U trećem smo mjesecu za koji je Vlada poslodavcima omogućila, među ostalim, potpore za očuvanje radnih mjesta uslijed krize uzrokovane koronavirusom. Kako se kriza sve više produbljuje, postaje očigledno da ni mjere Vlade, koliko god na početku bile pozdravljene i smatrane dobrodošlima, neće spriječiti ono čega su se radnici od početka pandemije pribojavali – gubitka radnih mjesta. Prvi otkazi već su podijeljeni u Hotelima Cavtat, ali i u tvrtki Grand Circle. O radničkim pravima u doba ‘korona krize’, sudbini zaposlenika u hotelskim kućama, ali i o potencijalnom produljenju mjera Vlade za još najmanje tri mjeseca za ovaj broj DuLista razgovarali smo s područnom povjerenicom Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Dolores Lujić.
—Što se tiče radničkih prava, ona nisu narušena, već su u nekim tvrtkama umanjena. To se ponajprije odnosi na stavljanje pojedinih dijelova kolektivnog ugovora izvan snage u pogledu visine plaće. Neke hotelske kuće smanjile su plaće za 10, 20, 40 pa i 50 posto, ali ima i onih koje ih nisu smanjile niti kunu. Pandemija je sve radnike potpuno zatekla. Kako je odmah postalo izvjesno da sezone najvjerojatnije neće biti, očekivali su najgore – smanjenje plaća i otkaze. To se ipak nije dogodilo u obujmu u kojem se mislilo da će se dogoditi, ali, što će biti dalje, nitko ne može pretpostaviti – ističe Dolores Lujić te pojašnjava situaciju koja je nastala u Hotelima Cavtat koji su otpustili svojih 14 radnika unatoč potpori koju su dobili od Vlade.
‘Morat će vratiti potporu’
—Dobili smo namjeru o otkazima za sedam radnika iz Hotela Cavtat, dok drugih sedam nije s našeg područja. Proglašeni su tehnološkim viškom te neće dobiti otpremninu ili ako je i dobiju, bit će možda u visini jedne plaće. Hoteli Cavtat su dobili subvenciju od države. Kad je država donijela mjere, svi smo mislili da je to odlično i da će ona sufinancirati plaću do četiri tisuće kuna, a da će razliku do pune plaće snositi poslodavac. Međutim, to se tako nije dogodilo. Hotelima Cavtat je ona razlika plaće od 4000 kuna do pune neto plaće prepolovljena 50 posto. Dakle, ako je netko imao šest tisuća kuna plaće, dobio je 5000 kuna. Mislili smo također, kako je jedan od uvjeta bio da ne dođe do otpuštanja radnika, da su radna mjesta zagarantirana. Ali, kako smo se informirali na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hoteli Cavtat će sad biti dužni vratiti potporu samo za one radnike koji će dobiti otkaz. Uvjet izgleda ipak nije bio da nema otpuštanja. Država je prepustila zaposlenike poslodavcima da s njima rade što god hoće – govori nam područna povjerenica STUH-a. Mislili su, dodaje, i da će postojati određene sankcije za poslodavce koji bi radnike u ovoj situaciji proglasili tehnološkim viškom, međutim, vidjeli su da je država pustila radnike na milost poslodavaca, tako da sankcija, naglašava, neće biti.
—Bila sam prije nekoliko dana na sastanku sa svim radnicima Hotela Cavtat i naravno da među njima vlada veliko nezadovoljstvo, a posebno u ovoj situaciji u kojoj se nije pokazalo nimalo solidarnosti. U njihovom slučaju poslodavac skoro pa da nije ni imao trošak za radnike. Oni u dobili subvenciju od četiri tisuće kuna, međutim, ni dana duže ih ne žele držati. S time da, kad se otvore hoteli, tko će im raditi? A, pogotovo tamo gdje su već bili valovi otkazivanja, otpremnine i gdje rade s 40 – ak stalno zaposlenih na 800 kreveta, što apsolutno nema nigdje. A, i situacija je nepovoljna, radnici će radije otići kod konkurencije, tako da je Hotelima Cavtat općenito upitna budućnost – govori Lujić te pojašnjava kako su u ovoj krizi s radnicima postupile i neke od drugih hotelskih kuća na dubrovačkom području.
‘Valamar drastično ‘reže’ plaće’
—Valamar je krenuo drastično sa smanjenjem plaća. Njihovi su radnici odmah dobili četiri tisuće kuna plaće, osim onih koji bi bili obvezni dežurati. Tko će dežurati odlučuje uprava i to se uglavnom odnosi na radnike u Poreču, najvjerojatnije na menadžment te njima nije smanjena plaća. Međutim, nakon isteka ova tri mjeseca potpora, prijedlog je Valamara da većina radnika ide na 3250 kuna, dakle na minimalnu plaću. Tako bi veliki broj radnika ostao na tako malim primanjima i teško da bi s tim iznosom uspjeli ‘izgurati’ godinu. Što se tiče Jadranskih luksuznih hotela, tamo su radnici u puno povoljnijem položaju. U određenom su im dijelu smanjene plaće, ali iz JLH su spremni razgovarati o isplati bonusa tijekom godine kako radnici ne bi toliko osjetili razliku – otkriva Lujić te komentira kako se općenito nipošto nije smjelo dogoditi da poslodavac uzme potporu Vlade za plaće, a onda zaposlenicima podijeli otkaz. Država je to, dodaje, jasno trebala propisati.
—Međutim, te subvencije koliko su bile dobre, toliko su bile i loše. Postoje kolektivni ugovori i njima određene plaće. Svi smo mislili, a vjerujem da je to bila i namjera, da tih 4000 kuna bude udio države u plaći, a da radnici dobiju punu plaću. Međutim, veliki dio radnika je primio upravo samo plaću od četiri tisuće kuna te poslodavac uopće nije imao troška – naglašava područna povjerenica STUH-a. Ipak, Hoteli Cavtat nisu jedini počeli s otpuštanjem radnika i sličnim mjerama, a sugrađani joj se, ističe, Lujić, i mimo ove situacije, uvijek javljaju i traže pravne savjete.
—Trenutno ipak još uvijek nemam učestalo ovakvih situacija da se radnici javljaju zbog otkaza kao tehnološkog viška. Nekada bude pojedinačnih slučajeva, ali za njih mi uvijek jave. Za jedan pojedinačni slučaj su mi javili u Hotelu Rixos Libertas, međutim, to je zasad sve. Svi uglavnom očekuju sezonu iako još nitko ne zna kad će ona krenuti. Mi kao sindikat možemo biti solidarni s poslodavcem, izaći u susret, vidjeti kakva je sezona, umanjiti određena prava iz kolektivnog ugovora. Međutim, tu treba biti socijalnog dijaloga i partnerskog odnosa s poslodavcem. Ukoliko poslodavac stvarno ima poteškoća u poslovanju, uvijek smo izlazili u susret. Međutim, ukoliko poteškoća nema i vidimo da može ići dalje, mi možemo zadržati svoja prava u punom obujmu – ističe Lujić te dodaje kako je pravo poslodavca uvijek proglasiti radnika tehnološkim viškom te da je na poslodavcu koju će vrstu otkaza donijeti.
‘Lako je opravdati otkaze’
—Ipak, u ovoj gospodarskoj situaciji poslodavcu je lako opravdati da nema posla te da je radnik tehnološki višak upravo zbog toga. Ne jer ima previše ljudi zaposlenih na jednom radnom mjestu, nego zato što uopće nema posla. Ima naravno i jako puno poslodavaca koji su u istim problemima i nemaju posla, ali žele zadržati ljude na okupu, imaju dobar tim, godinama su se mučili jer još ne tako davno svi su se borili za naći radnika. Trebala im je radna snaga pa nisu puno ni birali – dodaje. Država, međutim, u ovoj situaciji ipak nije pronašla neki mehanizam zaštite za radnike s ugovorima na određeno vrijeme.
— Radnici na određeno vrijeme i inače su u nepovoljnom položaju. Oni imaju svoj ugovor o radu od trenutka kad su ga sklopili do trenutka do kojeg je sklopljen. Poslodavac nakon isteka ugovora nema nikakvih obveza prema tim radnicima. Oni u koliko su ostvarili 9 mjeseci radnog staža u protekla 24 mjeseca, imaju naknadu sa Zavoda za zapošljavanje. Ukoliko nisu stekli te uvjete, nemaju ni to. Ipak, sve se ovo na vrijeme znalo, Vlada je mogla priskočiti i mogli su barem na četiri tisuće kuna ostaviti ove sezonske radnike. Čak je i dosta poslodavaca koji su one sezonce koji su imali sklopljen ugovor do, primjerice, 1. ožujka, nakon čega je poslodavac s njima raskinuo ugovor, vratili na posao iskoristivši subvencije države – priča Lujić te tumači kako je ‘dvosjekli mač’ trenutno otpuštanje radnika koji će svima u sezoni, kad god ona počela, ipak zatrebati.
—Dvosjekli mač je bio i svih ovih godina, a poslodavci su to masovno radili. Na primjer, u gospodarskoj krizi 2008./2009. oko 30 ili 40 posto stalnih radnika je dobilo otkaz iako je sezona te godine bila odlična i u nas se, što se tiče turizma, nije toliko osjetilo koliko se osjetilo u drugim djelatnostima. U državi je vladala velika nezaposlenosti i bilo je lako nabaviti sezonskog radnika. Međutim, godinama iza toga se situacija popravljala s tim da su radnici došli u povoljniji položaj proteklih godina i njih se tražilo. Ali, ako se nastavi ovaj trend, možemo se opet vrtiti u krug i možda ponovno doći na poziciju gdje smo bili prije – mišljenja je Lujić. Mnogi poslodavci ističu kako im je spas u tome da Vlada produlji potpore za barem još tri mjeseca. Međutim, hoće li ona to moći podnijeti?
—Mislim da u ovoj državi novaca nema, da je to svima jasno, tako da mislim da ni uz najbolju volju Vlada neće moći sve servisirati. Ne znam kakva će obećanja donijeti s obzirom da nam se bliže parlamentarni izbori. I da budu idealni uvjeti u srpnju i kolovozu, da sezona bude kao lani, to ne može nadomjestiti nedostatak predsezone ili eventualno postsezone. Znamo da popunjenost neće biti onakva kakva je bila, a sve i da bi uspjeli dosegnuti slične brojke, s obzirom na krizu, ne bi nam pomoglo – govori Lujić. A, kakva će biti radnička prava kada se uvjeti normaliziraju?
—Do sada smo imali pozitivan trend plaća i ostalih naknada koje su se isplaćivale, poput bonusa radnicima. Nadamo se da ćemo u većoj mjeri zadržati razinu prava koja je i postojala. Realno je da neće doći do nekog povećanja, međutim, samo se nadamo da neće doći do drastičnih smanjenja ili nekih ucjena u smislu, ako ne smanjimo plaću, da će otpuštati dio radnika. Takvu smo situaciju imali ranijih godina kada bi radnici solidarno pristali da im se umanje plaće, ali da svi ostanu na radnim mjestima – ističe područna povjerenica STUH-a te dodaje kako se s krizom u kojoj se nalazimo nikada nije susrela te kako je zadnji put gospodarstvo ovako zamrlo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naglašava kako nam je pandemija pokazala da turizam kao osnovna djelatnost u državi teško opstaje.
— Trebali bismo nužno ulagati u neke industrije koje mi gotovo uopće nemamo, morali bismo potaknuti proizvodnju. Nadam se da neće biti nekih mjera uštede jer to ne vodi ničemu dobrome. Nekakav će se kapital morati početi pokretati – zaključuje za DuList područna povjerenica Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Dolores Lujić.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju DuLista 20. svibnja 2020.