Otpao je jedan kandidat u utrci za gradonačelničku fotelju. Jadran Barač iz SDP-a se sam odlučio diskvalificirati nakon što je u subotu zbog obiteljskih razmirica, rekao ‘riječ više’, i završio na policiji. Mnogi su njegov postupak u nedjelju ujutro, nakon prespavane noći u Vila Palmi, komentirali kao častan potez. Barač je povukao kandidaturu za gradonačelnika te podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjednika gradske organizacije SDP-a.
I sad će uslijediti bitka za plijen. Onaj za glasove ljevice jer izvjesno je kako SDP-ovci neće moći iznjedriti novo ime. Premalo je vremena, a još kraći je popis SDP-ovaca koji bi mogli uskočiti u tu ulogu. Za naklonost glasova ljevice ‘potuć’ će se Đuro Capor i Andro Vlahušić, a iz prikrajka će probat’ omastit’ brk i Pero Vićan.
Ipak, ono što je svima jasno glavna će tema ovih izbora biti prostorno planiranje. Potpuno kriv tajming za tako nešto pa ćemo onda očito tek za četiri godine u izbornim debatama slušati o potezima za prevladavanje krize, one koju je nametnuo Covid. Na ovim izborima, puna dva mjeseca slušat ćemo o građevinskoj, ups nekretninskoj mafiji, izgrađenosti, preizgrađenosti, katnosti, 22 metra, GUP-u, novim pravilima izgradnje… Činjenica je da će se ova kampanja uvelike temeljiti na bitki za prostor, koji je već odavno, bespovratno devastiran.
Tako se prošlog tjedna aktualni gradonačelnik Mato Franković čudio nalazu građevinske inspekcije koja nije smatrala spornim podizanje kućice na zemljištu Zaklade Mihanović, a danas Slezak. Iskazani Frankovićev revolt bio bi logičan da je Grad na vrijeme reagirao, i sukladno svojim nadležnostima, uknjižio stazu kao gradsko vlasništvo. Za tako nešto imao je dovoljno vremena! Naime, Grad je taj koji upravnim postupkom izdaje dozvole pa se uknjižba mogla provesti u trenutku podnošenja zahtjeva investitora za građevinskom dozvolom. Inače, građevinska inspekcija je konstatirala da je vlasništvo u zemljišniku upisano na Slezakovu tvrtku Laus nekretnine te da je kućica postavljena po pravilniku o jednostavnim građevinama, što znači da za taj montažni objekt nije trebala dozvola.
Gradska uprava, izvjesno je, morat će izdati građevinsku dozvolu na novi mastodont kojeg su kreirali i kojeg će u Dubrovniku graditi braća Slezak. Jer osmišljeni objekt, u skladu je s odredbama važećeg Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika (GUP-a). Zanimljivo je sagledati sve Slezakove građevinske projekte u Dubrovniku. Još početkom 2019. Mario Slezak počeo je zidati objekt na samoj obali u Štikovici. Naravno, sukladno građevinskoj dozvoli koju je dobio od upravnih tijela Grada Dubrovnika. Parcelu za gradnju Slezak je kupio od Ivuše Potrebice. Jednom davno to je bilo atraktivno, ali ne toliko iskoristivo zemljište. Potrebica je zatražio prenamjenu zemljišta iz zelene u građevinsku, izradio projekt i ekspresno dobio dozvolu. Čovjek je bio vizionar, kupio nešto za 10, a prodao za 1000. Sve legalno i legitimno. Nego, ne treba stati samo na Primorcu Potrebici…
Negdje baš u isto vrijeme dok se gradila vila u Štikovici, Dubrovčani su se snebivali, objektom iza zgrade Grawea. Prvotno je to zemljište bilo u vlasništvu tvrtke Rut, a dakako, svi oni koji su upoznati s portfeljom najvećeg lokalnog poduzetnika i turističkog magnata koji se obogatio pretvorbom iz društvenog u privatno, znaju da je to Vićanova prćija. Na čelu tvrtke Rut bila je njemu odana Luce Butjer. S tog zemljišta se godinama odmicao pogled jer je bilo neugledno i zapušteno, i tako je stalo samo u stvarnosti, a na papiru je Vićan radio posao. Prilikom izmjena GUP-a isposlovao je da na tom zemljištu prođe što veći postotak i koeficijent izgrađenosti. Naravno, da će se po Gradu čuti priča kako je Vićan ostao bez tog zemljišta, kako ga je prisvojio poduzetni Petar Luburić, no onaj dio javnosti koji prati odnose ovih gradskih aktera, kratko će prokomentirati – ruka ruku mije.
A vratimo li se u prostor, povećanje koeficijenta izgrađenosti, znači konkretno mastodont kakvom smo danas svjedoci. Za vrijeme mandata Mata Frankovića zgrada iza Grawea je dobila dozvolu kojom je omogućen još veći rast objekta od često pozivanih ‘22 metara’. Usporedbe radi dovoljno je pogledati objekt tik do Slezakovog. Investitor Srećko Žunec je izgradio zgradu visoku 22 metra! Slezakov objekt po važećoj dozvoli također je visok 22 metra, iako je okom vidljivo da daleko premašuje Žunecova 22! Zanimljiva je ta odokativna primjena visine od 22 metra.
I nije samo visina i preizgrađenost bila sporna u zgradama iza Grawea. Negdje na početku gradnje potonula je Ulica Josipa Bana Jelačića, a gradonačelnik Franković priprijetio je kaznenim prijavama. I odjednom se sve zaustavilo. Cesta se sanirala, ali je bilo uzbudljivo pratiti priče iz dobro informiranih izvora. Tako jedna od njih ide ovako: ranom zorom, dan nakon što se gotovo urušio put od Burbona, u Grad je stigao Dragan Čović. Našao se s gradonačelnikom Matom Frankovićem. Kaznene prijave se nisu više spominjale u javnosti. Sad te predimenzionirane građevine samo još čekaju uporabne dozvole.
A zemljište ‘zaklade Slezak’ čeka građevinsku dozvolu. I tome su kumovali zemljaci Potrebice i Vićana. Pero Brbora, upravitelj Zaklade Mihanović, razbaštinio je najvrjedniju imovinu zaklade, a Andro Vlahušić, iako će danas na sva zvona ponavljati kako je želio za Grad kupiti to zemljište, kojem je prethodno u GUP-u ‘podario’ ogromni koeficijent izgrađenosti. Taman za novi mastodont koji će nam uslijediti.
Samo se još čeka ponovni Čovićev dolazak, negdje po izborima, nakon čega će bageri napraviti zadnji cut u trajnom brisanju jedne od posljednjih zelenih zona u Gradu.