U povijesti našega Grada malo je likova koji su ostavili tako upečatljiv trag u uličnim anegdotama kao Boro Bogdanović, u narodu poznatiji kao “Boro milijuner”. Priče o njegovom nevjerojatnom dobitku i kasnijem boemskom životu i danas se prenose s koljena na koljeno, kao podsjetnik na jedno drukčije, opuštenije vrijeme dubrovačkih oriđinala i bonvivana.
Boro je bio skroman čovjek iz naroda koji je radio kao vozač u dubrovačkom tramvaju. No, sudbina mu je preko noći potpuno promijenila život kada je na tadašnjem Totu (lutriji) osvojio za ono vrijeme basnoslovan iznos – 200 tisuća njemačkih maraka.
Tri taksija za jednoga čovjeka
Umjesto u klasične investicije, Boro je odlučio novac potrošiti na ono što je najviše volio – uživanje u životu, luksuz i zabavu. Njegov raskošni stil trošenja brzo je postao glavna tema razgovora na Stradunu, a jedna je anegdota zauvijek ušla u gradsku legendu.
Kako svjedoče kronike i sjećanja sugrađana, Boro bi, kada je išao na put ili u izlazak, unajmio čak tri taksija odjednom. U prvom automobilu vozio bi se on sam sa svojim izabranim društvom. U drugom taksiju, potpuno sam na sjedištu, vozio se njegov gospodski štap. U trećem taksiju, s jednakom pažnjom, prevozio se njegov svečani cilindar. Za njega je to bio i škerac i zabava, a za Grad neviđeni spektakl.
Legenda koja ne blijedi
Njegovo bogatstvo, stečeno preko noći, jednako je brzo i nestalo. Sav je novac s vremenom potrošio na čašćenje, veselje i lagodan život. No, unatoč tome što su milijuni prošli, Boro je u sjećanju Dubrovčana ostao upamćen s velikim simpatijama – ne kao običan prolaznik s novcem, već kao istinski gradski oriđinal koji je živio punim plućima i postao neizostavan dio dubrovačke urbane povijesti.
