Grad

RADIOAMATER JOSIP KARAČIĆ Našim radiovezama Dubrovnik promoviramo u svakom dijelu svijeta

Josip Karačić svojom velikom ljubavlju – radioamaterstvom počeo se baviti još kao gimnazijalac 1957., a sljedeće će godine proslaviti 65 godina u ovom zanimljivom hobiju. Ni sam ne zna broja radio veza koje je uspostavio kroz tih više od šest desetljeća, a u bespućima etera naišao je na mnoge zanimljive, nekada vrlo poznate radioamatere pa čak i kraljeve. Gospar Josip je ujedno i predsjednik Radio kluba Libertas koji djeluje u okviru Zajednice tehničke kulture, a za ovaj broj DuLista prisjetio se svojih početaka, ali i otkrio na koji način radioamateri mogu poslužiti čak i u promociji Dubrovnika diljem svijeta.

—Čini mi se da sam trenutno najstariji radioamater u Dubrovniku. Počeo sam davne 1957. kao učenik dubrovačke gimnazije i tada smo imali izuzetnog čovjeka koji nas je podučavao, gospara Stijepa Hakličku. Tu sam prošao prve tečajeve radioamaterstva i zaljubio se u to. Teško mi je uopće izmjeriti koliko sam radioveza uspostavio. Možda sam imao jednu pauzu u ratnom razdoblju, ali tada su se održavale neke druge veze, svi radioamateri koji su postojali u gradu bili su angažirani u centru za obavještavanje na cijelom dubrovačkom području. Svi smo svoja znanja tu primijenili jer je trebalo. Jednom kad se uđe u radioamaterstvo, ostaje se u tome. To je kao plivanje, nikad se ne zaboravlja. Koristim nekada mikrofon, ali 70 posto sadržaja šaljem Morseovim kodom. To mi je nešto posebno. Traži malo više truda i muke, ali kad se uđe u taj način rada, on omogućuje dalje veze jer je kod prodorniji i lakše ga se prepoznaje kroz smetnje i u udaljenim dijelovima svijeta. Ima svoje čari – govori gospar Josip te dodaje kako je radioamaterstvo nešto čime se bavi svaki dan. Sjedne za svoju radiostanicu, uključi se i ode na frekvenciju. S obzirom da te veze nisu dogovorene, nikad ne zna tko će se s druge strane pojaviti. Nekada to bude netko vrlo dalek, s neke egzotične pozicije, nekada je to samo prijatelj iz Splita.

S obzirom da sam znao da je to kralj Juan Carlos, rekao sam mu da mi je zadovoljstvo što se čujemo, on mi je uzvratio da je i njemu zadovoljstvo te da je sretan što je uspio uspostaviti vezu s Dubrovnikom

Od jordanskog do španjolskog kralja
—Sat vremena do dva ‘izgubim’ se u radiovalovima, stavim slušalice na uši, isključim se iz dnevnih problema, regeneriram i tako si dam oduška. Nema limita. ‘Zavirio’ sam u svaki kantun kugle zemaljske – od Ognjene zemlje do vrha Norveške, Kine, Japana. Čuo sam se s pokojnim jordanskim kraljem Huseinom koji je bio dobar radioamater. Jednom sam naišao i na jednog američkog konzervativnog političara koji je bio kandidat na predsjedničkim izborima. U eteru se može naići na puno liječnika, inženjera, profesora. Javljaju se ljudi iz Indije, Afrike, raznih misija, egzotičnih krajeva. Najveći nam je interes pronaći neki otočić u Tihom oceanu s kojim nismo dosada imali vezu i uspostaviti je. Ljudi organiziraju ekspedicije pa idu na neki nenaseljeni otok pa rade otamo 15 dana ili mjesec. Tada u eteru nastane neviđena gužva. Bude vrlo interesantno i svi žele uspostaviti kontakt s tom egzotičnom i do sada nedotaknutom destinacijom. To su velike rijetkosti. Jako nam je drago odraditi jednu takvu vezu – govori gospar Josip. A, kako to izgleda kad se s druge strane javi ni manje ni više nego bivši španjolski kralj Juan Carlos s kojim je Josip Karačić također imao priliku kontaktirati?

—Kad se kralj javi, postupa se isto kao i sa svakim drugim radioamaterom. Postoji osnovni dio u kojem izmijenimo informacije o tome kako se čujemo, imamo skale za predstavljanje sa šiframa, kažemo svoja imena i odakle zovemo. S obzirom da sam znao da je to kralj Juan Carlos, rekao sam mu da mi je zadovoljstvo što se čujemo, on mi je uzvratio da je i njemu zadovoljstvo te da je sretan što je uspio uspostaviti vezu s Dubrovnikom. Rekao je da jako dobro poznaje Hrvatsku i Dubrovnik. Bio je to vrlo kurtoazan i ugodan razgovor. Ali, nismo smjeli razgovarati predugo. To je nepisano pravilo. Nitko ne smije uzurpirati neku frekvenciju jer svi čekaju svoj red ne bi li uspostavili vezu s nekim egzotičnim radioamaterom ili krajem. To je vrlo dinamičan svijet. Postoje svakako i svakodnevne veze gdje se ljudi sreću, upoznaju, pozdravljaju, pitaju za obitelj i slično. Iako, izbjegava se bilo kakva privatizacija etera, poslovni ili vjerski sadržaji su zabranjeni u cijelome svijetu. To je nepisani kodeks. Nećemo ništa što bi nas moglo dijeliti, već samo ono što nas spaja i što je interesantno – podcrtava ovaj radioamater.

Velika promocija za Dubrovnik
Naglašava kako je osnovni posao radioamatera održavanje radioveza s cijelim svijetom. Čak 2 do 3 milijuna ljudi u svijetu se bavi radioamaterstvom iz svakog kutka kugle zemaljske.

—To nije mala populacija. Rijetke su ekspedicije koje sa sobom ne vode nekog radioamatera koji uspostavlja veze iz tih polarnih krajeva. Mi iz Dubrovnika smo jedna od starijih radioamaterskih sredina u Hrvatskoj. Imamo dva radio kluba. Ja vodim Radio klub Libertas i u njemu okupljamo stariju populaciju koja se nekoć voljela ovime baviti, ali je hobi iz nekog razloga zapustila. U klubu nas je 20-ak. Nemamo se ambicija natjecati, ali možemo kroz razne sadržaje promovirati ovaj grad – ističe gospar Josip te objašnjava kako su tijekom godina iskoristili svaku prigodu u kojoj bi u svijet mogli poslati barem neku poruku o Dubrovniku. Naime, objašnjava, radioamateri za svaku održanu vezu između sebe kao pisanu potvrdu veze šalju QSL karticu na kojoj su navedeni datum, vrijeme i mjesta između kojih se radioveza održala. Ali, ističe gospar Josip, u Radio klubu Libertas su shvatili da bi bila prava grehota kada bi te kartice slali samo s podatcima, bez neke posebne poruke. Tako su putem svake od njih odlučili slati poruke o Dubrovniku i za grad važnim događajima.

— Na našim karticama redovito imamo Dubrovnik u raznim varijantama, s manje ili više poznatijim vizurama. Kartica uz 1700 godina Feste sv. Vlaha bila nam je najimpresivnija, tiskali smo je četverostrano i u svijet smo ih distribuirali 30 tisuća. Predivne informacije o Gradu na tim razglednicama putem nas otišle su svijet bez ikakvog troška za grad. Ovo je isto jedan vid promocije grada. Mogli bismo iz grada poslati više toga, imamo lijepih manifestacija poput primjerice Dubrovačkih ljetnih igara to bismo mogli tiskati na kartice i poslati u svijet. To bi se dalo dogovoriti. Trošak je minimalan, a učinak velik – priča Josip Karačić. ‘Navala’ na rijetke oznake Objašnjava kako postoje specijalne pozivne oznake pa je tako ona za radioamatere u Hrvatskoj 9A.

I u ratu smo znali stalno funkcionirati putem radioamaterskog linka između Dubrovnika, Splita, Zagreba pa i Sarajeva. Rat je bio u Dubrovniku, ja sam tada radio u Sarajevu kao inženjer i održavao sam konstantan zračni most između dva grada. Radiostanica mi se nije gasila

—Taj specifični, neobični pozivni znak funkcionira kao u filateliji. Kad se pojavi neka posebna markica, rijetka, svi je žele ‘kupiti’. Tako se pojavio ovaj naš pozivni znak 9A i ljudi su odmah ‘navalili’ i napravili smo jako puno veza i poslali puno naših kartica s motivom Dubrovnika u svijet. Zato volimo iskoristiti te naše kartice. Svake godine u travnju održavamo Memorijal Ron Brown. Osjetili smo potrebu obilježiti tu nesreću u kojoj je 1996. stradao Ron Brown i američka delegacija. Smatrali smo da trebamo njegovati sjećanje na to pa šaljemo u svijet svake godine poruku da se to dogodilo i da se ne zaboravlja. Mnogi Amerikanci s kojima radimo i koji su dobili kartice, istaknuli su da je jako lijepo to što radimo. U mjesec dana uspijemo napraviti nekoliko tisuća veza i poslati nekoliko tisuća kartica – govori gospar Josip. Međutim, radioamateri često odigraju i važnu ulogu u hitnim situacijama poput nesreća. Prve informacije redovito do službi dođu preko njihovih radiostanica. Oni upale prvi alarm. Dovoljan im je akumulator i antena da bi odaslali informacije, njima ne smeta nikakav gubitak signala. Upravo zato i uspiju poslati informacije službama koje onda mogu pomoći unesrećenima. Gospar Josip se prisjeća dosta takvih situacija kada je proslijedio informacije o automobilskim nesrećama, ali posebno su mu u pamćenju ostale i one težih okolnosti poput potresa u kojima je djelovao s kolegama iz regije. Naime, naglašava, kod potresa sve veze ‘padnu’, ali zato se na one radioamaterske uvijek može računati dok se ne sustav ponovno ne uspostavi. A, sjeća se posebno i situacija s kojima se susretao tijekom Domovinskog rata kada su i radioamateri imali važnu ulogu.

—I u ratu smo znali stalno funkcionirati putem radioamaterskog linka između Dubrovnika, Splita, Zagreba pa i Sarajeva. Rat je bio u Dubrovniku, ja sam tada radio u Sarajevu kao inženjer i održavao sam konstantan zračni most između dva grada. Radiostanica mi se nije gasila. Prvom zgodom kad sam došao u Dubrovnik, onda smo s drugog kraja spajali opet veze sa Sarajevom. Tim smo ljudima prenosili poruke, informacije, javljali jesu li im najmiliji živi. Uspostavljali smo ljudske i humanitarne kontakte. Ljudima je jako puno značilo dobiti takvu informaciju – zaključuje gospar Josip Karačić.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 23. lipnja 2021.

Pročitajte još

POTVRĐENO! Božo Benić novi je pročelnik Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša

Dulist

‘MOJOJ LIJEPOJ ZEMLJI HRVATSKOJ’ Koncert Daleke Obale na Dan dubrovačkih branitelja

Dulist

Gradonačelnik novom biskupu poželio dobrodošlicu u grad svetoga Vlaha

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija