Britanci žele izaći iz Europske unije. U Mađarskoj više desetaka tisuća ljudi na ulici prosvjeduje protiv Unije, Rumunji izlaskom na ulicu izražavaju nezadovoljstvo sve lošijim životom u Uniji.
Čak devet tisuća Austrijanaca potpisalo je peticiju za istupanje iz EU, a njihov Caritas upozorava na veliki broj siromašnih Austrijanaca.
Već drugi mjesec uzastopce nezaposlenost u Europskoj uniji raste, Španjolci su razočarani činjenicom što je čak pedeset posto mlađih od 25 godina nezaposleno! A Grci…, na njih se doslovno primjenjuje stara poslovica: dužan si ko Grčka. Omča bankrota im je za vratom i žele hitan izlazak iz Unije. Merkelica i Sarkozy se upuštaju u 'robinhudovske poteze' kako bi održali opstojnost eura i odhrvali se još jednom teškom naletu krize. I ne kriju oni zabrinutost.
A mi? Mi Hrvati po onoj Radićevoj baš 'srljamo ko guske u magli' u tu idilu od Europske unije. Ovih dana smo doslovno bombardirani promidžbenim porukama kako treba zaokružiti ZA na referendumu. Čak nam se i prijeti kako ćemo se naći u "ekonomski neopisivo teškoj situaciji“ ako ne uđemo u Uniju. Prijeti nam se i padom kreditnog rejtinga, gubitkom stabilnosti za investitore, gubitkom radnih mjesta.
Uf. Osim prijetnji, posljednjih tjedana nismo čuli baš nijednu suvislu izjavu što će nam se to dogoditi ako ishod referenduma bude NE.
Hoće li se dogoditi smak svijeta, hoće li nas pogoditi polarna zima ili će nas strpati u neku novu Jugu. Ma dajte ljudi. Ništa se neće dogoditi, a isto se tako ništa neće ni promijeniti. Sve će ostati baš isto. Mučit ćemo se i dalje sa svojim problemima i nezaposlenosti, natezati sa oko stopa poreza i PDV-a, plaća i mirovina, a ni vanjski dug neće biti ništa manji, niti će nam ga oprostiti. I sve to će bit isto…
Svih ovih dana i tjedana tražila sam suvisli argument za odabir datuma referenduma za ulazak u EU baš 22. siječnja 2012. Ne reklamu ili politički pamflet. Jedan razlog zbog kojeg će mi biti bolje ako baš sad zaokružim DA. Nešto konkretno, osim onog što su oni ispregovarali i odabrali baš ovaj datum referenduma, koji mora bit sad i odmah. Da me krivo ne shvatite, ideja da živim u EU mi nije uopće mrska, dapače, Hrvatska je bila i jest dio Europe. I sigurno je da nam treba odskočna daska, netko tko bi nam čuvao leđa, ali mi se nikako ne sviđa način na koji se to radi kao i odabir tajminga za referendum.
Zašto, kvragu, baš sad kad se EU, naočigled svih nas, raspada. Što bi se to dogodilo s datumom odlučivanja za šest mjeseci, godinu dana. Ili koji dan prije ulaska u EU 1. srpnja 2013. Ništa, apsolutno ništa. A mi bi dobili puno. Ako ništa, pokazali bi svijetu da jednom mislimo sami svojom glavom.
Adio Vam