Aktualno

‘ON JE ŽIVO VLAHOVO SRCE MEĐU NAMA’ Dirljivi oproštaj don Tome od dužnosti rektora Parčeve crkve

Dubrovčanima je misa u podne nedjeljom u crkvi svetog Vlaha oduvijek bila posebna. Bilo da žive u gradskoj jezgri ili su pak do Grada ‘potegnuli’ iz Cavtata i okolnih mjesta, svi su se nedjeljom rado okupljali u Parčevoj crkvi kako bi čuli koju mudru riječ njezina rektora don Tome Lučića. Tako je bilo i ove nedjelje. Već u 11.30 klupe u crkvi popunili su festanjuli, a uskoro su im se pridružili trombunjeri i brojni Dubrovčani. Ipak, pri samom ulasku osjetilo se da je ove nedjelje u zraku neka posebna atmosfera. Naime, don Toma Lučić danas se misom oprostio od službe rektora crkve svetog Vlaha, a tu je službu preuzeo generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić. Atmosfera je bila posebno svečana i dirljiva, prepuna lijepih sjećanja, emocija i zahvalnosti za sve što je don Toma učinio kroz proteklih 19 godina koliko je bio rektorom. Misu je predvodio biskup Mate Uzinić, a uz njega su predslavili i ukrajinski biskup Vitalij, katedralni župnik don Marin Lučić, don Toma Lučić i don Hrvoje Katušić i đakon don  Tomislav Sikavica.

Iako je u sv. Vlaha bilo svečano zbog svih koji su sudjelovali na ovoj misi, kako je naglasio biskup Uzinić, bilo je ipak i tužno, a vidjelo se to i na ozbiljnim licima festanjula, trombunjera i vjernika.

-Razumijem vašu tugu i ozbiljna lica. Nije lako nakon 19 godina okrenuti stranicu. Nije lako to bilo don Tomi koji je tražio da otpočine, nije to lako ni našem don Hrvoju koji uz svoju službu generalnog vikara preuzima i ovu službu koja je u ovome gradu poprilično značajna i smatra je se čašću. Nije lako ni vama koji ste se naviknuli vidjeti Tomu i susretati ga uvijek i ponovno u ovoj crkvi. Navikli ste na njegov način propovjedanja Božje riječi i slikovitog približavanja Evanđelja koje vas je snažilo, ali i osposobljavalo da možete radosno i zauzeto nakon nedjeljnog slavlja kretati u svoj tjedan. Malo je tuge u vašim srcima i zato su vaša lica ozbiljna. Ali, uz svu tu opravdanu sjetu, rekao bih da je danas radostan dan. Jer jedan čovjek odlazi, a drugi dolazi. Život se nastavlja. Dok don Tomi zahvaljujemo i želimo Božji blagoslov, želimo i nadamo se da ćete, kao što ste pomagali don Tomi, to činiti i s don Hrvojem. S vama neće biti samo don Toma, odnosno don Hrvoje, već Gospodin koji je don Tomu snažio svojom milošću i koji će biti uz don Hrvoja u njegovu poslanju, ali i uza sve vas – rekao je biskup Uzinić.

blank

Don Toma je uvijek uključiv

U propovjedi biskup Uzinić je, slijedeći slikoviti način propovijedanja don Tome Lučića, ispričao jednu poučnu rabinsku priču u kojoj je jedan čvojek zasadio voćnjak i oko njega se trudio. Međutim, nakon nekog vremena primijetio je kako voćnjak nije donio ploda i odlučio ga je uništiti. Ali, kada je bolje pogledao, ugledao je na kraju voćnjaka stablo šipka sa sočnim plodom te je tako odlučio poštedjeti cijeli voćnjak. To je biskup usporedio s Izraelom – izabranim Božjim narodom zbog kojeg će Bog poštedjeti, odnosno spasiti i sve ostale. Povukao je tu i paralelu s don Tomom i crkvom svetog Vlaha.

-Sliku o šipku koji je sočan i poseban htio bih primijeniti na ovu crkvu sv. Vlaha koja je u našoj biskupiji na osobit način sočna i posebna, u kojoj se ne okupljaju samo članovi jedne župe i teritorija, nego je ona mjesto susreta s Gospodinom i zajedništva svih. To je radi sv. Vlaha i njegove posebnosti, njegovog poslanja u okvirima ove naše biskupije u kojoj nikada nije isključivao. Sveti Vlaho koji ne pripada našem rodu ni narodu, dolazi s istoka, pokazao je kako svi ljudi vrijede i kako se za svakoga u slobodi i ljubavi treba pobrinuti. Osim sv. Vlaha posebnost ove crkve je i ono što je u njoj proteklih 19 godina radio i don Toma koji je uvijek u svom srcu i odnosu prema drugome njegovao pristup uključivanja. Zato je ova crkva bila kroz tih 19 godina posebna i zato je mnogima od vas ona bila utočište. Zahvaljujući njemu i njegovu načinu, ali i angažmanu svih vas, ali i festanjula koji su don Tomi uvijek bili desna ruka, ova crkva je u ovom Gradu bila onaj sočan i privlačan šipak – podvukao je usporedbu biskup.

Tijekom propovjedi dom Toma Lučić svako je malo još koji put pogledom zaokruživao sva ona draga i poznata lica kojima je propovijedao svake nedjelje kao da se želio od svakog ponaosob još jednom oprostiti. Trenutak posebno natopljen emocijama bio je onaj kada bi jedni drugima trebali dati mir. Međutim, kako to zbog pandemije trenutno nije moguće, biskup Uzinić pozvao je sve da se u srcu oproste s don Tomom, ali i zažele dobrodošlicu don Hrvoju. U tom se trenutku Parčevom crkvom razlio gromoglasan pljesak, a u njemu zahvala za don Tominu službu i stavljanje na raspolaganje i prihvaćanje novog rektora don Hrvoja.

Kako sve sažeti u nekoliko crta?

Na poseban način i festanjuli su najprije poželjeli dobrodošlicu don Hrvoju, a potom se i oprostili od don Tome.

blank

-Zborna crkva sv. Vlaha, iako druga u hijerarhiji po važnosti u našoj biskupiji, ne slučajno ima centralno mjesto u Gradu, ali i srcima puka. Ona je oduvijek bila mjesto molitve, zavjeta, nade i ufanja. Biti njezinim upraviteljem posebna je čast. Naslijediti pokojnog don Iva Bjelokosića i našeg don Tomu nije samo čast nego i odgovornost. Nadamo se da će don Hrvoje svojom mladošću i energijom nastaviti tragom svojih prethodnika. Mi članovi bratovštine sv. Vlaha primamo don Hrvoja otvorenog srca i nudimo svesrdnu pomoć u očuvanju svega što ova crkva znači – rekao je u ime festanjula najprije kapetan Ivica Ljuban, a potom je progovorio i o don Tomi.

-Kako na dostojan način u nekoliko crta sažeti knjigu radnog vijeka koje je naš don Toma marljivo, skromno i uporno upisivao finim rukopisom 51 godinu, od toga posljednjih 19 godina kao rektor crkve sv. Vlaha? Kako ne spomenuti djela koja su vidljiva sada oko nas uključujući i ovu crkvu koja sja novim sjajem, među ostalim, zahvaljujući njegovom nesebičnom zalaganju? Vrijedno se zalagao za očuvanje Feste našeg Parca, jedan je od zaslužnih za njezino uvrštenje u UNESCO-vu kulturnu nematerijalnu baštinu. Našu bratovštinu učinio je prepoznatljivom. Don Toma je karizmatičan i skroman svećenik, izvrstan propovjednik, učitelj evanđeoskih vrednota, vjeran prijatelj i savjetnik. Dubrovnik ima svog nebeskog zaštitnika, svog Parca. Kažu da je sv. Vlaho jedini koji ima svoj grad, ali ima i svog posrednika i neumornog zagovornika, a Grad čovjeka i svećenika don Tomu. On je srce Feste i živo Vlahovo srce svima nama vjernicima. Hvala mu što nam je prenosio vjeru i tradiciju. Gdje god je bio nije se bojao latiti posla. Sa svake mise smo izlazili bogati i radosni. Kad su ga prije 13 godina nacionalne novine spomenule kao jednog od najradije slušanih svećenika u Hrvatskoj, rekao je tada, skroman kao i uvijek, da ne razumije zašto jer govori samo ono čemu je posvjedočen i u što vjeruje. Kaže se kako su najbolje propovjedi napisane na koljenima. Vjerujemo da je naš don Toma za nas puno klečao. Dragi naš don Toma, dobar ste boj bili, našu vjeru i zajedništvo i štovanje sv. Vlaha učvrstili, ali trku nijeste još završili. Imate još force i srca i zato trku za štovanjem sv. Vlaha nastavljamo zajedno – rekao je Ljuban. Festanjuli su don Tomi poklonili srebrni kip sv. Vlaha s posvetom i zahvalnicom, a potom je nekoliko riječi okupljenima uputio i sam don Toma.

Hvala svima!

-Gledajući ovoliko dupkom punu crkvu, znate li što bi Vam Isus rekao? Rekao bi: Žao mi je naroda. Žao mi je da se mučite, ali takav je dan, vreo. Mislio sam se što reći na ovom rastanku. Onda me je dolazak jednog prijatelja asocirao na ono što trebam reći. Znate kako u Slavoniji pirovi završavaju, a sve traje na veliko i široko, ali uz mladence najvažnija je glazba. Da oni kažu narodu kad će završiti, zadnja pjesma uvijek glasi: Što smo znali, to smo otpjevali. To i ja sad kažem vama. Što sam znao, to sam otpjevao u ovih 19 godina – istaknuo je don Toma zahvalivši potom svima s kojima je surađivao počevši od onih najmanjih, njegovih ministranata.

-Zahvaljujem na kraju i mojim festanjulima. Uvijek sam gledao da se iza svakog festanjula krije jedna gospođa i jedna cijela obitelj. To mi je uvijek bilo ono do čega sam držao. Isto tako je bilo i s trombunjerima. Svaka Festa sv. Vlaha dostojanstveno je održana i programirana svaki put. Zahvaljujem ovoj logistici iza oltara od čitača do skupljača milostinje. Zahvaljujem i svim redovima u ovoj biskupiji. Kad god sam išao k njima za suradnju oko Feste priman sam kao uvaženi gost, nekad bi mi bilo i neugodno koliko su me lijepo primali. Iskrena im hvala – nastavio je don Toma i potom uputio poruku novom rektoru don Hrvoju.

-Ako sam bilo što propustio molim da mi se oprosti jer čovjek je čovjek i uvijek nešto može pogriješiti.
Hrvoje dolazi za rektora sv. Vlaha. Za tu službu treba puno razumijevanja, puno strpljenja i žrtve, a ponajviše vremena. Često su ljudi trebali vremena, a kad sam god žrtvovao to vrijeme nekome uvijek bi mi se stostruko vratilo. Zato bih Hrvoju poručio da je sveti Vlaho čuvar našeg Grada, a da je on čuvar sv. Vlaha. Kad ti to bude u svijesti, da čuvaš onoga koji čuva ovaj grad, biskupiju i sve ljude u njoj, a on čuva tebe i sve nas, to će ti biti podrška, snaga i nagrada za sve što budeš u životu radio – rekao je don Toma svome nasljedniku te je svoje obraćanje završio na simboličan način.

-Kad dođem Gospodinu i bude me pitao: Don Toma što si radio na zemlji? Ja ću reći: Gospodine Bože, volio sam ljude u crkvi sv. Vlaha i to je sve – zaključio je don Toma, a crkvom se ponovno razlio gromoglasan pljesak.

Don Hrvoje Katušić naglasio je kako se iskreno može priključiti svim zahvalama don Tomi. Prisjetio se kako su njega i don Marina Lučića kao mlade svećenike don Toma i don Stanko pripremali, pratili i duhovno pomagali, ali im i sami služili kao primjer plodonosnog svećeništva.

-Dragi don Toma, volio bih kad biste nakon ovih 20 godina, mogli nastaviti još 20. Zahvaljujem Bogu što ćemo još neko vrijeme kod vas moći dolaziti na taj izvor, na vaše razgovore i slušati vaše savjete. Što se tiče moje službe, to je velika odgovornost. I ako promatrate povijest Dubrovačke biskupije te popis rektora crkve, to je da se prestrašiš i rečeš onako iskreno, a ja to sada kažem: nisam dostojan. Ipak, Gospodin je taj koji nam daje djelovati i od svega onoga malog što mu mi dajemo, čini velika djela. Na taj način pristupam ovoj službi. Jedna stvar je očita i jasna. Rekli ste da vam je don Toma bio poput oca, a ja vas ne mogu pratiti očinski. Ja vam mogu biti poput sina da možete vi biti netko tko će mene učiti upoznavati ovu crkvu, grad i Festu. Don Toma mi je ostavio veliki zadatak da čuvam sv. Vlaha, a ja vas pozivam da se zajedno slavimo u službu sv. Vlahu i našem Gospodinu kojem je i on služio – naglasio je novi rektor don Hrvoje Katušić.

Pročitajte još

HOĆE LI NAM IMATI TKO ODRADITI SEZONU? ‘Prije smo po čistačicu morali u Makedoniju, a sada za radno mjesto dođe 70 prijava’

Maria Prkut

Od ponoći nove cijene goriva, benzin i LPG bi mogli pojeftiniti

Dulist

INVESTITOR ZATRAŽIO LOKACIJSKU DOZVOLU ZA INFRASTRUKTURU NA PREDJELU ‘VELIKI STOL’ Resort u Trstenome zapeo na cesti

Andrea Falkoni Račić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija