Aktualno

[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] Više od četiri sata trajalo ispitivanje prve svjedokinje

Treći je dan drugog dijela glavne rasprave na Županijskom sudu u postupku suđenja za tragediju u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu u kojoj su živote izgubili Ivica Zvrko, Davor Pozniak i Mato Maškarić.

Na okrivljeničku klupu ponovno su sjeli Mato Mišković, Nikola Rukavina, Željko Starman, Ivica Nujić i Miljenko Vučić. Isto tako, po optužnici je šestooptuženi je HEP proizvodnja kojeg predstavlja Sonija Pozaić.

Na samom početku sudac Nikša Lučić istaknuo je prisutnima da se poštuje red u sudnici. Odnosno, da se ne može vršiti pritisak na svjedoke, ali isto tako da se ne smije ‘dobacivati’ ništa iz klupa. Rekao je da će, ako se to ponovi, javnost koja prati suđenje udaljiti iz sudnice. Sudac je upozorio odvjetnika Joška Čeha da će, ako se nastavi direktno obraćati opunomoćenici oštećenika Doris Košta, biti novčano kažnjen. Inače, u sudnici je glavnu raspravu pratio i županijski vijećnik Marko Mujan.

Praćenje izvođenja radova

Gabrijela Mikjel, od 2012. godine radila u HE kao inženjer. Prije 2014. prisustvovala je sastancima revitalizacije, a onda je i postala članica tima za revitalizaciju. Bila je zadužena za rad na obnovi klimatizacije i ventilacije, a dio grijanja je bio, kako je rekla, minorni dio. Bila je odgovorna osoba u procesu javne nabave. Tijekom svjedočenja je, čitajući njenu izjavu od prije nekoliko godina, istaknut i otvor kroz koji su se među ostalim nosili i klima uređaji. Rekla je kako je mislila da se otvor zatvorio limom, a ne plastikom.

Zamjenik županijskog odvjetnika Vlatko Cibilić pitao ju je što znači praćenje izvođenja radova te koje su bile njene obveze. Rekla je da je više osoba na sastanku govorilo da se zatraži glavni projekt kako bi se zatražila građevinska dozvola.

Mikjel je kazala da je kao predlagač trebala pratiti izvođenje radova. I da je išla po svom nahođenju što bi trebalo raditi jer u to vrijeme nije bilo detaljnih opisa što svaki posao zahtjeva. Nitko joj ni dao objašnjenje što označava praćenje radova. Prema troškovniku, elektro i strojarski dio radova su bili odvojeni. Nujić je bio zadužen za elektro radove, a Sikavica za strojarski dio. Zapisnike za strojarski dio radova sa strane naručitelja je Mikjel potpisivala, a sa strane izvođača Ivica Sikavica. Zapisnici su sadržavali i elektro i strojarske radove.

-Na početku radova kontaktirao nas je odabrani ponuditelj i izvijestio o promjenama koje su se odnosile na to da Leo Stipišić više nije bio zadužen s tim da moram reći da je tvrtka Sintaksa bila nositelj, a tvrtka Deltron neka vrsta podizvođača – kazala je.

Koliko zna, nije se vodio građevinski dnevnik i nije ga potpisivala na njega. Što se tiče otvora u zidu, tvrtka Spegra je koristila otvor, a tvrtka Monting je u to vrijeme bila u obilasku pogona. Nije vidjela da se kroz taj otvor unosila skela za Spegru ili cijevi za Monting. Zna da je unošen klima uređaj. Nije mogla zaustaviti radove bez suglasnosti nadređene osobe, koji je u to vrijeme bio direktor pogona Mato Mišković, za razliku od ovlaštenog inženjera koji je imao to ovlaštenje. Imala je samo savjetodavnu funkciju.

Radovi na klimatizaciji 

Radovi na klimatizaciji su započeli u isto vrijeme kad i radovi na remontu, 2016. ili 2017. te su trebali trajati isto kao radovi na remontu. No, radovi na klimatizaciji su se produžili te misli da isto do kraja te godine nisu bili završeni. Za vrijeme remonta, na dnevnoj bazi je bila u prostoriji strojarnice da bi nakon remonta u strojarnicu dolazila dva do tri puta tjedno, ovisno o tome jesu li vanjski izvođači izvodili radove u strojarnici. U tijeku izvođenja tih radova Ivo Lise kao stručnjak zaštite na radu, javio mi se vezano za te radove, ali se ne sjećam sadržaja razgovora. Svjedokinja je izjavila da se redoviti remont radi jednom godišnje i pritom su svi ostali radovi u prostorijama pogona usklađivani prema trajanju remonta. Nekad je remont trajao dulje, nekad kraće, zavisno o opsegu poslova, objašnjava.

Uloga Mikjel u hidroelektrani 

Odvjetnica Doris Košta pitala je među ostalim Mikjel detaljnije o njenoj ulozi u hidroelektrani.

Mikjel je kasnije rekla da ima zvanje zrakoplovnog inženjera i strojarstva. Prve dvije godine ta dva smjera na studiju imaju iste predmete, da bi kasnije došlo do grananja u vrsti teme. Ministarstvo ne dozvoljava polaganje stručnog ispita strojarstva osobi koja nije završila strojarski smjer. Obavljala je poslove u domeni strojarstva bez položenog stručnog ispita. Sudjelovala je u radu tima za revitalizaiciju i za to je primala naknadu, s tim da je njen poslodavac bio upoznat da ona nema stručni ispit. Neposredni nadređeni bio joj je Đuro Vojnić. Od njega je na dnevnoj bazi dobivala naloge, a naloge vezane za veće poslove bi davao direktor pogona.

Obavljala je poslove pripreme i održavanja pogona, u sklopu tih poslova pripremala je natječajnu dokumentaciju za nabavu i ugradnju materijala te je pripremala radne naloge za ugradnju materijala ako su izvođači bili radnici HE. Također je obilazila pogon. Pismeno je izrađivala radne naloge, a nije se pismeno obraćala nadređenima ako je uočila neke probleme u radu pogona, već je to radila usmeno. O manjim problemima bi obavijestila poslovođe, a o većim rukovodstvo, i to ovisno o vrsti problema. U radu tima za revitalizaciju sudjelovala je na način da je pripremala tehničku dokumentaciju i vršila aktivaciju sredstava. Davala je komentare na glavni projekt i vršila pregled mapa iz strojarske domene. Davala je neke primjedbe koje se odnose na strojarski dio.

– Moja uloga je bila prvenstveno savjetodavna i to na onaj dio na koji se odnosila javna nabava u mom djelokrugu posla. Ne znam puno o ishođenju građevinske i uporabne dozvole. Smatrala sam se sposobnom za davanje primjedbi na strojarski dio projekta. Kad me pitate za posao zamjene sustava ventilacije, mogu reći da sam ja pripremala natječajnu dokumentaciju u čiju zamjenu se išlo radi starosti i dotrajalosti – rekla je. Napominje da se na tržištu nisu mogle nabaviti zamjenske komponente s obzirom na to sa proizvođač više nije postojao. Postojao je sustav za odvođenje opasnih plinova iz prostora gdje su smještene baterije. Taj sustav se trebao uključiti ako bi se pojavili opasni plinovi. Nije povezan s požarom. Nema direktnih saznanja o tadu sustava za vrijeme požara. Naknadno joj je rečeno da su oba ventilatora bila uključena. Nije bilo dovršeno programiranje sustava vezano za njegovu automatizaciju, no to nije bilo u mojoj domeni. Kolege iz elektrostruke su bile obavještene, a ja o tome nisam obavještavala Iva Lisu.

Košta je uputila Mikjel pitanje o sustavu odimljavanja.

– Mogu reći da su bila dva ventilatora za odimljavanje dok su nakon 1.5 ugrađena još dva koja su trebala pomoći cirkulaciji zraka. Ti radovi su učinjeni tijekom revitalizacije, s tim da se tim ventilatorima upravljalo lokalno, a ne automatski – kazala je među ostalim Mikjel.

Kasnije ju je Košta pitala: ‘Znate li vi od čega su žrtve poginule?’. Mikjel je odgovorila kako ne zna, na što je Košta rekla – od gušenja. Nakon toga je upozorena od strane sudca.

Za unošenje klimatizacijskog sustava kroz otvor, rekla je da je ona vjerojatno dala usmenu suglasnost za otvaranje tog zida. Ne sjeća se je li taj zid od opeke prije nego što je otvoren, kako bi se unio klimatizacijski sustav, u sebi imao neki manji otvor.

– Prije nego što sam dala usmenu suglasnost za otvaranje zida, o tome sam razgovarala s kolegom Gogom i Vojnićem te direktorom Miškovićem. U razgovoru smo došli do zaključka da se ni na koji drugi način ne može unijeti klima sustav zbog čega je zid otvoren – dodala je. Taj otvor je trebao biti korišten kasnije za ugradnju uređaja za rashladu, nakon što se njime poslužila tvrtka Deltron. U zapisniku kao primjedba nije navedeno da taj otvor nije saniran.

– Ne sjećam se da bi mi netko dao suglasnost da se taj otvor zatvori limom. HEP nije imenovao stručni nadzor nad radovima te klimatizacije. Na redovitim sastancima na kojima sudjelovali inženjeri, izvjestila sam da je otvorena rupa u zidu – naglasila je Mikjel. Navela je da iako postoji obveza pisanog obavještavanja unutar tri mjeseca u radu povjerenstva za revitalizaciju, nitko od njih nije tražio da napravi izvješća, niti je to radila.

‘Tražila stručni nadzor’

Odvjetnika Hrvoja Tokić među ostalim je zanimalo iz kojeg razloga nije bilo stručnog nadzora za projekt revitalizacije.

Izjavljuje da je na temelju glavnog projekta od 2015. ili 2016. godine izrađena dokumentacija za javnu nabavu.

– Nije mi poznato da je ishođena potvrda glavnog projekta. Nije bio stručni nazdor, iako sam ga tražila, ali rečeno mi je da ne treba jer se ne ide na ishođenje građevinske dozvole – naglasila je.

To je saznala od Miškovića, kao i na sastancima. Ugovor rashlade nije imao stručni nadzor. Kao predlagatelj javne nabave potpisivala je svu vezanu dokumentaciju. Rashlada se počela raditi 2018. za vrijeme remonta, no ista nije dovršena jer su radovi na remontu završili u roku od dva do tri tjedna te je u siječnju 2019. trebalo krenuti s nastavkom pripremnih radova. Radnici iz tvrtke Monting su u vrijeme nesreće ili tjedan prije bili u obilasku pogona kako bi se pripremili za radove. Konačnu odluku o javnoj nabavi donosi direktor. Odgovarajući na pitanje rekla je da nije zaposlenica pogona od 2021. godine.

Kao što je već navela, radove na rashladi vršila je tvrtka Monting te je ista kroz taj otvor trebala unositi materijal za radove. Zbog toga taj otvor nije zatvoren ciglom nego materijalom za kojeg je ona mislila da se radi o limu. U svakom ugovoru postoji obveza da izvođač radova nakon završetka vrati gradilište u prvobitno stanje. Kao odgovorna osoba od strane naručitelja radova bila je zadužena za komunikaciju s izvođačem radova te se zbog toga Sikavica obratio vezano za taj otvor. Pero Miletić je bio zadužen za ugradnju stropne obloge i za radove koje je izvodila tvrtka Spegra.

– Ne znam kada je taj otvor otvoren, a pretpostavljam da je zatvoren negdje između rujna 2018. i vremena kad se dogodila nesreća – rekla je.

Odgovarajući na pitanja odvjetnika, navodi da je Ivo Lise u grupaciji HEP bio na mjestu inženjera, a u opis njegovog posla ulazila je zaštita na radu i od požara. U sklopu poslova je obučavao protupožarnu zaštitu. U slučaju da je Lise imao primjedbu, ili neki nalog koji se odnosio na zaštitu od rada ili požara, misli da bi morala postupiti po njegovom nalogu, ali ne sjeća se da je bilo takvih naloga od Lise. Navodi da je Lise po njenom sjećanju bio nazočan na sastanku na kojem su inženjeri s direktorom pogona razgovarali o tom otvoru u zidu. Pretpostavlja da se na više sastanaka govorilo o otvoru u zidu.

Otvor je bio otvoren mjesecima. Lise kao stručnjak zaštite na radu je dolazio u strojarnicu pa tako pretpostavlja da je išao na tu kvotu. Nakon nesreće, dosta ljudi je spominjalo taj otvor u zidu. Tek nakon nesreće se spominjao protupožarni zid. Svaki predlagatelj radova je bio nadzor radova pa je tako ona nadzirala izmjenu klimatizacije, a radove koje je izvodila tvrtka Spegra nadzirao je Pero Miletić.

– Nije joj poznato je li stavljao primjedbe na otvor te se savjetovao s nama kako će zatvoriti otvor. Zajednički je dogovoreno između inženjera koji su bili nadležni da se taj otvor privremeno zatvori limom, a kasnije trajno ciglom. Kolega Goga i direktor pogona bili su upoznati s tom odlukom. Komunikacija između nas se nije odvijala standardno pisanom dokumentacijom već se sve dogovaralo usmeno. Nisam imala potrebe da pisanim putem tražim zaštitu na svom radnom mjestu. Nisam bila upoznata da je na taj otvor postavljena plastika, već sam mislila da je zatvoren limom. Ne znam tko je donio odluku da se postavi plastika na taj otvor ni kad je otvor zatvoren plastikom – dodala je.

Spomenuto je kako je Ivo Miletić bio direktor pogona od rujna 2018. godine pa do izbijanja požara. Nakon što joj je predočeno rješenje o imenovanju Pera Miletića kao nadzornog inženjera, izjavila je da nije dobila rješenje, a nije ga ni mogla dobiti jer nije položila stručni ispit.

Nakon što je od strane branitelja četvrtooptuženika upozorena na razlike u iskazu pred državnim odvjetnikom, u kojem je navela da je Pero Miletić došao do nje i pitao može li se na taj otvor staviti opeka, te mu je rečeno da će se kao privremeno rješenje postaviti lim do ugradnje rashlade. Danas kaže da je zajednička odluka bila svih inženjera bilo da se lim postavi kao privremeno rješenje. Navodi da su njene riječi možda shvaćene i krivo zapisane prilikom prvog ispitivanja. Sjeća se da je Pero Miletić inicirao pitanje tog otvora u zidu, a da je zajednički zaključak bio da se taj otvor privremeno zatvori limom. Zapisnik je letimično pregledala ili joj je bio pročitan zbog proteka vremena. Iako je radila u pogonu od 2012. godine, tek nakon nesreće joj je bila poznata funkcija tog zida. Poznato joj je da su bili radovi na bazenu rashladne vode. Sva oprema koja se ne može dopremiti skalama, načelno se unosi kroz taj zid. Ne sjeća se kako je unošena oprema na radove na rashladnom bazenu.

– S obzirom na protek vremena i utjecaj tragedije, ne mogu se sa sigurnošću izjasniti o svim okolnostima prije i za vrijeme nesreće pa tako dopuštam mogućnost da se radilo o zajednici ponuditelja, a ne o odnosu između ponuditelja i podizvođača tvrtki Deltron i Sintaksa. Na prvom sastanku s izvođačem, rečeno je da Leo Stipišić nije odgovorna osoba. Mislim da je došla pismena obavijest prije početka radova. Ne znam tko je zaprimio obavijest. Ne sjećam se kako je došla obavijest – kazala je.

Nakon uvida da je ona supotpisala zapisnik o primopredaji radova sa Sikavicom iz Deltrona, u tom zapisniku se ne spominje tvrtka Sintaksa niti Ivica Nujić. Svjedokinja je potvrdila da su privremene i okončane situacije išle odvojeno iz tvrtke Deltron i Sintaksa. U prosincu 2017. je izvršena primopredaja radova te je Sikavica trebao organizirati podizvođača za zatvaranje tog otvora. Ne sjeća se tko je fizički zatvorio otvor. Iza rujna 2018. godine počelo se razgovarati o otvoru te je 9 mjeseci nakon primopredaje taj otvor bio otvoren. Ne zna kakvu je ulogu za taj otvor imao Teo Sekondo, međutim zna da su se njemu obraćali radnici vezano za nedostatke prilikom obavljanja poslova, a vodio je i sastanke na dnevnoj bazi. Nije joj poznato kome se izjašnjavao od nadređenih. Ne sjeća se detalja vezano za zatvaranje tog otvora. Poznata joj je osoba pod imenom Joško Katić, radi se o zaposleniku pogona na strojarskim poslovima. Nije bilo govora da se zaduži za zatvaranje otvora.

Navela je da je Pero Miletić jedini položio stručni ispit te je jedini mogao biti nadzorni inženjer postavljen od strane naručitelja za poslove građevine.

Ivica Goga je, kako kaže, bio zadužen za poslove klimatizacije kao jedan od nadležnih inženjera te je stoga imao ulogu savjetnika na tim sastancima na kojima se razgovaralo o izmjeni tog klimatizacijskog sustava. Inače, praksa je bila da se na tim sastancima donose zajedničke odluke. Na tim sastancima su sudjelovali inženjeri ovisno o struci i vrsti poslova koje su obavljali, konkretno su ona i Goga bili zaduženi za strojarski dio poslova. Rekla je da je i Goga, po pitanju ugradnje klimatizacije, bio na neki način u ‘podređenom’ položaju prema meni. Na traženje Sikavice, odobreno je otvaranje zida kako bi se unijeli uređaji te se kasnije razgovaralo o tom zidu vezano za radove koje je trebala izvesti tvrtka Monting. S tvrtkom Spegra nije komunicirala, nije joj poznata osoba po imenu Ivica Tomašević niti je poznato da bi toj osobi netko dao nalog da odustane od zatvaranja tog zida i to nakon što joj je predočen njegov iskaz.

Od strane zamjenika županijskog odvjetnika je zatraženo da se svjedokinji priloži zapisnik DO u kojem stoji prepiska s maila s Ivicom Nujićem iz 4. rujna 2018. godine. Svjedokinja je rekla da su postojala dva ugovora – HEP-a kao naručitelja i tvrtke Sintaksa kao izvođača. Komunikacija se odnosi na oba ugovora jer su oba usko vezana. Prvi ugovor se odnosio na izmjenu klimatizacije, a drugi ugovor za ugradnju novih energetskih ormara bez kojih funkcioniranje novog klima sustava nije moguće. I to iz razloga što je omaškom izostavljena nabava i ugradnja novih energetskih ormara. Upravo je razlog kašnjenja završetka poslova bio potreba za sklapanjem tog drugog ugovora. Nije bila odgovorna za realizaciju drugog ugovora, već Maro Kalinić s obzirom na elektrostruku. Zatražila je da se s nje skine ta odgovornost i da osoba elektro struke bude odgovorna za provedbu tog projekta.

Na upit Košte, rekla je da joj je poznato ime Čuljka, inženjera strojarske struke zaposlene u HEP-u s položenim stručnim ispitom. Bio je zadužen za projekt revitalizacije, a ne rashlade. Pomagao je Gogi vezano za strojarske poslove revitalizacije jer Goga nije imao položen ispit. Ne sjeća se je li Deltron ili Sintaksa bila zadužena za potpisivanje dokumentacije u njihovo ime, vezano za javnu nabavu.

Kazala je kasnije i da je lim pogodan za zatvaranje otvora jer se njegovom demontažom ne bi stvarala prašina koja bi se stvorila demontažom cigla i koja bi kasnije smetala radu generatora. Ona osobno nije osjećala ugrozu dok je boravila u prostorijama strojarnice pa tako ni za vrijeme dok je otvor bio u zidu. Ne može se sjetiti je li se netko od njenih kolega na sastancima izjašnjavao da bi se oni osjećali ugroženima od tog otvora. Nije razmišljala da bi postojanje otvora ugrožavalo protupožarni sustav u strojarnici. Misli da je s postavljanjem lima bio upoznat Lise, ali nije sigurna.

Klimatizacijski sustav nije radio u punoj funkciji, a uočeni nedostatci nisu uklonjeni iako su, kako kaže, u više navrata inzistirali na uklanjanje. To se oduljilo na godinu dana. Sustav odvodnje otrovnih plinova je stradao u požaru jer se nalazio u blizini inicijalne lokacije požara, kao i neke druge komponente klima sustava koje su bile su bile u izravnom doticaju s plamenom.

– Ne sjećam se da je javna nabava vezana za posao izmjene klimatizacijskog sustava bila provjeravana od nadležne službe u HEP-u. Predlagatelj i odgovorna osoba za izvršenje ugovora su u većini jedna te ista osoba i ime odgovorne osobe je navedeno u ugovoru. Sustav za odimljavanje koristio se i u situacijama kada su radove u strojarnici obavljali vanjski radnici te je zbog njihovih radova bio smanjen dotok zraka u prostor strojarnice – rekla je.

Postojao je vanjski nadzor kontrole kvalitete radova koji su se obavljali na generatoru i turbini, dok za ostale manje ugovore, nije joj poznato o postojanju vanjskog nadzora. Sudjelovala je u recenziji glavnog projekta 2015. i 2016. godine, a odgovorna osoba ispred HEP-a je bio Ivo Miletić. Ona je svoje komentare slala mailom Radmilu, ali i odgovornoj osobi. Bila je zaposlena u službi za održavanje. Što se tiče radnih naloga, za svaki posao unutar strojarnice trebao je biti izdan radni nalog. Poseban režim je bio kad je za obavljanje pojedinih radova bilo potrebno osigurati mjesto rada. Tada se još uz postojanje radnog naloga tražila i dozvola rad. Davala se uvijek i vanjskim izvođačima uz radni nalog. Kao što je već rekla, kad vanjski izvođači obavljaju radove, izdaje im se dozvola za rad, ta dozvola pokriva sve radove koje vanjski izvođači moraju obaviti te se po njihovom završetku lista zatvara. Radove otvaranja i zatvaranja zida je trebao odraditi Pero Miletić, smatra Mikjel.

Kontrola se inače obavljala vizualnim pregledom. Nije se znalo u jednom trenutku koliko se vanjskih izvođača nalazi u strojarnici. Smatram da je za taj otvor u zidu trebao znati Ivo Miletić. Nije sigurna da je vidila pisani trag iz kojeg proizlazi da je Nujić zamijenio Lea Stipišić, osobu navedenu ugovorom. Ne zna je li naknadno napravljen aneks ugovora u kojem bi bila navedena zamjena osoba. Ne zna kakva je praksa u HEP-u vezano uz anekse ugovora i zamjene osoba navedenih u ugovorima. Strojarske radove obavljala je tvrtka Deltron. Misli da su izvođači bili u obvezi prijaviti svoje radove koje je pratio Ivo Lise.

– Ne znam jesu li išle razdvojene prijave radova. Ne sjećam se da je Nujić bio nadzorni inženjer nad izvođenjem radova klima sustava. Ne mogu se sjetiti kad je Deltron unio klima sustav. Možda nakon remonta. Što se tiče elektro radova, ormare i elektroopremu, mislim da su isti izneseni putem stepenica, bez korištenja otvora. O tom otvoru sam razgovarala sa Sikavicom. Misli da je postojanje otvora spominjano i Nujiću. Tvrtka Deltron je bila u obvezi zatvoriti otvor prema natječajnoj dokumentaciji, ali s obzirom da su se radovi više vanjskih izvođača preklapali, mi iz pogona smo se dogovarali s različitim vanjskim izvođačima. Ne sjećam se tko je trebao ugraditi lim. Mislim da je bilo govora da tvrtka Deltron zatvori taj otvor limom. Nije postojala pisana komunikacija. Odgovorna osoba za radove na rashladi od strane naručitelja sam bila ja, a od strane naručitelja Monting je bio Branko, a kasnije Nikola čijih se prezimena ne sjećam. Protupožarna sektorizacija je napravljena nakon požara, a ne znam je li dovršena – naglasila je Mikjel odgovorivši optuženiku Nujiću na pitanja.

Sudjelovala je u pripremi dokumentacije i misli da ju je na uvid imao Lise.

– Prolaz ventilacijske cijevi iz sektora strojarnice do sektora na kojem se nalazi izlaz za nuždu, ne sjećam se da sam imala primjedbi vezanih za protupožarnu zaštitu, u odnosu na tu ventilacijsku cijev. Ne sjeća se Mikjel da je s njime raspravljala o ventilacijskoj cijevi. Ne može se sjetiti da je stavljala primjedbe na tu cijev u jesen 2018. godine tijekom ispitivanja projekta izvedbenog stanja. Gospodin Bojić ih je, kako kaže, poticao da ne traže aneks ugovora iz 2017. godine, iako je Mikjel to tražila. U primopredajnom zapisniku nisu spominjane primjedbe na izvedene radove, a poglavito protupožarno brtvljenje – rekla je.

Uslijedila je pauza od sat vremena. Ispitat će se još jedan svjedok, a to je Ivica Goga. Zbog četverosatnog ispitivanja prve svjedokinje Mikjel, neće biti u mogućnosti ispitati svjedok Ivo Lise.

 

 

Pročitajte još

Iz GO HDZ-a Korčula poručili SDP-u: Drugovi spavači, pratili smo što radite i pokazali ste da ne znate

Dulist

ZAVODNIK ZLATKO MATEŠA ‘Daleko sam od Casanove, ali sretan sam’

Dulist

KUPCI, OPREZ! S polica trgovina povučen još jedan proizvod

Dulist