Nakon što je predstava ‘Kuća je velika, ne može se ona nosit’ Kazališta Marina Držića proglašena najboljom predstavom u cjelini na ovogodišnjim Marulićevim danima, a dubrovačko kazalište s festivala se vratilo s nizom važnih nagrada, oglasio se i redatelj Romano Nikolić.
U emotivnoj objavi na društvenim mrežama Nikolić je zahvalio svima koji su sudjelovali u stvaranju predstave i njezinu festivalskom uspjehu.
– Neizmjerno sam ponosan na niže što slijedi – napisao je Nikolić, a potom zahvalio tehnici Kazališta Marina Držića, glumicama i glumcima Mirej Stanić, Jasni Jukić, Ediju Jertecu, Nikoli Radošu, Dorianu Viciću, Anđeli Bulum i Niki Matušić, kao i suradnicima Zdravki, Dorotei, Ireni, Nikolini, Ani i Paolu.
Posebnu je poruku uputio upravo ljudima bez kojih, kako je istaknuo, predstava ne bi imala istu snagu.
– Bez vas ‘Kuća je velika…’ ne bi bila toliko golema – poručio je Nikolić.
Zahvale i za suradnike iz drugih predstava
U istoj objavi Nikolić je zahvalio i Patriku Laziću što je došao u Arterarij, kao i Doris, Draženu, Domagoju, Jovanu, Ljerki i Dragu, uz kratku poruku: ‘Hvala Matija!’
Potom je pobrojao nagrade koje su obilježile ovogodišnje Marulićeve dane. Predstava ‘Kuća je velika, ne može se ona nosit’ Kazališta Marina Držića proglašena je najboljom predstavom festivala, dok su Dorotea Šušak i Romano Nikolić nagrađeni za dramaturgiju te iste predstave.
Nagrada za dramatizaciju pripala je Patriku Laziću za predstavu ‘Matija’, dok su za glumačka ostvarenja nagrađene Doris Šarić Kukuljica za ulogu u predstavi ‘Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute’ i ‘Matija’, te Mirej Stanić za ostvarenje u predstavi ‘Kuća je velika, ne može se ona nosit’.
Nagrada za umjetničko ostvarenje pripala je Zdravki Ivandiji Kirigin za scenografiju predstava ‘Drvene ptice’ i ‘Kuća je velika, ne može se ona nosit’.
Veliki uspjeh dubrovačkog kazališta
Kako smo već pisali, predstava ‘Kuća je velika, ne može se ona nosit’ u produkciji Kazališta Marina Držića obilježila je ovogodišnje Marulićeve dane i potvrdila snažan trenutak dubrovačkog teatra.
Riječ je o predstavi koja progovara o Alzheimerovoj bolesti, obitelji, brizi i dostojanstvu čovjeka, a upravo je njezina emotivna i umjetnička snaga prepoznata i nagrađena na jednom od najvažnijih festivala hrvatske drame.
