volim stvari držati pod kontrolom,
forsirati vlastita životna alibi dodavanja,
moj zastarjeli govor hipija,
miješam s neologizmima hipstera,
anglizmima današnjih klinaca,
sve na bih li nekako ispao kul,
djeca mi se s nevjericom smiju
kad im kažem da sam stariji od gugla.
ja sam hodajuća kontradikcija,
knjiga britni spirs, dokumentarac dejvida bekema
(zalando je zakon, isto kao i onaj ludi aerodrom
čangi u singapuru),
u imo sam fazi kao džimi batler,
imam muške sise, dioptriju, andropauzne bubuljice,
pikiram džip, hondu ili barem novu hjundai konu,
volim imati svoju rutinu, kvalitetu, svog mesara u čokolinu,
toplinske flastere na leđima.
———————————————-—————————-—————-—-
ja sam fortuna šiloka,
razdražljivi nasilnik ljubavi,
izjalovljene nade, nezaliječene rane,
ja sam bijeg s trećeg čina, okoloočna krema,
ja sam pariška non go migrantska zona,
neadekvatne integracije i latentnog terorizma,
mačak koja uspije pretrčati cestu u gustom prometu,
financijski nepismeni ignorant koji ne kuži dionice,
odrastao s iskrivljenim pogledom na romantiku.
nekad ne znam jesam li zavidan, glup, nemuzikalan i star,
ili samo ne kužim današnju muziku, šrinkflaciju,
djecu odjevenu poput odraslih, odrasle u robi tinejdžera.
najradije bih otkantao sve ove glupe sportove na koje kao idem,
i kao maminjo isfuravao medicinske masaže,
limfe drenaže, liposukcije,
masiranje prostate od strane mlađe tajlanđanke.
padam kao el kroata, izlazim iz zone komfora,
udaram kao vaso psihopata,
najgori sam oblik advertajzinga, zakupljenog prostora,
napast oholosti i taštine spava u meni.
volim samo provjereno, simpatično i dobro,
zato idem kod miko tatu i tamo mi na pamet pada misao,
kako je glupo kad nas pitaju,
treba li ukinuti zimsko i ljetno računanje vremena,
pravo pitanje je treba li vrijeme ukinuti kao takvo.
———————————————-—————————-—————-—-
ja sam horor vakui, apartmanska soba bez prozora,
pogreška na tonskim probama,
dvjesto teve programa (od kojih gledam samo sitkome
na er te elu dva),
ja sam suzdržani poljubac za laku noć,
utješni obred radnog tjedna,
kava, pokoji sastanak, trač, poluslužbeni mejl s lp na kraju,
bejbi nama nikad nije tu mač.
nije uopće važno radiš li u banci, tvornici, butizi od crevaja,
jer te nakon nekog vremena zanima isključivo
kad ćeš dobiti povišicu,
koliko dana godišnjeg imaš,
i pokriva li ti zdravstveno lijek za štitnjaču, kolesterol, tlak,
da ti srce normalno kuca bez obzira na sranja koja prolaziš.
nekad sam mislio da imam ginofobiju,
zamišljao da sam jebeni džared leto, da me posvuda dira ališa kiz,
stvarao sam sebi kalature, kao makro, stilska mafija,
želio sam promijeniti društveni majndset.
moj imidž, pojavni oblik, moj genetski materijal,
krivo je posložen, nije sazdan od skrivenih motiva,
zadnjih misli, lijepo upakiranih laži,
ne jedem nikad školjke iz keteringa,
uvijek igram na sigurno,
zato volim onu dragu gospođu iz kvartovske pekare,
kad mi donosi vrući burek i pita me koja je razlika
između teorije zavjere i istine,
a ja odgovaram, šest mjeseci do najviše dvije godine.
———————————————-—————————-—————-—-
imam logoreju, ubrzan i obilan tijek riječi,
logomaniju, laloreju, verbomaniju, tonči huljić stihomaniju,
fazu poricanja bijesa, prigovaranja, depresije,
populizma, suverenizma, radikalizma, narcizma,
neobuzdane političke nekorektnosti donalda trampa,
ja sam znak svog vremena, un baćo di morte,
hint za buduće lijekove, rijetka kontraindikacija,
ja sam službeni narativ, pragmatizam,
hedonizam, antikomunizam, idiotizam,
prosperov novak, slobodan novak, kristijan novak
(svi na pod neka zabava počne).
ja sam i klečavac i kmečavac i kmet bez feudalca,
i balunjer, socijalist skandinavskog tipa,
provokator koji sve lošije podnosi piće
(opetovano sam problijedio i zadrhtala mi donja usna).
ovdje se kod nas ponekad možeš osjećati kao promašena jedinka,
u aberaciji, odstupanju od smjera,
odajem počast nesretnom čendleru,
da nije djece čini mi se da bismo izgubili iz vida zašto smo uopće živi.
u svojevrsnom sam radnom odmoru, jeseni koja ne dolazi,
jedem kestene na plus dvadeset i šest,
šišam se kod rozi u mokošici jer volim najbolje,
besramno se hvalim mojoj frizerki,
kako se kupam početkom studenog i da je more top
(prešućujem da sam skoro dobio upalu bubrega),
dok oko mene u salonu trepću smoki ajz,
sve lutke s naslovne strane,
besplatno dobijam masažu tjemena i nemir neurona.
da, volim stvari imati pod kontrolom,
ovladati okolinom, anticipirati, detektirati, preduhitriti,
ali ne mogu nikako obuzdati svoj karakter, osujetiti bijes,
kontekstualizirati ovaj moj jezik i nadići nabujale strahove.