješni turistički djelatnik Neven Jerković od listopada je direktor za jugoistočnu Europu

najveće hrvatske putničke agencije Uniline iz Pule i radi na kreiranju novih turističkih proizvoda i razvoju tržišta u regiji. Bila je to prilika da razgovaramo s njim o sadašnjem stanju turizma i turističke ponude u Dubrovniku.

– Pri kraju svoje radne karijere čovjek počne rekapitulirati čega je sve bio sudionik u svom radnom vijeku. U ovaj sam grad došao prije nešto više od četrdeset godina i bio je to Grad s perspektivom, razvojem visokog turizma u kojem su odsjedale okrunjene glave i važne osobe svjetske kulture. Dubrovnik je tada nudio jedan od vrhunskih turističkih proizvoda na svijetu. I nakon četrdeset godina aktivnog sudjelovanja i rada u turizmu mogu konstatirati kako je, gledajući relativno u odnosu na druge destinacije, imamo destinaciju koja je lošija nego je bila u odnosu na svjetske turističke procese. Čini mi se da još uvijek nismo našli put kojim krenuti dalje i još uvijek mladi ljudi u ovom gradu ne mogu ostvariti ugodan i dobar život sa sigurnim poslom. To više nije grad koji pruža vjeru da se u njemu može puno bolje živjeti nego u okolici, zbog čega sam je prije četiri desetljeća došao ovdje iz Neretve.
 
Može li se uopće bolje živjeti u Dubrovniku s monokulturom turizma ili treba disperzirati djelatnosti i stvaranje novih vrijednosti razvojem drugih industrija?
– Nije velika filozofija vidjeti što se ovdje može raditi i razvijati. Iz postojeće nomenklature zanimanje treba eliminirati ona koja sigurno ne možemo i nećemo. Turizam je daleko najprofitabilnija i najprepoznatljivija dubrovačka djelatnost, ali ne smije biti sam. Prije svega mora biti praćen trgovinom, koje danas gotovo nema i poljoprivredom koja je velikim djelom uništena. I razvojem poljoprivredno – prerađivačke industrije s kojom se samo stidljivo bavimo, nešto malo uljima i vinima, i nikad ni blizu onim kapacitetima koje bismo mogli imati. Ne znam čime bi se još moglo baviti jer nam je teritorij skučen i prometno izoliran, a svaki proizvod je opterećen dodatnim troškovima transporta, većim nego bilo gdje drugo.
 
BLIZINA SE MJERI DUBINOM DŽEPA
 
– Dok sam radio u Egiptu uvijek me je puno više koštao let od sat vremena do Munchena, nego let od 3 i pol sata do Hurghade. Nije istina da smo mi u srcu Europe i bliski svim tržištima, jer nije pitanje udaljenosti, već cijene udaljenosti. Blizina se u puno slučajeva mjeri dubinom džepa, a ne udaljenošću.
 
Kada govorimo o prometu, Zračna luka Dubrovnik posljednjih godina otvara linije prema mnogim novim destinacijama…
– Dubrovački aerodrom je po meni još uvijek nedovoljno iskorišten samo zbog toga što nema dovoljno hotelskih kapaciteta. Mislim da on može puno više, ali nema potrebe za više putnika. Osamdesetih godina prošlog stoljeća dubrovački aerodrom je imao oko 1,2 milijuna putnika, koliko je imao i Beograd, a oba crnogorska aerodroma su imala promet od 300 tisuća putnika. Danas naš aerodrom dostiže isti broj putnika, Podgorica i Tivat zajedno su došli do približno iste brojke s preko milijun putnika, a Beograd koji je izgubio svoje geostrateško značenje je došao na preko 3 milijuna putnika. Oni su imali logičan razvoj, a Dubrovnik bez bar još ovoliko hotelskih kreveta ne može povećati te brojke, jer linije se uvode zbog turista.
 
STIDLJIVI TURIZAM
 
– Ono što Dubrovnik danas ima je „stidljivi turizam“ s premalim kapacitetima. Radeći kao savjetnik u albanskoj Vladi znam da su u posljednjih deset godina oni sagradili 650 hotela, a Zračna luka u Tirani je bolje uređena nego bilo koja u Hrvatskoj s daleko većim prometom. Kada postoji strategija, onda se i postižu rezultati. Dubrovnik kao trgovačka marka je Mercedes na tržištu. Zamislite da se Mercedes proizvodi u 1000 primjeraka godišnje, koliko bi koštao? Njegova bi cijena bila milijun eura. Zato Dubrovnik danas, zbog nedostatka kapaciteta koristi svoj vrhunski marketinški brend i nabija cijene. Ali ova destinacija nije optimalno iskorištena i morala bi imati barem 100 tisuća kreveta. To bi riješilo i onu našu osnovnu bolju – nezaposlenost. S druge strane, šteta je ne proizvoditi nešto što tržište traži.
 
Dubrovnik je međutim, velikim djelom postao izletnička destinacija…
– Turistički proizvod Dubrovnika privlači kupca koji traži takav proizvod. Zamislite da vam netko pokloni sedmodnevni boravak zimi u Excelsioru. Što biste radili!? Hotel ima sve, nema što nema. Tu bi proveo dan – dva. Grad obiđeš u jedno jutro. Daš ženi tisuću eura za shopping, ona prošeta Stradunom i što će kupiti!? A daj joj u Veneciji, vratit će se za dvije ure po još! Mi imamo proizvod kakav imamo i on privlači samo izletnike. Privlači ih Stari grad, a ne Gruž ili Lapad. A što u njemu možeš raditi dulje od pet sati. Došao si iz Hamburga ili Beča i što ćeš to kupiti, a što nemaš doma. Mi se pretvaramo u izletničko odredište, a ni to nije loše. Monte Carlo je isto izletnički grad, ali on to zna naplatiti. Ni brodovi na kružnim putovanjima nisu došli kod nas jer smo ih mi doveli, jer mi tek radimo rivu za njih. Dubrovnik se pretvara u grad turizma kakvog sami kreiramo.
 
Što biste vi promijenili ili u što uložili kako bi se kreirao drugačiji turistički proizvod?
– Prvo moramo sami odrediti što mi to želimo? Je li nam je cilj pod svaku cijenu zaposliti tisuću mladih ljudi. Za mene su gluposti kad netko govori o ekskluzivnoj destinaciji. To u svijetu ne postoji! Postoji samo turizam koji je putovanje čovječanstva bez obzira na dubinu džepa, naciju, vjeru, politiku… I Monte Cralo svrati puno više „sirotinje“ nego bogataša i ostavi puno više novaca. I u nas pogledajte koliko ostave silne zvijezde. U najgorem slučaju ih zovu na reprezentaciju pa ništa ni ne plate. A „sirotinja“ ostavi kunu, dvije, pet… Na tom cijeli svijet gradi turizam. I Dubrovnik ako postane skup, a već to postaje, radije će turist poći stotinu kilometara dalje i doći kod nas na izlet, slikati se i pokazati doma da je bio u Dubrovniku. To je snobizam na koji treba računati. Znači, nema ekskluzivnog turizma niti ekskluzivne destinacije. Postoji samo turizam koji zahtjeva urednost, čistoću, nasmiješenost i vrhunsku profesionalnost.
 
3 ILI 5 ZVJEZDICA
 
– Zašto mi danas idemo „samo“ na 5 zvjezdica. Pa Azurna obala ima 80 posto kapaciteta s 3 i manje zvjezdica. Rivijera koja je izmislila turizam. Njihovi hoteli s 4 zvjezdice prema našoj kategorizaciji nikad ne bi dobili 3. Međutim, mi postižemo veće cijene samo zbog toga što nemamo dovoljno kapaciteta. Uvijek je nezgodno imati mali kapacitet i tada nitko neće imati monopol i značajan utjecaj na odredište. Danas imati četiri ili pet hotela u odredištu je normalno, ali treba imati veće kapacitete pa će i utjecaj pojedine grupacije biti disperziran i to biti normalna stvar.
Potrebno je konačno srediti postojeće kapacitete koji su od rata izvan funkcije i graditi nove. Za mene nije uopće upitno treba li Kupare, Belveder i Plat srediti. Što je glavna atrakcija gostu u Župi. Kupari i Orlando. Njih će najviše snimati i ponijeti kao dojam sa sobom. Naša je obaveza srediti ih. A imamo cjele Konavle potpuno neiskorištene, Dubrovačko primorje ima samo 2 hotela, što je šteta. A tamo bi trebalo izgraditi još jedan Babin kuk.
 
Zar ne bi tako veliki kapaciteti donijeli i veći pritisak na povijesnu jezgru u kojoj je već danas velika gužva i govori se o potrebi smanjenja opterećenja?
– To nije istina! Postoje ispitivanja koja se vode već zadnjih nekoliko godina i koja pokazuju koliko ljudi ulazi i izlazi iz Grada. Ona pokazuju da Grad nije preopterećen i da je u 24 sata dnevno preopterećen samo uru do uru i pol. Grad može primiti oko 15 tisuća ljudi. Ako smo rekli da turisti nemaju što raditi u Gradu više od tri do pet ura, znači da bi dnevno mogao primiti dva ili tri puta po tih 15 tisuća turista. Zašto po noći nemamo nikoga!? Zašto nam cruiseri ne dolaze noću, a dolaze na Mikonos u Grčkoj. Tamo dolaze u 7 navečer i stoje do jutra zbog noćnog života. Zato i govorim da mi prvo moramo odlučiti što želimo!? I gospodarenje prostorom je nešto što smo zaboravili u posljednje vrijeme. Ne možemo graditi stambene zgrade i općinske zgrade na atraktivnim prostorima koje možemo koristiti za turizam unutar zone kilometar od mora. Ne možemo razvijati jednu gospodarsku granu s figom u džepu, već ukoliko želimo sve njene dobre strane, treba prihvatiti i one druge koje sa sobom nosi.
 
STVORIMO NOVO ZRĆE U KUPARIMA
 
– Razmišljam o Kuparima koji mogu biti zatvoreni resort, ali mogu biti i novo Zrće! Zatvorena vala iz koje buka nikome ne smeta i može primiti 5 tisuća mladih ljudi koji su se došli zabaviti. Čak i postojeće hotelske kapacitete ne bi trebalo rušiti, već samo obnoviti jer bi bili prilagođeni za tu publiku s 2 do 3 zvjezdice. Ili ćemo reći da će to biti kapaciteti visoke kategorije s mjestom za pravi kongresni centar koji nam toliko nedostaje.
 
Kada govorimo o gospodarenju prostorom, kako gledate na projekt gradnje golf terena na Srđu i jesu li oni nužni razvoju turističke ponude?
– Svaka nova ponuda je dobrodošla razvoju turističkog odredišta. Ako je doista u pitanju golf, onda je to dobrodošao projekt. Ako se iza njega krije nešto drugo, kako smo se dosta puta opekli posljednjih godina, onda sam protiv njega! Iskreno govoreći, malo smo mi doživjeli pravih projekata koji su doista donijeli ono o čemu su pričali. Čini mi se da naš državni sustav upravljanja, još nije vjerodostojan, a kako steći novo povjerenje u investicije, to je pitanje.
 
Nova ulaganja u odredište su pak preduvjet za produljenje sezone. Postavlja se cilj sezone kroz cijelu godinu. Je li to uopće ostvarivo u Dubrovniku?
– Ne! Otiđite na Azurnu obalu sada, u St. Tropez koji je jedna od najznačajnijih svjetskih destinacija i naići ćete na pustinju. Odavno se zimski turizam prebacio na afričku obalu Mediterana gdje vam je zagarantirana temperatura 23 stupnja, nema kiše sigurno, možete se kupati, a cijene su daleko pristupačnije. Zimski turizam je dosta orijentiran na shopping i na zabavu. A što mi to nudimo! Jedno sam vrijeme radio u Kusadasi u Turskoj gdje su uništili vizuru garda s dva mula za cruisere, ali su doveli potrošače direktno u trgovačku čaršiju. U svakoj luci putnici točno znaju što će kupiti. U Turskoj kožu i majice, u Veneciji murano i talijansku modu, u Grčkoj njihove suvenire i svugdje ostave 100 do 200 eura. A koji je to ciljani proizvod koji ćeš kupiti u Dubrovniku.
 
UPRAVLJAJMO CRUISERIMA
 
Kako komentirate stavove dijela javnosti da u skoroj budućnosti treba smanjiti broj uplovljavanja cruisera?
– Ne, to je pogreška. I brodovima treba upravljati, a ne da oni upravljaju nama. A to je naš osnovni problem. Mi konstantno šaljemo negativne signale prema brodarima i kad-tad će oni na to reagirati. danas se više ne grade mali brodovi, oni stari idu u rezališta, a na njihova mjesta dolaze sve veći. Promjena tehnologije dolazi i obvezu prilagođavanja novim uvjetima. Mi trebamo upravljati odredištem, čime ćemo izbjeći gužve, a ne treba smanjivati broj cruisera i uplovljavanja.