Ovih dana navršavaju se 22 godine kada su mještani iz Zapadnog djela Dubrovačkog primorja protjerani sa svojih ognjišta.
Nepuna dva mjeseca život na ovom području bio je pravi pakao. Srbo-crnogorski agresor na ovom području neprekidno je sipao granate, a zrakoplovima u niskim naletima bacali su bombe. Ljudi su tako pod kišom granata teškim mukom uspjeli obrati grožđe. Ishrana domaćih životinja bila je veoma otežana jer je svaki ilazak na otovoreno bio opasan. To je trajalo sve do kraja studenog. Nakon okolnih sela došao je red i na Visočane. Bilo je to 23. studenog 1991. godine. tog dana, odnosno noći, spustio se 'mrak'.
Bio je to najveći broj ljudi koji su skupno otišli u progonstvo i smjestili se na području makarskog primorja. Mnogima je to bio posljednji odlazak od kuće jer se nisu više vratili, umrli su u progonstvu, a ostatak ljudi ostali su u progonstvu više od pola godine, odnosno počeli su se vraćati tek pred kraj svibnja 1992. godine. Mnogi su ostali i duže jer se jednostavno nisu imali gdje vratiti. I one kuće koje nisu bile potpuno uništene bile su spaljenje i devastirane iznutra. Sve je zaudaralo po zgarištu, jer su osim kuća izgorile i štale i pojate u kojima se držala hrana za domaće životinje. Također, ispred kuća su spaljivane vinske bačve te pokućstvo. Preko 60 krava koliko ih je bilo u Visočanima, nijedna nije preživjela. Isti je slučaj sa svinjama, a uništen je i veliki broj ovaca i ostalih životinja.