Dan je žalosti zbog nezapamćene tragedije, pogibije vatrogasca Gorana Komlenca, pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci. Nedugo prije početka komemoracije zasvirale su vatrogasne sirene u Vatrogasnom domu Orašac, a brojni su se Goranovi prijatelji, poznanici, kolege, te župan Nikola Dobroslavić i gradonačelnik Mato Franković upisali u knjigu žalosti.
Goranu su emotivne riječi posvetili glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, župan Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Mato Franković, županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović, zapovjednik JVP Dubrovački vatrogasci Stjepko Krilanović, zapovjednik ispostave Orašac Antonio Šarić, Goranov kum i prijatelj Pero Zlošilo, te Ana Mostahinić, predstavnica Sindikata za Vatrogasnu zajednicu Grada Dubrovnika.
Stjepan Simović istaknuo je kako je bila čast raditi s Goranom. I on i Stjepko Krilanović održali su iznimno emotivne govore tijekom komemoracije.
– Kad god bih ga sreo, uvijek se smijao. Taj njegov osmijeh zauvijek ću pamtiti. Brinut ćemo za tvoju obitelj i nećemo te zaboraviti nikad. Nek’ vam Bog da snage. Dragi Gorane, hvala ti na svemu. Čast je bila raditi s tobom – rekao je Simović
Zapovjednik JVP Dubrovački vatrogasci Stjepko Krilanović kroz suze je istaknuo kako je Goran Komlenac bio osoba koja je uvijek gurala naprijed.
-Bio je uvijek vedar, nasmijan, spreman za konstruktivni razgovor. Najviše će mi falit’ njegovo – treba mi traka za trčanje, treba mi sprava za vježbe… Možda je to u ovom trenutku bilo kobno. Bog je tako htio. Sjećat ćemo se samo onog dobrog – naglasio je.
– Pojmiti da odjednom, naprasno, među nama nema nekog tko je u sebi imao toliko životne energije, budućnosti, čini se nezamislivim. U tome je neizrecivo teško Goranovoj najbližoj obitelji i zato u mislima, u molitvi želimo da s vremenom pronađete spokoj u uvjerenju da vaš Goran vas i dalje čuva – onako kako je to radio i do sada i isto tako predano kako je za života čuvao ovaj grad – ovim riječima gradonačelnik Mato Franković oprostio se od Gorana Komlenca.
– Suosjećam se i sa svim kolegama koji se nose s Goranovim gubitkom. Puno je dimenzija u pozivu vatrogasca, a bratstvo je jedno od najbližih. Biti vatrogasac prvenstveno znači biti humanitarac, plemenita osoba koja je svakog trenutka spremna na herojski čin. Osoba koja je voljna ugroziti svoj život da bi spasila drugi, sačuvala imovinu i ljude koje ne mora niti poznavati. Biti vatrogasac znači biti prijatelj na kojeg se uvijek možemo osloniti. Kada smo u opasnosti i kada su nam životu ugroženi, oni su uvijek tu. Da je uistinu živio svoj poziv svjedočit će svi oni koji su Gorana pooznavali puno bolje od mene, a posebno oni koji su s njime dijelili akcije spašavanja od požara. Bio je srčan, požrtvovan i neustrašiv, istinski profesionalac, vatrogasac s 21-godišnjim iskustvom. ‘Idem naprijed!’ među posljednjim su riječima koje je uputio svojim kolegama. Bio je jedan od najboljih… Goran Komlenac napustio nas je prerano, što će uvijek izazivati tugu i žaljenje, a mi ovdje prisežemo da ćemo njegovo ime i sjećanje na njega čuvati u svojim srcima i nećemo dopustiti da njegov doprinos službi vatrogastva ostane zaboravljen. Hvala mu na svemu što je dao ovom gradu. Dragi Gorane, počivaj u miru Božijem, pod blagoslovom svetoga Vlaha i svetog Florijana. Nek ti bude laka hrvatska zemlja – istaknuo je gradonačelnik Franković.
Nema plemenitijeg djela od žrtve za drugoga
– Cijela županija danas tuguje, izgubili smo junaka, vrijednog vatrogasca, odgovornog roditelja i dobrog čovjeka. Poznato je da nema plemenitijeg djela od žrtve za svoga prijatelja, bližnjega, za drugoga. Upravo je tako djelovao naš Goran, cijeli život je povetio radu za dobrobit drugih, spašavanju života i imovine, brinući pritom za svoju obitelj. Zašto je morao otići, zašto on, zašto sad? Nikad nećemo saznati. Vjerujmo da je on sad u boljem svijetu, ali ostajemo jednako neutješni. Nećemo zaboraviti njegovu plemenitost i žrtvu, njegovu obitelj kojoj želim snagu da izdrži ovu pretešku kušnju na koju je stavljena – naglasio je župan Nikola Dobroslavić.
– Tvoje srce je prestalo kucati ali vjeruj mi, zauvijek će kucati u srcima naših vatrogasaca. Bio si dio velike hrvatske vatrogasne obitelji i vjeruj mi, Gorane, ta obitelj neće te nikada zaboraviti. Ni tebe ni tvoju obitelj. Bit ćemo tu za njih. Vjeurj svim vatrogascima koji su se došli oprostiti od tebe – zauvijek ćeš živjeti. Draga obitelji, još jednom primite sućut od svih vatrogasaca Hrvatske – istaknuo je Slavko Tucaković, glavni vatrogasni zapovjednik.
Predstavnica sindikata za Vatrogasnu zajednicu grada Ana Mostahinić duboko potresena opisala je Gorana kao dobru osobu koja je uvijek s lakoćom pobjeđivala sve nedaće.
-Bio je velikom srca, nesebičan i svoja je znanja i vještine koristio kako bi bez zadrške pomagao drugima. Adio, Gorane. Nikad te nećemo zaboravit’ – istaknula je kroz suze.
Tvoje će se ime još dugo spominjati – nekad s tugom, nekad s osmijehom, ali uvijek s ponosom
– Ne mogu zamisliti da nisi tu s nama, da ovo sve ovako mora biti. Puno se još toga moglo, puno smo mogli. Bio si pravi primjer dobroga oca, muža, sina, brata i prijatelja… – kroz suze je govorio Goranov prijatelj i kum Pero – tvoje će se ime još dugo spominjati, nekad s tugom, nekad s osmijehom, ali uvijek s ponosom što si bio dio nas.
Komemoracija za Gorana održavala se u prostorima JVP ‘Dubrovački vatrogasci’ – ispostava Orašac a u predvečerje će ga njegova obitelj, najbliži prijatelji, svi oni koji su ga cijenili i voljeli i ispratiti na groblju svetog Đurđa.
Počivao u miru.