Policijska postaja Dubrovnik, sjedište Imotski, Fina podružnica Dubrovnik, glavna ispostava Sinj, Lučka kapetanija… njezinu bi centralu bilo baš dobro smjestiti u Trilj.
Sve kako bi se provela reorganizacija ustroja po načelima efikasnosti, ekonomičnosti, maksimalne dostupnosti gospodarskim subjektima, ali i bržoj prometnoj povezanosti sa središnjom državom.
I nije tu ništa za čudit se. Sve se to događa smišljeno i nimalo nasumično. Carinarnica Dubrovnik došla je na red. Postat će ispostava centrale u Pločama.
Da ne bi Dubrovčani naglo zapali u stanje šoka, najprije ih treba pripremiti, pa su se iz Carinske uprave mudro očitovali kako će do ukidanja Carinarnice doći 'nakon provedene stručne i sustavne analize postojećeg ustroja, o čemu će odlučivati Vlada RH'. I što, možemo se nadati kako će ta stručna analiza ipak pokazati neke za nas povoljnije rezultate i da će ostati sve kao i dosada. Ma da, kako ne!
Vlada, u ovom izmijenjenom sastavu, samo slijepo provodi ono zacrtano, dakle sve ono što je prethodna ispregovarala za ulazak u Europsku uniju.
A što je to točno Europi obećano, koji su bili uvjeti za povijesni potpis, e, to obični puk ne zna. Sve je umotano plaštem netransparentnosti i izaziva sumnje. Ne bih se čudila da domalo zavlada i paranoja. Jesu li na nekoj stranici ugovora mudri Europejci skovali kakvu zavjeru protiv Dubrovnika?
Taman kad je na nas došao red, novaca za autocestu više nema u Hrvatskoj, a još manje u Europi, jer, eto, ceste su nam prerazvijene. Megabrzinski nas se spaja s ostatkom Hrvatske trajektima. Kako je krenulo, slučajno (?) bi jednog dana mogli shvatiti kako je sve bila unaprijed dogovorena igra, po kojoj ostajemo sami kao otok. Naravno, sad se upravo kao 'slučajno' događa preseljenje Carinarnice iz Dubrovnika u Ploče, a to je eto slučajno (?) obveza koja proizlazi iz pregovora za članstvo u Europskoj uniji.
Nažalost, Carina neće biti zadnja takva ustanova, isto kao što nije ni prva. Prije nešto više od godinu dana dogodio se Trgovački sud. Ukidanje Trgovačkog suda Dubrovnik naši su nam predstavnici u Saboru predstavili tek kao slučajnu pogrešku. Otpora među tadašnjim saborskim zastupnicima gotovo da nije bilo. Lijepo su grijali svoje fotelje, a o ukidanju Trgovačkog suda Dubrovnik nisu previše hinili. Da ne bi nedajbože dobili pecetu iz svoje političke centrale.
Tako isto šute i danas na skoro izvjesno ukidanje Carine. I Vlast i oporba. I oni u Gradu i oni u Saboru. Treba ih doslovno moljakati da prozbore dvije suvisle rečenice. Šokirani su, osobno su jako šokirani. Izgovore oni to brzinski, nadajući se kako taj komentar slučajno neće upasti u oko nekome u Zagrebu. Suvislog stava nema, a otpora… O tome da i ne govorimo.
Vlahušić, kao trenutni gradonačelnik grada komu se sve to događa, nije ni prstom makao. Za brojne gluposti se zna hvaliti (i prijetiti) svojim silnim vezama i vezicama, ali sad da bi zaustavio suludi proces centralizacije i 'rastakanja' Dubrovnika, sad šuti. A što od njega drugo i očekivati… On je ipak zaokupljen zastavama.
Naravno, ne treba sve ovo shvatiti tragično, tek kao naš realni usud. Naviknut ćemo se, i na gore smo… Bitno je samo da se zastave vijore…
Adio Vam