Radojka Šverko svakako nije jedna od osoba s hrvatske glazbene scene koja će pod svaku cijenu nastojati privući pozornost javnosti. Nije osoba od skandala, već godinama pažljivo gradi svoju karijeru.
Za duList najavljuje svoj nastup na Malom glazbenom festivalu Park Orsula, govori o odnosu s publikom, ali i otvoreno progovara o fenomenu instant-zvijezda.
Kako je došlo do suradnje s gosparom Vidakom i Malim glazbenim festivalom Park Orsula?
Gospar Vidak me kontaktirao telefonom prije otprilike dva mjeseca i predložio suradnju. Kada mi je počeo opisivati prostor parka Orsula i svoju ulogu u svemu tome, oduševila sam se shvativši da je to osoba koja je vrijedna ne samo moje nego naklonosti svih ljudi koji na konkretan način mogu doprinijeti promociji Orsule. Pristala sam stoga doći na Orsulu i pružiti ljudima pregršt dobre glazbe.
Koliko često nastupate i kako birate gdje ćete nastupiti?
Jako mi je važno gdje nastupam i s kime dijelim trenutke muziciranja. Važni su mi glazbenici jer bez njih ne bih mogla nastupati, a važno mi je i prijateljstvo i uvažavanje među kolegama.
Što Dubrovčani i ostali posjetitelji mogu očekivati od Vašeg koncerta u jedinstvenom ambijentu Parka Orsula?
Što se programa tiče, glavnu riječ ima pijanist prof. Vladimir Babin s kojim surađujem dvadesetak godina, a izvodit ćemo pjesme iz mog domaćeg repertoara, strane pjesme koje su također dio mog repertoara dugi niz godina, kao i nekoliko djela klasične glazbe.
Održali ste mnoštvo vrhunskih koncerata, neke od njih i s Vašim kolegicama, Terezom Kesovijom, Gabi Novak, Meri Cetinić… Nastupili ste i na Stradunu u srpnju 2010. godine. Odgovara li Vam takav koncept nastupa?
Jako sam se radovala nastupu na Stradunu s Terezom i Gabi. Iskoristila sam svoj boravak i za obilazak Konavla i Čilipa. Odgovara li mi takav koncept nastupa? Pa naravno, kad nastupam s dvije velike hrvatske dive!
Zašto Vas nema češće u medijima? Samozatajni ste i valjda medijima niste skandalozni da biste bili zanimljivi, treba li priznati kako je kvalitetna glazba danas u drugom planu?
Oduvijek sam smatrala da je profesija kojom se bavim ozbiljan posao za koji sam plaćena, od kojega živimo ja i moja djeca, posao kroz koji plaćam porez i na taj način također pridonosim ovome društvu, a istovremeno glazbom koju izvodim na svojim koncertima dopirem do ljudi. Svoj privatni život više-manje uspješno čuvam od javnosti i medija, iako bi vjerojatno mnogima bio zanimljiv, jer sam uvijek stavljala naglasak na profesiju, na glazbu. To što je medijima interesantnije kada završim u bolnici radi srčanog udara, te tada telefoni ne prestaju zvoniti, nego moji nastupi i ostali profesionalni događaji, govori o samim medijima.
Jednom ste kazali da je publika Vaš početak i kraj.
Mislim da sam na ovo pitanje na neki način već dala odgovor. Publika me drži na životu i profesionalno i privatno.
Prema svemu što ste u životu i karijeri postigli i postižete zasluženo nosite titulu hrvatske pjevačke dive. Pažljivo ste gradili karijeru, koja Vas je odvela do uspjeha na mnogim domaćim, ali i stranim festivalima. Kako gledate na situaciju danas na hrvatskoj estradi, prepunoj instant-zvijezda kratkog daha i upitnog talenta?
Često se spominju te instant-zvijezde, no ja ne bih krivila njih već medije koji im daju toliko prostora i oko njih stvaraju kult ličnosti, te kao rezultat toga imamo poistovjećivanje mladih s takvim likovima. Taj se recept zatim širi i imamo što imamo. Živimo u takvom svijetu i s nekim stvarima se jednostavno valja pomiriti. Sve ono što je upitnog talenta jednostavno ne bi smjelo zaživjeti u medijima, a u redakcijama za kulturu i glazbu trebali bi raditi ljudi koji su educirani o području koje pokrivaju. Nažalost, to nije uvijek tako.