Je li zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić u sukobu interesa? Je li gradonačelnik Mato Franković povukao jedini mogući logični potez suspenzijom svoje zamjenice? Je li Mario Konjuh ‘rasprodao’ sve stanove na svetom Mihajlu i sad mu 40 ortaka dahće za vratom jer projekta u zamišljenom i planiranom obujmu neće biti? Je li zapravo zamjenica Tokić uvučena u hadezeovu igru premoći između Frankovića i Potrebice? Ili je sve ovo Tokićki smjestila građevinska mafija kojoj se ova, svojim čvrstim i nepopustljivim stavom dosad, dobro zamjerila?
Sva ova pitanja bruje Gradom, a na prva tri može se konstatirati potvrdan odgovor. Ostalo je na razini spekulacija, a ako imate imalo razvijen sklop prema eSeF-u, lako ćete upasti u teoriju urote. Činjenica je kako je gradonačelnik povukao jedini mogući potez, stavljanjem u stranu svoje zamjenice do pravorijeka Povjerenstva za sukob interesa. Taj njegov postupak nije baš čest u političkoj praksi Hrvatske i baš zato je pohvalan. S druge strane mora se utvrditi kako je ovo prvi ozbiljniji potres koji je zadrmao vladajući hadeze. I dolazi iz redova njihovih tihih partnera, točnije, sve je zakuhao Maro Kristić. Osoba koju su hadezeovci lijepo smjestili na plaću u gradsku tvrtku, kako bi za vrijeme radnog vremena mogla odrađivati političke sastanke u popularnoj kafani u DeTeeSu. Ma, što bi rek’o naš narod – valjalo se za to izborit.
Sigurno vam se dogodilo da vam u kući u isto vrijeme crknu bar dva-tri kućanska aparata. Taman ste pokrpali bojler, pođe vam makinja za pranje pjata ili robe, pokvari se mikser ili utija. Zašto sam uletila u ovu digresiju? Ma baš zato što užasno podsjeća na trenutno stanje u Gradu. Znači, nije se niti umirila situacija oko zamjenice, kad su krenuli Srđevci s optužbama zbog izgubljenog spora s golferima. Priča, u kojoj je država morala isplatiti odštetu golferima u iznosu od 16,5 milijuna kuna zbog prodaje zemljišta na proplancima Srđa koja nije bila u njihovom već u crkvenom vlasništvu, nije nova, ali eto izašla je na vidjelo i kulminirala u pravom trenutku.
I onda se na sve to nadovezao pomahnitali ispad gimnazijskog profesora Igora Miošića. ‘Svi su hadezeovci i njihovi birači – ološ’ – iznio je stav na društvenoj mreži, za kojeg bi se moglo reći kako sadržava sve komponente širenja (GOVORA) mržnje. No, to je očito dio njegovog svijeta i folklora. Po meni ovdje postoji jedan još puno veći problem. Miošić je profesor, pedagog, on odgaja djecu! Našu, vašu, moju!
I već jako dugo vremena postoji prilično utvrđena priča kako se taj profesor etike, logike, filozofije i sveopćeg morala u ovoj srednjoškolskoj instituciji uopće ne drži nastavnog plana i programa, već gradivo za svoje predmete kroji prema stanju na Srđu. Provodi indoktrinaciju nad djecom. I nije sam i usamljen u takvoj ‘bitci’ za novim sljedbenicima.
Već dugo razmišljam o tome, i pretpostavljam da mnogima neću bit jasna. Trudit ću se takva i ostati. U kratkim crtama situacija u dubrovačkoj gimnaziji je ‘već viđena’. Tamo davno, u drugoj polovici 19. i ranim danima 20. stoljeća, gimnazija je poslužila kao politički poligon određenoj skupini naših sugrađana. Pitam se samo, tko je dozvolio da se na takav perfidan način povijest ponavlja?
Adio vam