Odlaskom Francuza iz Konavala 1814. godine u Konavle je došla austrijska uprava, a s njom naravno i nova vlast koja je Konavle i Cavtat stopila u jednu administrativnupolitičku cje linu, koja se nazivala pretura. Sjedište preture nalazilo se u Cavtatu. Pretura je imala političku i sudsku vlast na čitavom području Konavala. S upravnog aspekta pretura je potom dijeljenja na manje cjeline, odnosno općine. U Konavlima su postojale tri općine: u Konavlima u Cavtatu, Pridvorju i Pločicama. Općina u Cavtatu imala je načelnika, prisjednike, tajnika i općinsko vijeće. Općinsko vijeće se nije biralo neposredno putem glasovanja na izborima, nego se biralo među imućnijim građanima. Za vrijeme Austrije i vremena o kojem pišem, Cavtat je bio mali primorski gradić sa manje od tisuću stanovnika, no to je bilo sasvim dovoljno da bude centar iz kojeg se upravljalo čitavim Konavlima. Takav svoj status Cavtat je dugovao i odličnom geografskom položaju, budući da su skoro sve veze između Dubrovnika i Konavala išle su preko Cavtata. U nedostatku dobrih cesta sav promet bio je upućen na morski prijevoz te stoga ne čudi da je cavtatska luka u to vrijeme bila vrlo frekventna. Posebice se to ističe u tom periodu kada se nakon pada Republike obnavljalo i brodarstvo pa su pojedini cavtatski brodovi išli sve do Rijeke i Trsta, prevozeći različitu poljoprivrednu robu proizvedenu u Konavlima, a natrag dovozeći onu koja je nedostajala. Sve je to zasigurno pridonijelo da Cavtat bude odabran kao centar Konavala. Osim Općine i Preture u Cavtatu je bilo i sjedište Zdravstvene komisije, liječnika i primalje, Agrarne komisije, Carinarnice i pošte. Zanimljivo je kako je 1820. osnovana ‘Javna dobrotvornost’ koja je trebala pomagati siromašnima u Konavlima. Krajolik oko Cavtata u to je vrijeme bio sasvim drugačiji od današnjega. Sustjepan, Rat, predio prema Obodu i Zvekovici bio je zasađen različitijim poljoprivrednim kulturama. Skoro pa da danas i ne možemo zamisliti kako je izgledalo to područje. Posvuda je bila zasađena vinova loza, masline, smokve i žito. Iako se obrađivala svaka škrapica, narod je oskudijevao u hrani. Austrija je bila centralistička i apsolutistička država, te je upravljala svojim brojnim birokratskim aparatom. Sjedište preturije s preturom se nalazilo u Kneževom dvoru u Cavtatu. Njegov autoritet je bio neprikosnoven. No, ova jedna mala epizoda koju spominjem u ovom tekstu donekle je u suprotnosti s njegovom neprikosnovenošću. Naime, pretur Conte di Natali 1826. godine se žalio kako mu je u crkvi sv. Nikole u Cavtatu trošna stolica i klupa na kojoj kleči. On kao predstavnik cara traži da mu se nabavi nova stolica. Tada je u Cavtatu bio župnik Niko Gjurian. Očito župnik Niko Gjurijan nije odmah udovoljio preturovoj želji te je ovaj ljut prijetio kako neće doći na misu i procesiju od Korosanata ako se ne udovolji njegovom traženju. Župnik, svjestan preturove političke i birokratske moći, kasnije je udovoljio njegovom traženju te nabavlja novu stolicu. Zanimljivo je kako se i danas ta stolica nalazi u Pinakoteci u Cavtatu kako bi svjedočila o jednom za nas dalekom i pomalo čudnom, ali po mnogočemu ipak bliskom vremenu.
Pretur i njegova stolica
