Dvadesetdvogodišnja piercerica Ana Grbavac otvorila je vlastiti piercing salon u Dubrovniku nakon što je iz Zagreba odlučila preseliti i trajno se vratiti u grad koji, kako kaže, osjeća kao svoj od djetinjstva. Uz posao, pokrenula je i edukacije s ciljem približiti ljudima približi razliku između bušenja ušiju iglom i pištoljem, ali i širu priču o navikama koje se rijetko preispituju, iako posljedice često ostaju.
Nakon godina dolazaka i odlazaka, Dubrovnik je za nju postupno prestao biti samo mjesto uspomena i postao odluka. Danas ovdje gradi posao, ali i pokušava mijenjati uvriježene prakse, dok se iza svega krije povratak koji se nije dogodio preko noći. Iako je odrasla u Zagrebu, njezina obiteljska priča duboko je vezana uz Konavle, odakle joj je majka. Djetinjstvo su obilježila redovita ljetovanja i blagdani provedeni kod bake pa je jug Hrvatske odavno bio prisutan u njezinu životu – ne stalno, ali uvijek dovoljno da ostane blizak.
– Meni je mama iz Konavala, ona je poslije srednje škole otišla u Zagreb i ostala je u Zagrebu, i dalje je tamo i ne privlači ju vratiti se ovdje. Moja četiri brata i ja smo svake godine dolazili u Dubrovnik na ljetovanje i za blagdane jer mi je baka ovdje – govori Ana.
Od povremenih dolazaka do odluke o ostanku
Piercingom se počela baviti prije šest godina, a prvi dolasci u Dubrovnik bili su tek povremena gostovanja.
– Kad sam počela piercing raditi 2020., došla sam ovdje na gostovanje. Sve skupa su bila tri gostovanja, tada sam još bila u apartmanu, nisam imala svoj salon – prisjeća se.
U početku je sve bilo organizirano kao privremeni dolasci.
– Javila sam se bivšem kolegi s kojim sam radila prije nego što sam otvorila salon, pitala sam ga da radim gostovanja i on je pristao. Plan je bio dolaziti svaka dva mjeseca, ali na kraju sam dolazila svakih mjesec dana jer mi je ovdje bilo super – kaže.
S vremenom se počeo mijenjati i osjećaj između Zagreba i Dubrovnika.
– Svaki put kad bih se vraćala u Zagreb bilo mi je sve teže biti tamo jer mi se u Dubrovniku sviđa okolina, sviđa mi se grad, ljudi, vrijeme, more. Dubrovnik mi više paše i onda sam odlučila skroz pokrenuti život ovdje – govori.
Početak bez sigurnog terena
Prvi koraci u novom gradu nisu bili jednostavni.
– Trebala sam se stvarno potruditi na početku. Prije je to bilo samo preko Instagrama i preko ljudi koji su me već znali. Imala sam tu prednost što sam ovdje već bila cijeli život, ljudi su već znali za mene pa sam lakše došla do klijenata. Da sam samo došla u grad, vjerujem da bi mi bilo puno teže – priznaje.
Iako se Dubrovnik često gleda kroz turizam, njezino iskustvo pokazuje drugačiju sliku.
– Iako je Dubrovnik grad turizma, meni su 90 posto klijenata domaći ljudi, ne stranci. Bila sam prošle godine cijeli sedmi mjesec ovdje i u tih mjesec dana možda šest ili sedam stranaca – sve ostalo domaći ljudi, iz Crne Gore, Imotskog, od svugdje pomalo – istaknula je Ana.
Navika koja se rijetko preispituje
Kroz rad je počela primjećivati isti obrazac – većina ljudi i dalje piercing povezuje s pištoljem.
– Kod ljudi je navika da idu bušit uši pištoljem, pogotovo u manjim mjestima gdje su navikli na rutinu i ne žele promjene – objašnjava.
Problem vidi i u percepciji.
– Sama pomisao da ćeš bušit tijelo iglom zvuči puno strašnije nego pištoljem. Ljudi misle – to je sekunda, klikneš i gotovo. Ali ne razmišljaju što dolazi poslije. Najbolji primjer je kad imaš tup i oštar nož. Tup razdere i napravi nered, a oštar napravi čist rez. Isto je i s pištoljem i iglom – istaknula je pojašnjavajući na jednostavan način razliku između bušenja iglom i pištoljem.
Između brzog klika i stvarne posljedice
Ono što se događa nakon zahvata često se vidi tek kasnije.
– Često mi dolaze klijenti s loše probušenim ušima, vidim da su resice asimetrične. Pištolj radi veću traumu tkiva, uho zna pulsirati, boljeti, otok nema gdje otići jer je sve preusko – objašnjava.
Posljedice, dodaje, nisu samo estetske. U nekim slučajevima dolazi i do komplikacija.
– Može se dogoditi mala kuglica unutar uha, to onda više ide dermatologu – dodaje.
Kod igle je, kaže, pristup potpuno drugačiji.
– Za svakog klijenta ide jedna igla, sterilna, sve se otvara pred klijentom, vidi se da je sve čisto, a kada nam klijenti dođu s asimetričnim resicama, pokušavamo izvući najbolje iz toga, eventualno dodamo još jednu rupicu da prilagodimo – ističe kreativna sugovornica.
Edukacija kao nastavak svakodnevnog rada
Iz iskustva s klijentima razvila se ideja o edukaciji. Tako je došla na iedju da prvu od svojih edukacija održi baš u Dubrovniku.
– Na predavanju ćemo pričati o razlikama između bušenja pištoljem i iglom, pozitivnim i negativnim stranama i pravilnom, sterilnom procesu piercinga – objašnjava, a dio predavanja bit će i praktičan uz cilj razumijevanja kroz iskustvo.
– Ja sam nabavila pištolj da ljudi sami mogu isprobati kako izgleda bušenje pištoljem i kako izgleda iglom. Ne pričamo u prazno. Želimo da ljudi sami osjete razliku, jer je puno lakše kad vidiš nego kad samo slušaš – govori.
Prvo predavanje i interes koji je iznenadio
Interes za edukaciju pokazao se već pri objavi informacija o predavanju.
– Nisam nikad prije imala ovakvu edukaciju, ovo je prva. Ima još par slobodnih mjesta, nisam ni očekivala da će se ovo ovako brzo popuniti – priznaje. Iako je ovo tek početak, planovi tu ne staju.
– Pokušat ćemo što više objasniti pozitivne strane igle. Veselim se predavanju i ovo sigurno nije zadnje – zaključuje Ana Grbavac.
Besplatno predavanje održat će se 4. svibnja u 17 sati na adresi Lopudska ulica 2. Prijave su moguće putem Instagrama (pikana.piercing) ili na broj 099 837 0503. Broj mjesta je ograničen.
