U ponedjeljak održano je drugo javno izlaganje u sklopu javne rasprave o Prijedlogu Plana upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a ‘Starim gradom Dubrovnikom’ koje se online moglo pratiti na stranicama Zavoda za obnovu Dubrovnika.
Na samom početku izlaganja dekan Krunoslav Arhitektonskog fakulteta Krunoslav Šmit, ujedno i koordinator Izrade plana upravljanja istaknuo je kako je plan izrađen prema operativnim smjernicama UNESCO-a, a s ciljem da se uspostavi međuodnos između materijalne i nematerijalne baštine. Naglasio je kako obuhvat podrazumijeva tri dijela te kako su izazovi grupirani u nekoliko cjelina te je prema njima definirana vizija Plana koja glasi da Grad Dubrovnik štiti i upravlja dobrom svjetske baštine poštujući zahtjeve društvene, ekološke i gospodarske važnosti.
– To se provodi s ciljem unaprjeđenja baštine, ljudi i okoliša u dogovoru s lokalnom zajednicom i ostalim dionicima. Akcijski plan obuhvatio je šest tema i to upravljanje dobrom i izgradnja kapaciteta, zaštita, očuvanje i održavanje, održivi razvoj, upravljanje turizmom, upravljanje prometom i upravljanjem rizikom od katastrofa – rekao je Šmit te potom razložio svaku od tema.
Prva tema upravljanje dobrom i izgradnja kapaciteta podrazumijeva uspostavljanje stabilne upravljačke strukture i kontinuirane izgradnje kapaciteta. Zaštita, očuvanje i održavanje u sebi za cilj nosi upravljanje povijesnim urbanim krajolikom gdje bi se konzervatorska podloga integrirala u Generalni urbanistički plan. Sljedeći cilj iste teme je osigurati očuvanje i održavanje dobra svjetske baštine u skladu s izvanrednom univerzalnom vrijednosti. Četvrti cilj je osigurati učinkovit i pravovremeni nadzor svjetskog dobra. Peti je cilj unaprjeđenje razine svijesti učinkovitom edukacijom o očuvanju i održavanju svjetskog dobra. Šesti cilj podrazumijeva osiguranje očuvanja i odgovarajuće valorizacije okoliša. Treća je tema održivi razvoj koja Dubrovnik promatra kao živi grad. Unutar navedene teme cilj je očuvati javno dobro, zaštititi javni interes i javni prostor. Cilj je i osigurati zaštitu visokih ekoloških standarda. Četvrta tema bavi se upravljanjem turizmom i to s ciljem razvoja informiranog turizma koji stvara dodatnu ekonomsku, ekološku i baštinsku vrijednost za lokalnu zajednicu s naglaskom na diverzifikaciju i poboljšanje kvalitete. Peta je tema upravljanje prometom s ciljem razvijanja prometnog sustava uz jačanje održive mobilnosti. Šesta je tema upravljanjem rizikom od katastrofa ciljem ublažavanja potencijalnih rizika i razvijanjem uspješnog sustava odgovora u slučaju aktivacije rizika.
Nakon Šmitovog izlaganja uslijedila je rasprava na koju se prvi javio bivši gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić koji je poručio, među ostalim, kako mu je drago što je u izradu Plana uključen Institut za turizam te naglasio kako svjetsko dobro mora biti u vlasništvu države ili grada.
– Oni su 2018. godine proveli Thomas istraživanje u kojem su iznijeli kako su turisti u Dubrovniku potrošili šest milijardi kuna, odnosno 800 milijuna eura. Od toga je svjetsko dobro generiralo makar polovicu. Od dobra koji nije u vlasništvu države ili grada zarađeno je prema njihovoj procjeni 400 milijuna kuna i niti jedna kuna nije uplaćena u gradsku blagajnu. Plan je dobar, ali bit će mrtvo slovo na papiru ako se ne osiguraju sredstva. Nama ne trebaju novci EU, mi imamo potrošače koji će ga akumulirati. Trebaju nam planovi i odluke, a ne milijarde kuna za gradnju novih zgrada – iznio je.
Na njega nadovezao se Krunoslav Šmit koji je poručio:
– Svjesni smo da je uloga svjetskog dobra u vlasništvu države ili grada nešto što je značajno i generira puno novaca koji mogu pomoći za realizaciju odredbi. Isto tako stoji činjenica da nakon što se Plan donese je mrtvo slovo na papiru ako se ne krene realizirati. U predstojećem razdoblju preostaje nam puno posla makar oni bio nesavršen jer uvijek postoji prostora za doradu. Vremena u mnogim područjima danas u Hrvatskoj zaista više nema.
Vlahušić je napomenuo kako je Plan donesen za Lazarete i Lokrum.
– Donijeli smo plan za Lazarete kojeg je jedna od nositeljica bila ministrica Nina Obuljen Koržinek. U tijeku je, ako sam dobro upućen, donošenje Plana za Lokrum. Dobro bi bilo da svi oni budu dio cjelovitog plana. Plan treba slijediti niz odluka. Ako ga se bude moglo donijeti i u ovom mandatu, nikad nisam bio protiv Plana. Glavno je da bude živ – rekao je i predložio način financiranja Živog grada. To bi prema njemu trebalo biti iz gradskog proračuna npr. izdvajanjem po 10 posto od zidina i Dubrovačke kartice.
Šmit je istaknuo kako će to sve uslijediti nakon donošenja Plana, a riječ je preuzela članica Povjerenstva Saša Poljanec-Borić.
– Način financiranja je dio političkog procesa. Plan je itinerer kolektivne akcije, a kako će ga politički proces interpretirati i implementirati, to je pitanje druge naravi. Iako, naravno, tu treba biti suradnja. Ja sam kao članica Povjerenstva pozvana pomoći da se formatira obzor Plana. Radi se o jednom pokušaju stvaranja sinergije razumijevajući stanje procesa i dubinu problema. Plan će doći u uvjetima pandemijske krize i nije realno očekivati oporavak turističkog tržišta u ovoj sezoni niti u sljedećoj i možda je to prilika da se razmisli o tome kuda ići – zaključila je.
Predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović mišljenja je kako se u posljednje vrijeme nije previše toga napravilo.
– Cijeli ovaj Održivi razvoj i Živi grad ne bi postojao kao poglavlje da smo radili nešto u zadnjih 20 godina. Ono što je nama krucijalno je održavanje stanovnika grada jer bez njega cijelo svjetsko dobro i sam život će poći ‘do vraga’. Direktna prijetnja Gradu i ovom Planu je naš menadžment s ogromnom količinom novca kojeg zarađujemo od povijesne jezgre. Godišnje smo zaradili tri milijarde kuna, a od toga je Grad koristio pravo prvootkupa za stanove točno nula kuna. Drugo stvar koja je važna je funkcioniranje hitnih službi. Prisutno je ogromno zagušenje prometom jednodnevnih izletnika. Stanovništvo koje se nalazi u jezgri ne mogu dobiti adekvatnu pomoć. Svi se slažemo, da je turizam taj koji donosi najviše novca, ali ima i najveći potencijal za uništavanje. Nadam se kao i drugi da ćemo na neki način iznaći mogućnost da ovaj dokument odgovori na pitanje koje su dobre, a koje loše strane turizma – ispričao je Krstulović koji je podvukao kako je jedna od najvažnijih točaka ovog Plana ‘carrying capacity’, odnosno nosivi kapacitet.
Na njegovo pitanje odgovorio je izrađivač Ognjen Čaldarović koji je objasnio kako sintagma ‘Dubrovnik kao živi grad’ znači da grad sam sebe generira i živi kroz svoje stanovnike te privremene posjetitelje.
– Ono što je nama je bilo važno da se osjeti vibranti dio grada koji postoji i živi sam za sebe i koji treba svoje naslijeđe racionalno i pametno čuvati i staviti u perspektivu koja će živost dodatno apostrofirati. Što se tiče planskog aspekt pokušali smo prikazom gledanja od 1978. na dubrovačku baštinu pokazati kako je potrebno drugačije pristupiti donošenju odluka od budućnosti Grada po principu ‘from the bottom up’ – ustvrdio je.
Jedna od izrađivačica prof. Jana Vukić podržala je Krstulovića i naglasila kako je socijalni kapital najveća vrijednost kod očuvanja ovakvih sredina.
– Kad se prof. Prelog borio za Dubrovnik, pisao je o životu u Gradu kao umjetničkom djelu. Sada imamo umjetničko djelo, ali život nam se gasi. Važna je aktivnost građana i njihovo prisustvo u strukturi koja će stvarno raditi zajedno u iznalaženju najboljih načina očuvanja baštine, prostora i tradicije za buduće generacije – zaključila je.
Šmit je podvukao da se radi o rasponu, je li nešto idealno ili neprihvatljivo.
– Do svega toga se dolazi kroz jedan proces koji svakako uključuje građane, ali i niz pokazatelja te struka. Isto tako ako o ovome govorimo kao o procesu potrebno nam je mjesto koje će se kontinuirano baviti tom temom – iznio je.
Ivanka Jemo iz Zavoda za obnovu Dubrovnika primijetila je kako će Plan zahtijevati reorganizaciju pojedinih ustanova te se nadovezala na pitanje o ‘carrying capacityju’.
– Pred nama je nakon donošenja Plana ogroman posao. To je jedan interdisciplinarni dokument koji je ustvari sažeo postojeće konflikte, kritične točke vezane za funkcionalni dio, prostorni te zaštitarski. Mislim da ćemo dobiti sažete smjernice kako dalje. To će tražiti dobru reorganizaciju pojedinih institucija, posebice ZOD-a, a i gradskih službi koje će morati preuzeti određene odgovornosti. Predstoji nam intenzivna izrada studija i planova koji su mogli do sad puno toga riješiti. Preferiram Konzervatorsku studiju svjetskog dobra i Detaljnu urbanistički plan kojim se mnoge stvari mogu ograničiti i zaštiti na vitalan način. Naravno, da je Studija nosivih kapaciteta vezana za fizičke mogućnosti građevina, prostora, a i vremenska ograničenja. Tako da se nadam da će biti od koristi tehnička dokumentacija i snimka svih objekata koje smo napravili 1980-ih – komentirala je.
Lukša Lucianović upitao je li moguć Dubrovnik bez turista.
– Mislim da bi bilo logično postaviti pitanje mogu li se neka sredstva početi preusmjeravati u druge aktivnosti koje bi makar amortizirale ovakve krizne situacije jer je za očekivati da će ih biti i u budućnosti. Inače će nam svako ovo razdoblje predstavljati puno veću traumu nego kad bi imali neke druge izvore zarade. Osim toga čini mi se da je upravo ta monokultura nešto što je umrtvilo Grad. On je jako dosadan i nekome tko tu dolazi, a ako se ljudi bave samo turizmom, pogotovo onim koji je koncipiran za izletnički, ne pruža neke kvalitete i duži, ugodniji boravak – rekao je.
Te paralelne aktivnosti trebalo bi osigurati, složio se Šmit.
– To je nešto što s planskog stajališta što je samo po sebi razumljivo. Problem je što se to baš u ovim našim krajevima ne događa samo i pitanje je kako to ostvariti da imamo više boja, ne samo jednu i da je taj život koji se u njima događa nešto drugo osim turizma – poručio je.
Đuro Capor zamolio je izrađivače Plana da se što konkretnije izjasne o ‘carrying capacityju’ na kojeg se već šest godina čeka.
– Mi smo u dva navrata kao Grad naručivali i plaćali nekakve neodgovarajuće primjere mjerenja održivosti, dakle ne onom metodologijom kakvu je tražio UNESCO. Molio bih Vas da se očitujete jesu li to pouzdane metode da nam se ne bi sutra opet dogodio pokušaj podvaljivanja vrlo sumnjivih studija. Druga stvar, zamolio bih da objasnite kako to da je Plan nešto što će se raditi u hodu i mijenjati – dodao je.
– Radi se o prijašnjim iskazima koji se nisu mogli vezati za dobro svjetske baštine koji nisu imali pokazatelje koji se npr. odnose na buffer i nisu imali u svojim metodologijama dijalog s građanima. Mi smatramo da se ovdje radi o procesu i potrebno je kontinuirano voditi brigu kako doći do svima prihvatljivog broja s kojim se može živjeti u Gradu. Što se tiče druge teme, to nisam mislio tako. Kao i kod urbanističkih prostornih planova ono što se postavlja je da je Plan ideja ili nacrt onih želja koje želimo ostvariti u prostoru. On je nepromjenjiv tako da se ne može prilagoditi dnevnim potrebama već, kad kažem da se nešto može promijeniti, mora proći cijeli taj postupak ispočetka – svi se moraju uključiti i izjasniti. To su jedine promjene koje su ispravne, a ne da onaj koji ga je u prilici provoditi realizira ono što mu se sviđa – istaknuo je Šmit.
Planove je potrebno povremeno mijenjati zbog objektivnih okolnosti na koje ne možemo računati tijekom procesa izrade Plana i on to mora akceptirati, zaključio je.
Druga javna rasprava – Plan upravljanja svjetskim dobrom UNESCO-a „ Starim gradom Dubrovnikom“ from VSP VIDEO – DUBROVNIK on Vimeo.
Inače, Javna rasprava o Prijedlogu Plana, čiji je dio ovo izlaganje, traje od 4. veljače do zaključno 6. ožujka 2021. godine. Javni uvid u Prijedlog Plana moguć je svaki dan od 9 do 19 sati u Luži, ispod zvonika te na mrežnim stranicama Zavoda za obnovu Dubrovnika, Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH.