[TJEDNE MUDROSNICE MARA JOVIĆA] Tišina je prilika riječi neba jer ono je jamac za sve što nam treba

Dubrovački književnik Maro Jović novi je kolumnist DuLista! Ovaj Dubrovčanin u travnju je počeo objavljivati svoje ‘Tjedne mudrosnice’ kako glasi i naziv njegove kolumne u tiskanom izdanju našeg tjednika. U njima donosi različita promišljanja o vjeri, miru, ljubavi…

Danas smo često na udaru razno­raznih utjecaja koji se naziru u buci i huci. Bole nas uši i ne osjećamo se dobro. No ima i onih koji se ne slažu sa mnom – ti ljudi ne vole tišinu jer, kažu oni, tišina je dosadna i umara. Tišina je uzvišeni pojam jer u sebi nosi obrise slobode, a sloboda je pre­slika ljudske potrebe koja se nazire u svakoj pori društva. Često znamo reći: ‘Slobodan sam i volim užurbani život’, ali koliko taj ‘užurbani život’ znači dodir sa samim sobom?! A tišina, slo­žit ćete se sa mnom, znači dodir sa samim sobom jer u njoj smo prisni i nudimo sebi upravo onu slobodu koja ječi od punine svojega punog smisla. ‘Tišina je prilika riječi neba…’ jer nebo progovara u miru i tišini, u molitvi, a moliti se možemo samo ako je potpuna tišina. Kontemplacija je ponuđena kao primjeren odgovor ovomu užurbanom svijetu. Kontemplirati ne znači biti zagledan u Boga, nego biti pod paskom dragoga Boga. Dopustiti Bogu da nas promatra i uđe u svaku poru naše duše znači moliti, a milost je dar od samoga Boga koji nas voli i ne dopušta nikomu nepozvanomu da nas ometa. ‘Tišina je prilika riječi neba jer ono je jamac za sve što nam treba’ – kažem to jer nebo je jamac za sve ljudske želje. Nebo s pomoću tišine progovara gromolikim glasom i zadire u dubinu bitka koji je važan za naše postojanje. Kada se nala­zite u buci i blizu nje, ne čujete ni vla­stite riječi, a kada se nalazite u tišini, čujete vlastiti otkucaj srca koji vas tjera da ponirete u dubine koje za vas rade veliki posao. Te dubine, kako ih ja nazivam, su podsvijest koja upravlja našim udovima. Udovi su fizički čim­benik, ali duša je nešto drugo, i nju se ne da prevariti. Duša je stvorena u tišini i za tišinu. Ona je otisak Božje lju­bavi i iako mnogi misle da ona ‘teži’ 21 gram, ja mislim da je ona toliko beste­žinska da nije nikomu na teret. Duša je melem, duša je ticalo. Ona dira u pod­ručja koja su teško vidljiva našemu oku, a ipak, na ovozemaljskoj tržnici ona se nudi. Tišina je zanos. Pitate se: ‘Kako zanos?’. To je stoga što mi pove­zujemo tišinu sa statičkim momen­tom koji ne napreduje, nego stagnira. Tišina i jest zanos!!! Jer sve što postoji dolazi iz neke tišine, ne one tišine koja je pasivna, nego one koja je skromno bučna i poticajna. Tišina je i pokret i mozak, jer ona je preteča svim našim micanjima, pokretima. Tišina zao­bljuje nedorečenost koja je kvarljiva i beskrajna. Tišina je i rješenje za svaku goloću. Kada se kaže: ‘Moli i voli!’ misli se na ono što prethodi i na ono što upotpunjuje ljubav, a to je tišina. Tišina negira goloću. Kažu: ‘Dva puta mjeri, a jednom reži!’, a svakom djelu prethodi osvit koji je uronjen u tišinu. Ona negira zloću jer je odjek tišine jači od jauka i krika pojedinca. U tišini se donose odluke, i to odluke koje kroje naše živote. Kada želite nešto opisati i reći, potrebno je uhvatiti zraka i pro­misliti, a sve to dolazi iz neke tišine. Tišina je i svjetlost jer je svjetlost izvor, a kada je u pitanju neki izvor, onda se sve svodi na mir i začetak, a začetak ljudskog života dolazi iz neke apstrak­cije koja je navedena kao tišina i mir. Ako se nađete na mjestu gdje vlada buka, a vas uhvati nekakva nelagoda, onda je prirodno da vas nešto vuče u tišinu. Tu ste svoj na svome i mislite da vladate situacijom, a ona, ma kakva bila, rješiva je samo ako se svodi na mir i izranja iz mira. Tišina je, pogodit ćete, najbolje rješenje.

Piše: Maro Jović

O AUTORU

Književnik Maro Jović dijete je Grada. Prvi igrokaz ‘Igra Mikrofona’ napisao je kao osnovnoškolac. Svestrani Dubrovčanin glumio je u nekoliko predstava, objavio je mnoštvo zbirki pjesama, dramskih tekstova, a redatelj je i scenarist dva dokumentarna filma.