Covid je ove predsezone spasio dubrovački turizam! Da smo kojim slučajem, kako je to bio običaj prethodnih godina imali nekoliko tisuća gostiju u Gradu, koji čekaju prvu zraku sunca za izvaliti se na Banjama, doživjeli bismo potpunu turističku propast. Umjesto kristalno čistog mora, kojim se na veliko volimo hvaliti, goste bi iznenadila naftna mrlja. A ostatak znate, fotografije bi preplavile društvene mreže pa onda i svjetske medije. Sreća, izvukli smo se, nije bilo turista, pa se vijest uspjela zaustaviti u lokalnim okvirima.
U subotu, prije dvanaest dana u moru ispred Hotela Excelsior dogodila se ekološka katastrofa! Iz kotlovnice hotela iscurilo je lož ulje. U svakoj normalnoj zemlji u svijetu odmah bi se aktivirao te primijenio plan zaštite okoliša. Odmah bi na terenu bili brodovi za skupljanje nafte, boomovi ili naftne barijere, upotrijebili bi se uljni upijači, pumpe, sredstva za odmaščivanje… Helikopter bi kružio u akvatoriju kako bi iz zraka sagledao je li širenje zaustavljeno. Ali ne i u Dubrovniku. U nas je incident s curenjem lož ulja u more prošao kao mala mrljica ispred gradskih mira. I to tako može u nas jer se ne znaju protokoli ni odgovornosti. Republika Hrvatska je članica IMO(International Maritime Organization) i potpisnica međunarodnih konvencija među kojima je i ona MARPOL o sprječavanju onečišćenja mora. Što nam to zapravo znači? To podrazumijeva da imamo obavezu poduzeti sve u sprječavanju ovakvih incidenata jer naše more nije samo naše…
A što smo mi poduzeli?
Pretprošlu subotu (27. ožujka!) stanovnici Ploča su osjetili smrad i vidjeli naftnu mrlju na površini prema Lokrumu. Savjesni i odgovorni pojedinci su sve zabilježili i obavijestili nadležne službe. Unutar hotela došlo je do teškog kršenja protokola pa nije sasvim sigurno je li Lučka kapetanija o ovom incidentu prije doznala od naših sugrađana nego od mjerodavnih iz Uprave ALH. Ali pustimo sad detalje. Lučki kapetan Mato Kekez koji je ujedno na čelu Županijskog operativnog centra za provedbu Plana intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ‘borio se’ s organizacijom posla, pa valovima, pa južinom, pa burom. Bilo je tu svega. Važno je da je unajmljeni brod, prošlog tjedna, paradno čistio gradski porat. ‘Ma čiste nešto’ – to je bio gotovo službeni odgovor medijima, računajući da će cijeli ‘slučaj’ proći neopaženo ispod radara.
Ali za vraga, sedam dana nakon eko incidenta u subotu (3. travnja!) sunce je opet razokrilo mrlju, ozbiljnih
razmjera, koja se protezala od Excelsiora prema Portu. Ali ovaj put ne samo da nam se ‘poklopio’ vikend već i Uskrs. Služba za odnose s javnošću naš žurni upit dobila je još u nedjelju ujutro, ali, zaboga, tko je vidio otvoriti mail za vrijeme blagdana. Nema toga što ne može čekati do utorka. Sjećate se prije par godina kad su se zbog curenja kanalizacije iza Petke svi digli na noge? I neka su, situacija se ‘zakrpila’, a danas, nakon što se dogodilo daleko gore onečišćenje mora, svi šute. Čak šute i kandidati koji sebe vide u ulozi župana sljedeće četiri godine. Čak ni dežurni eko-aktivisti ‘srđevci’, nisu ni pisnuli(!?). Važno je da je Marko s Markovog trga pokušao skupiti glasove 750 gradskih nezadovoljnika koji imaju barku, ali ne i vez. Očito je izlet do metropole bio priprema plana kako iz Zagreba misle upravljati Županijom.
Završit ću hipotetski. Da je kojim slučajem prvi ovosezonski cruiser bio usidren ispred Grada, sigurno bi eko katastrofu pokušali priljepili ‘njemu na dušu’. Godinama su se u Gradu znale voditi ozbiljne rasprave o tome koliko ti brodovi zagađuju naše more i obalu. Ovako nešto se na cruiseru gotovo pa ne može dogoditi. Kompanije su potpisnice pomorskih konvencija. Uostalom, da se i dogodi znaju se protokoli i odgovornosti. Padaju glave! Kompanije plaćaju goleme kazne, godinama su pod monitoringom, a zaposlenici ostaju bez posla i bez breveta. Da se našem pomorcu nešto slično dogodi, mogao bi svojom barkom navegat’ samo po Elafitima. Ni na Postiru se ne bi mogao ukrcat’!