S velikom čašću, ponosom i ljubavlju prema našem Parcu prihvatili su se priređivanja jubilarne 1050. Feste ovogodišnji festanjuli kapetan Teo Grbić i električar Toni Cvjetković. Najveće je to priznanje za obojicu, istaknuli su nam, a njihove obitelji posebno su ponosne i spremne za sve što se pred njima vezano za Festu nalazi. Gospari Teo Grbić i Toni Cvjetković s obiteljima su nam otvorili vrata svojih toplih domova te nisu krili radost i uzbuđenje.
Festanjuo Teo Grbić rođen je u Dubrovniku 1959. godine, od oca Iva i majke Nine. Sve svete sakramente primio je u župama sv. Andrije, sv. Mihajla i u Katedrali. Vjenčao se 1988. godine sa suprugom Anom s kojom ima sina lvana i kći Teu, a njegovu obitelj posebno uveseljavaju unučica Mihaela i unučić Nikola. Osnovnu i srednju pomorsku školu, kao i višu pomorsku školu završio je u Dubrovniku. Ispit kapetana duge plovidbe položio je 1992. godine u Dubrovniku. Bio je zapovjednik hidro glisera, prvi zapovjednik broda Princess of Dubrovnik, sudionik je Domovinskog rata i nositelj spomenice Domovinskog rata. Kao pomorski časnik plovio je na raznim stranim kompanijama. Zadnjih 18 godina plovio je na putničkom brodu ‘Norwegian Cruise’ gdje je od 2013. godine bio i zapovjednik.
— Kad su me predložili, a onda i izabrali bio sam ponosan i počašćen, a posebno je drago bilo mojoj obitelji. Kada su me pitali želim li biti predložen, pristao sam te sam se ove dužnosti prihvatio s velikom čašću, odgovornošću i ozbiljnošću. Polako sam svjestan cijele situacije, svi mi festanjuli postanemo svjesni toga kada se uhvatimo u koštac s obvezama. Stariji bratimi u svemu uvijek pomažu, a tu nam je i rektor crkve
sv. Vlaha don Hrvoje Katušić kao desna ruka – rekao je kapetan Grbić.
Dat ćemo sve od sebe
Njegova obitelj počašćena je što je gospar Grbić izabran, a sin Ivan i kći Tea kratko su naglasili kako im je drago te da su na njega ponosni. Najviše se obradovala unučica Mihaela koja mu se bacila u zagrljaj i pitala ga ‘djede hoćeš ti bit’ festanjuo?’ Supruga Ana dodala je da je festanjulstvo kruna Teovog rada kao pomorca sve ove godine.
— Svima nam je drago. Iskreno, malo sam se na prvu prepala jer ta čast podrazumijeva jako puno obveza, međutim, kad je sve to krenulo, vidjela sam da sve ide svojim tijekom. Lijepo je to sve skupa. Dat ćemo sve od sebe da ono što nas očekuje prođe u najboljem redu. Možemo mi to – istaknula je gospođa Ana.
Festa svetog Vlaha oduvijek ima posebno mjesto u ovoj obitelji, a gospar Teo se sjeća još tisućite Feste kada ga je obitelj vodila u Grad kao 12-godišnjaka. Uvijek bi se cijela obitelj okupila doma oko stola, svečanog objeda, a u Gradu bi sudjelovali na misi i u procesiji kao kruni cijele Feste. To uvijek bude veliki tradicijski događaj, mišljenja je gospar Teo koji je prije dvije godine prestao navegavat’.
— Oprostio sam se od navegavanja nekako s dolaskom korone. 4. siječnja 2020. sam se iskrcao u Buenos Airesu. Mislio sam odraditi i sezonu 2020., ali su nastupile razne restrikcije i s obitelji sam odlučio da je vrijeme za reći ‘dosta je’. Moj sin Ivan krenuo je mojim stopama pa i on navegava – istaknuo je festanjuo Grbić.
A, kad je bio na brodu, Festa bi se ipak slavila, iako na nešto drukčiji način. Poslali bi telegram, ako je bilo prilike, a svečani objed bio je obavezan.
— Rekli bismo kuharu da napravi nešto malo svečanije te bismo proslavili Svetog Vlaha. Tada bismo se pomolili ‘Sveti Vlaho, čuvaj nas od nevera i fortunala’. Na putničkim brodovima nađe se posada iz preko 60 nacija pa je običaj poštivati tuđe blagdane i svece. Kako bi mene zvali za indijskog sveca, tako bih i ja i ostali Dubrovčani, zvali ostale kolege na svečani objed za Festu – ispričao nam je gospar Teo koji je obišao cijeli svijet. Nije bio jedino na Antartici. A, 2019. ispunio mu se san – uplovio je u svoj grad kao kapetan na cruiseru Norwegian Star. Bio je to za njega vrlo poseban trenutak.
Nisam mogao vjerovati
Festanjuo Toni Cvjetković rođen je 1967. godine, u obitelji Antuna i Lucije rođene Ivančević. Sakramente je primio u župama sv. Mihajla, sv. Spasitelja i sv. Križa u Gružu. Vjenčao se 1994. godine s Lucijom, rođenom Čučuk u Konavlima, na Grudi. Imaju sina Antonija i kći Lucijanu. Ljeti je na Šipanu, a tijekom godine živi u Župi sv. Križa u Gružu u kojoj je pjevač u crkvenom zboru. Osnovnu školu pohađao je u Zatonu Malom, Orašcu i Gružu. Srednju pomorsko-tehničku školu, smjer elektrotehnika, završio je 1986. godine u Lapadu. Od tada radi kao električar. Sudionik je Domovinskog rata do 1995. godine, nakon čega se zapošljava u HEP-u gdje radi i danas. Kao električar, istaknuo nam je, upoznao je svaku ulicu u gradu pa u mnogima zna i prezime obitelji kada mu prijave kvar. Vrlo je aktivan i u svojoj župi u Gružu gdje je nedavno oltar za blagdane ukrasio led lampicama te tako obradovao župljane. Njegov sin Antonijo krenuo je njegovim stopama te je također zaposlen u HEP-u.
— Veća mi je ovo čast nego biti gradonačelnik ili župan. Postoji desetak stavki koje moraš zadovoljiti da bi uopće ušao u uži krug da budeš biran za festanjula – istaknuo nam je gospar Cvjetković kada smo njega i ponosnu mu obitelj posjetili u njihovom domu.
— Kad me je prvi put mentor koji me je predložio zazvao, nisam mogao vjerovati. Sve se to jako strogo provjerava, a bratimi su mi iskazali povjerenje. Ima nas 66 živućih festanjula. Ako netko o tebi zna nešto loše, ne možeš uopće doći na razgovor, a kamoli biti izabran. Sada mi je malo neobično što mi svi čestitaju i fermavaju me. Naučio sam živjeti povučenim, ‘običnim’ životom, a sad kao da me svi poznaju. Biti festanjuo je zasluga za cijeli život. To je za mene osobno najveća čast koja se nekome može u Dubrovniku iskazati – rekao je gospar Cvjetković.
Tri feste obitelji Cvjetković
Njegova majka gospođa Lucija također je istaknula da joj je ovaj publicitet neobičan.
— Ljudi me fermavaju čim izađem iz kuće i čestitaju mi jer mi je sin festanjuo. Vidim da je ljudima jako drago. Ponosna sam – rekla je gospođa Lucija, a na nju se nadovezala i supruga gospara Tonija, također Lucija.
— Bila sam jako iznenađena kad sam čula da su izabrali Tonija. Još nisam svega svjesna. Inače, uvijek pravimo doma Festu svetog Vlaha i posebno je slavimo. U obitelji slavimo tri Feste. Pokojni svekar bio je Antun, muž je Toni, sin Antonijo. Svekrva i ja smo Lucije, a kći je Lucijana tako da svake godine slavimo blagdan sv. Antuna, sv. Lucije i našeg Parca. Dođu moji Konavljani, pa i Primorci, Župljani, skupi se puno ljudi u našem malom stanu koji se ispuni veseljem i pjesmom – prepričala nam je gospođa Lucija Cvjetković njihove običaje za Festu. Dodala je još da je bolje ‘izgubiti selo nego običaje’ pa da se Festa jednostavno mora posebno obilježavati i slaviti.
Gospar Toni Cvjetković zaključio je na kraju kako jednostavno nema riječi oko svoga izbora i da je to za njega najveća čast. Dodao je kako se svim festanjulima dojmovi slegnu tek kada cijeli šušur oko Feste prođe. A, obojica ovogodišnjih festanjula, gospar Teo Grbić i gospar Toni Cvjetković imaju jednu zajedničku želju – samo da Sveti Vlaho providi lijepo vrijeme i njime nas blagoslovi.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 12. siječnja 2022.