Netko se domišljat sjetio napraviti malo promidžbe, možda nešto i zaradit i kroz funjestru što gleda drito na Stradun izbacit TeVe. I tako nas je jedan eLCeDe ekran izbacio iz takta. Ljudi su se krstili toj najnovijoj umotvorini, a komentari su odreda bili negativni. Kako se netko uopće usuđuje tako oskvrnuti našu dragocjenost, našu saloču, naše zidine, mire, skinut persijane!? Baš strahota. Ma je li baš sve tako?
Taj TeVe ekran je samo posljedica svega onoga što nam se događa po gradu. Davno je nestalo mrve ljubavi prema tim mirima, glasa razuma, a pravo je pitanje je li zadnjih petnaestak godina uopće bilo znanja, stručnosti, sposobnosti i volje za očuvanjem baštine. Zavladala je otuđenost i malodušnost prema Gradu u zidinama. Reagira se kasno, dopušta se svašta, potpisuje se kako kome, u većini sve i svakome. Tako djeluju naši Konzervatori na čelu sa svevremenskom Žanom Baćom. Zato je suludo vraćati se u neka prošla desetljeća i prizivati Bebu Beretić i njene visoke standarde koje je godinama sustavno gradila i utkala u svaki kamen našeg grada. Došla su nova vremena i neki novi tržišno-ekonomski kriteriji. Bužalo se i štemalo posvuda. Krenulo se s kabelima, antenama, klimama, PeVeCeom, masovnim reklamama, postavljanjem jacuzzija u blizini sakralnih objekata, proširivalo se i nadograđivalo. Međutim, rijetko se reagiralo. I ne, ne mislim da grad treba ‘konzervirati’, no struka, a Baća bi po definiciji svoje funkcije to trebala biti, bi morao imati kriterije od kojih se ni milimetra ne odstupa. Ona bi trebala biti stup i štit svakog pročelja, kamena i fuge, ali u nje je prevladao princip pusti fugu i onda je sve krenulo nizbrdo.
Pa sjetimo se samo banalnih zimskih kućica. Prve je godine, 2015. Baća, kao nešto negodovala i nije odobrila, da bi na kraju vjerojatno i sama rasparala rješenje kojeg je potpisala o protivljenju postavljanja montažnih objekata po Stradunu. Vrhunac je bio kad je zakisila na Zimskom festivalu s kobasicama i čašicom vrućeg vina. A prošle zime, nitko više nije ni spominjao Baćino odobrenje. Uostalom, je li se ona uopće što pita?
I onda su došli filmaši. Iza ovih zadnjih su ostala oštećenja. Konzervatorski odjel je popisao i očitovao se o 26 metara četvornih štete na kamenom podu. I? Ma nema problema, sve će se to pokrpit, kamen zamijenit i sve će bit puno ljepše i novije nego je bilo prije. Tako i treba. Filmaši imaju love, pa nek’ plate.
I tako radi naša Baća, prva konzervatorica grada. Ne razmišlja o posljedicama, ne prevenira uzroke nego vatrogasnim mjerama reagira kad je već sve gotovo.
No nije samo povijesna jezgra ugrožena njezinim neradom i nonšalancijom. Prošeta li se lapadskom obalom vjerojatno se i danas mnogi pitaju tko je odobrio rušenje Vile Oberster. Bila je stara, da, a na njenom je mjestu u ribnjaku niknuo novi, moderni, stakleni objekt. I, opet, konzervatori nisu u tome vidjeli ništa sporno.
Posljedice i razmjeri katastrofe Baćinog ‘konzervatorskog’ djelovanja po Dubrovniku vidjet će se uskoro samo stotinjak metara dalje kad u moru nikne nova zgrada na dva kata. Zgrada koja će u potpunosti zasjeniti i sakriti Piccola Veneziu. Prvotno je Baća negodovala zbog Marine, jer narušava sklad prostora u kojem i danas dominiraju ladanjska zdanja, ali iz neutvrđenih je razloga u trenutku navukla vreću preko glave i ništa više nije vidjela. Ostala je tek mala bužica kroz koju gleda na kojem mjestu mora zabrčkat potpis. I tako je, dakle, recepcija marine u moru na lapadskoj obali postala najednom prikladna i po mjerilima struke Konzervatorskog odjela u Dubrovniku na čijem je čelu ravnateljica Žana Baća.
I dokad tako? Ona se očito ne želi predati, povući, odstupiti. Ona očito misli da je ravnateljsko mjesto skrojeno po njoj i za njezin doživotni mandat. Nego, doista čudi kako njezino resorno Ministarstvo ne primjećuje što se u i s gradom događa! Zabrinjava kako ne djeluje i kako je ne smijene. Koliko još štete i zanemarivanja mora nastati dok netko ne vikne – Žana, dosta je!
Adio vam