Posebno joj se bilo drago susresti s brojnim svojim bivšim učenicama i učenicima, a koji su postali ugledni ugostitelji, menadžeri te i sam njen osjećaj da je i ona svojim radom i ponašanjem u njihovim životima ostavila mali trag pomažući im da sazriju, da steknu odgovornost prema poslu i životu. Jednostavno, pomagala im je da postanu i ostanu dobri ljudi i stručnjaci na svojim radnim mjestima. Često je znala isticati:
‘To je posve dovoljno da budete bogati u duši i ispunjeni, jer vidite da se trud i uložena ljubav vraćaju, a da Vaš rad nije bio uzaludan, Dapače’. Prof. Martinović će ostati u sjećanjima mnogim generacijama te je zadužila struku i ovaj grad. Ovom prilikom mnogi naši sugrađani, a posebno njeni bivši učenici izražavaju sućut obitelji, a dragoj prof. Jelici vječni mir i spokoj njene duše. Neka joj je laka hrvatska zemlja.