Počinje velika revizija zaslužnih osoba odnosno popisa sa 760 imena većinom umjetnika, nešto prosvjetara, znanstvenika i pedagoga, koji iz državnog proračuna zbog iznimnog doprinosa dobivaju stalnu novčanu naknadu. Riječ je o popisu “teškom” 7,5 milijuna kuna godišnje. Na popisu su i bivši ministri, njihovi supružnici, diplomati pa čak i udovice preminulih kulturnjaka.
Globus doznaje kako bi se vladina Komisije sastavljena od tri ministra i još dvoje članova, uskoro trebala sastati i donijeti odluku kako će uštedjeti na stavci “naknade za zaslužne građane” jer se radi o zastarjelom popisu koji je s godinama nabujao do impozantnog broja korisnika.
Konačno rješenje donijet će se nakon što se dobije mišljenja ministarstava, prvenstveno Ministarstva kulture, jer je većina korisnika iz kulturne djelatnosti, te Ministarstva financija, piše Globus.
Na popisu nalazi se nekoliko kategorija zaslužnih osoba: 14 istaknutih znanstvenih radnika, 9 istaknutih prosvjetno-pedagoških radnika, 86 književnika, 14 skladatelja, 33 kipara, 97 slikara, 21 primijenjeni umjetnik, 30 “ostalih kulturnih radnika”, 85 dramskih umjetnika, 38 opernih i 90 baletnih umjetnika, 127 glazbenika, 11 dirigenata, 26 redatelja, 15 filmskih glumaca i još 33 osobe koje su naknadu kao članovi obitelji dobili nakon smrti istaknutih korisnika.
Na popisu su primjerice pjevači Mate Mišo Kovač i Dalibor Brun, pjevačice Jasna Zlokić i Zdenka Vučković, a mjesečnu naknadu primaju i Vera Svoboda te Zdenka Kovačićek.
Dobiva je 12 puta godišnje i Tereza Kesovija, zahtjev su odobrili i Miri Ungaru te glumcu Božidaru Aliću, primaju je i Mani Gotovac te koreografkinja Tihana Škrinjarić-Gavrin.
-Ako misle da baš ništa svojim radom nisam zaslužila, pa neka mi je skinu. U cijelom svijetu postoje imena koja su poštovana i koja nešto znače pa ne vidim zašto bi kod nas bilo drugačije-rekla je Tereza Kesovija.
Riječ je u pravilu o doživotnoj mjesečnoj novčanoj naknadi u iznosu od 200, 300, 500 ili 700 kuna, koja se posljednjih 20 godina dodjeljuje po kriterijima koje je 1994. godine donio tadašnji predsjednik Vlade Nikica Valentić.
Devedesetih godina, kad je donesen Zakon o dodjeljivanju stalnih novčanih naknada zaslužnim osobama, ideja je bila da popis bude otvoren za sve – zaslužne znanstvenike i gospodarstvenike, umjetnike, ekonomiste, sportaše, humanitarce – sve koji su u polju kojim se bave ostavili neizbrisiv trag i dali doprinos pojedinom sektoru.
Umjesto toga, popis zaslužnih osoba s vremenom se većinom sveo na kulturne djelatnike u mirovini i brojne estradne umjetnike koji, zahvaljujući potpori iz državnog proračuna, svaki mjesec podebljavaju mirovine.
Zaslužni pojedinci, propisao je tako još Valentić, stalnu su novčanu naknadu mogli ostvariti samo ako su zadovoljavali uvjete.
Među tim uvjetima stoji i sljedeće: osoba ne smije biti u stalnom radnom odnosu i ne smije samostalno obavljati djelatnost osobnim radom.
Valentić je u kriterije stavio i visoki imovinski cenzus – naknadu mogu ostvariti sve osobe čiji mjesečni prihod nije veći od jedne i pol prosječne hrvatske plaće (danas je dakle taj limit znači visokih tisuću eura), i tako je dospijeće na popis, barem prema imovinskom cenzusu, bilo zajamčeno gotovo svim hrvatskim kulturnjacima.
Samo u razdoblju između 2004.i 2010. godine, doznaje se u Ministarstvu kulture, komisija zadužena za dodjeljivanje stalnih naknada primila je 853 zahtjeva, a naknada je odobrena za 332 korisnika.
2012. i ove godine Ministarstvo kulture primilo je samo 25 zahtjeva, ali od 2010. godine Komisija nije donijela niti jednu novu odluku.