Od siječnja ove godine nastupilo je novo poglavlje u našim ‘novo-normalnim’ životima. Baš negdje sredinom sječnja, na portalu dulist.hr objavili smo anketu koju je do danas ‘kliknuo’ cijeli Dubrovnik. Nešto više od 42 tisuće ljudi dalo je mišljenje o tome ‘hoće li se cijepiti?’ Negdje u početku oni za cijepljenje jedva su dosezali 30 posto, ostatak su bili ‘antivakseri’ i oni koji još nisu imali formirano mišljenje o cijepljenju. E onda je izbila afera ‘preko reda’ pa se postotak onih koji se žele cijepiti naglo približio brojci od 40-ak posto. Efekti takozvane afere su polučili uspjeh jer priznat ćete i slogan nacionalne kampanje (namjerno pogrešan ili ne) glasi ‘Misli na druge – cijepi se’. Danas je trend Dubrovčana još uvijek podvojen. Nešto više od 45 posto ih se želi cijepiti, a čak 39 posto njih je protiv. Ostali su još uvijek zbunjeni.
Nedavno smo u tjedniku, a tragom dojave kako se djelatnici domova umirovljenika na dubrovačkom području ne žele cijepiti, krenuli potražiti odgovor koliko se naših sugrađana treće životne dobi koji žive u domovima cijepilo, a u isto vrijeme nas je zanimala i brojka osoblja koja se morala cijepiti, a odbila je. I tu se pokazalo da sustav ne štima! Nisu svi cijepljeni, a u nekim domovima, procijepljenost zaposlenika je krajem veljače jedva prelazila 20 posto. I ne samo da nisu sebe željeli zaštititi, već su utjecali i na mišljenje korisnika domova pa su i oni ostali bez svoje prioritetne doze u prvom valu cijepljenja.
Onda su nas bombardirali s vijestima o nestašici cjepiva, pa su došle na red afere oko nuspojava, a danas se spominju čak i doze koje se čuvaju na lageru, njih oko 30 posto dostavljenih, a neiskorištenih. I tako se vrtimo u krugu bez reda i pravila, čekanja što će netko iz Europe namignuti. Uz sve to, Nacionalni stožer potpuno je kontradiktoran. ‘Provodi’ dvostruka mjerila jer što je nekima zabranjeno, drugima nije pa tako i u slučaju pogreba najmilijih. Sve to dovodi do ključanja našeg domaćeg jala i nezadovoljstva koji, s malo spletkarenja, medijskog huškanja, a uz to zdušno potpomognuto političkim podmetanjima, državu baca u stanje teškog beznađa.
I naravno da bi sve bilo dobro da se pokrene turizam. Svatko bi se zabavio o svom poslu, ljudi bi radili, stvarali. Ne bi imali vremena baviti se budalaštinama pa bile one i vijesti sveopćeg nacionalnog interesa. Međutim, baš nitko nije u stanju u ovom trenutku prognozirati koliko će turista i hoće li uopće oni ove godine ‘kročiti’ preko hrvatske granice. Vratimo li se samo dvije godine unatrag, Dubrovnik bi već danas bio pun k’o čep. No, ne treba ići tako daleko. Vratimo li se na tren u travanj 2020. prisjetit ćete se da se još tada spominjao pojam ‘covid putovnica’. Činilo se to tada kao da čitamo neki novi ludi scenarij Star Treka, a teleportirati se mogu svi ili samo oni koji posjeduju ‘atest’. Imaš ga i eto te u željenoj destinaciji. Premda su se mnogi politički moćnici zaklinjali kako takva vrsta ‘segregacije’ neće zaživjeti, danas, je eto, stvarnost. Uskoro će biti u potpunosti poznat protokol i način ponašanja onoga tko ima ‘digitalni zeleni certifikat’. Pazite, nije ‘covid putovnica’, to je bitna razlika! Uz ovo bi se dobro mogla vezati ona uzrečica o ‘go…’ i psu. I dok brojni Hrvati, pa tako i Dubrovčani, ne sanjaju, pretjerano, o putovanjima, već o poslu tijekom ljeta, nitko se s ‘visoke’ političke scene nije založio da se hitno procijepe turistički djelatnici. Nije se našao onaj koji će podsjetiti da udjel turizma u nacionalnom BDP-u prelazi 20 posto, a prihod od turizma premašuje 10,5 milijardi eura na godišnjoj razini! Tim računicama u našem političkom prostoru nema mjesta.
Isto kao što se ne priča niti o onima koji zarađuju, unose, troše na milijune zarađenih eura i pri tom plaćaju porez u RH. Pomorce nitko ne svrstava u prioritetnu skupinu za cijepljenje iako su brojne strane brodarske tvrtke već dale naputak – ako nisi cijepljen – gubiš posao. A takvih bez posla bi moglo ostati 16 tisuća. Da se na tržištu odigrava nemilosrdna utrka, svjesni su u Singapuru, na Filipinima, Rumunjskoj. Tamo su jako brzo shvatili koja im je grana važnija od drugih pa su svojim pomorcima osigurali cijepljenje, a samim time i nesmetano kretanje i u konačnici poslove.
Naša Vlada, očito, čeka naputke, iz Brisela ili od Merkelice i ostatka njezine odane ekipe. Mi u državi namamo plana, nemamo stava, nemamo niti strategije, a naši političari, ponajmanje, pojma nemaju što i tko su nam prioriteti. Oni sami sebi očito jesu, po svim osnovama.
Prioriteti
