Bok, moje ime je Mićo, a moji vlasnici me iz dragosti zovu Mića Priča.
Moja priča kako sam došao kod te obitelji je zanimljiva. Iz istog sam mjesta kao i oni, tu sam i rođen skupa sa svojom braćom i sestrama. Oni su otišli kod drugih obitelji, ali ja sam odlučio otići kod ove obitelji. Imali smo malih problema sa sklapanjem prijateljstva jer sam bio plašljivo malo mače koje je teško vjerovalo ljudima i njihovim namjerama, ali oni nisu odustali od mene. Ostavljali su mi svaki dan da imam za jest’ i pit’ i da mi bude toplo za spavat’. Malo pomalo sam shvatio da im mogu vjerovat’ i da mi žele dobro, iako sam bio zločest prema njima, ogrebao bih ih i puhao na njih.
Jedem sve, isto kao i moj prijatelj pas, s kojim još nisam sklopio toliko dobro prijateljstvo, ali pomalo ide na bolje. Najviše volim spavati u kući ili vanka na foteljama kad lijepo ugrije sunce, dok moji vlasnici piju popodnevnu kavu. Mislim da je i mojoj braći i sekama super, ali meni je odlično i mislim da sam pronašao najbolje vlasnike. Jedino za što me nekad viču jest kad im se sakrijem iza kotača od auta pa moraju stalno provjeravati kad idu s autom negdje da slučajno nisam tu oko auta ili kad im kopam po vrtu ili kad ih od igre šamaram šapicama. No, sve je to dio igre, ipak budem nježan. Ne želim ih ozlijediti. Mislim da je ovo dovoljno o meni i da će sve napuštene mace pronaći svoj lijep i ugodan dom kao što sam ja.