Koncerti na proteklim Igrama su mi ostali u posebnom sjećanju, zbog programa kojeg smo izvodili, sudjelovanja s odličnim glazbenicima kao što su Đana Kahriman i Šimun Končić, te naravno moj profesor komorne glazbe iz studentskih dana – Pavle Zajcev, kojeg jako cijenim i poštujem. Bio je veliki užitak održati i solistički koncert uz DSO i maestra Ivana Huta. Četiri godišnja doba Piazzole su jako odgovarale ambijentu i atmosferi u Kneževom dvoru. Posljednjih pet godina imam tu čast da svake godine budem dio Igara u solističkom ili komornom angažmanu. Zbog toga sam jako sretna i počašćena, te uzimam to kao ogroman poticaj za budućnost. Veliki dio moje obitelji je iz Grada, pa se u Kneževom dvoru osjećam jako ugodno i domaće, stoga su mi svi koncerti ostali u jako toplom i pozitivnom sjećanju – priča nam priznata, nagrađivana violinistica Eva Šulić. Ona će, u sklopu festivala ‘Dubrovačko glazbeno proljeće’ našeg Orkestra nastupiti 10. svibnja u povodu Dana Dubrovačko – neretvanske županije. Naša draga sugovornica ukratko nam je prepričala svoj glazbeni put!
Priča o Vama krenula je iz rodnog Maribora i uistinu je fascinantna. Možete li se vratiti u Vaš ‘prvi glazbeni trenutak’, prvo sjećanje?
Dolazim iz glazbene obitelji u kojoj sam od rođenja bila okružena sviranjem, pjevanjem i plesanjem. Često sam odlazila gledati predstave u Mariborsku operu gdje moj tata svira violončelo u orkestru. Gledajući orkestralne instrumente, najviše mi se svidjela violina. Tako sam doma često uzimala drvene štapove i pravila se da su gudalo i violina. Roditelji su brzo prepoznali moju želju i upisali me u glazbenu školu već s tri i pol godine.
Spremate uskoro nastup na Dubrovačkom glazbenim proljeću, ponovo uz DSO. Što nam pripremate?
Veselim se što ću uz DSO i mo. Ivana Huta izvesti violinski koncert Čajkovskog, koji je dosta zahtjevan i izazovan, ali u istoj mjeri lijep i zanimljiv.
Koliko ste često u Dubrovniku? Osobno ste, vjerujem vrlo emotivno vezani uz njega.
U Dubrovniku sam jako često, budući da tu živi dio moje obitelji koju volim često posjetiti. On je u istoj mjeri moj dom, kao što je Maribor. Često se volim prošetati po Pilama gdje sam provela veliki dio svog djetinjstva, i uvijek osjetim ugodan mir i nostalgiju. Vjerojatno mi je zbog toga Dubrovnik najljepši i najdraži grad na svijetu.
U jednom zanimljivom intervjuu istaknuli ste kako krećete na postdiplomski studij u Parizu na Scholi Cantorum kod profesorice Violete Smailović-Huart. Jeste li zadovoljni, jeste li se ‘uhodali’?
Profesorica mi je dala puno korisnih savjeta, radila sa mnom na aspektima sviranja violine u kojima sam i sama vidjela da ima mjesta za napredak. Nažalost, u Pariz ne stignem putovati toliko često koliko bih htjela, zbog stalnog posla kao zamjenica koncert majstora u Simfonijskom orkestru HRT-a i ostalih koncerata, ali mogu reći da sam puno naučila samo u tih par kratkih boravaka u Parizu.
Zanimljivo je i kako se zapravo cijeli život glazbeno educirate, a violina je pritom vjerna suputnica. Možete li odgovoriti – je li teško odgovoriti na pitanje što bi bilo da nije bilo violine? Biste li odabrali nešto drugo?
Dugi niz godina mi je osim violine bila velika ljubav ples. Plesala sam suvremeni ples, modern jazz i hip hop skoro 15 godina, a nakon toga zbog violine nisam imala više toliko vremena pa sam morala odlučiti što me više veseli. Da nisam glazbenica, vjerojatno bih kombinirala baviti se profesionalno plesom i uz to upisala studij psihologije, s obzirom da me jako fascinira ljudski um. Jako mi je zanimljiva i gluma, tako da bih možda razmislila o prijemnom na dramsku akademiju.
Osim što se pripremate za koncerte, pa imate, recimo to tako, već pripremljen repertoar, što svirate za sebe?
Program koji izvodim na solističkim koncertima ili koncertima komorne glazbe mi se uglavnom sviđa, tako da me on sam po sebi jako ispunjava, te mi ga je užitak vježbati i nastupati!
Jeste li ikad razmišljali o odmaku od klasične glazbe, kao recimo, Vaš brat Luka?
Razmišljala jesam, ali trenutno nemam potrebe za time. Mislim da za crossover treba imati dobru, ali i kvalitetnu ideju, koju nije uvijek najjednostavnije naći. Ne želim si zatvarati vrata pa ću reći ‘nikad ne reci nikad’.
Koji je najbolji savjet kojeg ste dobili od brata/obitelji?
‘Trud se uvijek isplati.’
‘Dok vježbaš nemoj si opraštati nijednu pogrešku, a nakon koncerta sve.’
‘Budi ono što jesi, nemoj se limitirati, bitno je da radiš ono što te čini sretnom.’