Proučavajući povijest možda najviše iznenade sličnosti koje su se zadržale stoljećima. Takav je slučaj i s današnjim toponimima na području naselja Obod, koji su nastali na temelju srednjovjekovnih crkvica koje su se tu nekad nalazile. Imena su ostala sačuvana, te su i danas u uporabi, unatoč tome što se za pojedene slučajeve ne može pronaći fizički ostatak crkve koja se spominje u izvoru. Jedan takav izvor je ugovor koji je sklopljen 15. lipnja 1253. između Dubrovčana i bugarskog cara Mihajla Asena.
KULT SVETOG PANKRACIJA
Taj je ugovor učinio potpisnike saveznicima protiv srpskog cara Uroša I., a imao je Dubrovčanima u slučaju rata u kojem bi Mihajlo osvojio sve srpske zemlje, osigurati kraj oko Cavtata i Oboda. Tako u spomenutom ugovoru spominju istočne granice dubrovačkog teritorija, a one se određuju uz pomoć tadašnjih postojećih crkvi koje su navedene u tom ugovoru. Kaže se kako je granica počinjala od crkve Sv. Đurđa koja se nalazila na vrhu starog grada Epidaura, zatim ide prema crkvi Sv. Petra i potom crkvi Sv. Ponkrata dok se uhvati vrh gore Beloma (Plata). Od spomenute tri crkve i danas dvije postoje i još uvijek su u funkciji. Crkva Sv. Đurđa nalazi se u naselju Mećajac, s lijeve strane puta Zvekovica – Cavtat, odnosno na antičkom putu koji je iz Epidaura vodio prema Risnu. Sv. Đurđe je bio čest zaštitnik u razdoblju ranog kršćanstva i moguće kako je bio omiljen svetac na području Epidaura. Njemu su, naime, posvećene crkve uz rimske ceste u Močićima, Popovićima, i Mikulićima (vidi: J. i M. Brautović, Povijesno umjetnička topografija Konavala, 2005.). Crkva Sv. Petra nalazi se na Zvekovici, neposredno uz cestu koji vodi za Gornju bandu. No, još je uvijek otvoreno pitanje gdje se točno nalazila crkva Sv. Pankracija. Pretpostavljam kako s tom crkvom treba povezati i toponim suth Pocrath koji se kasnije navodi u Dubrovačkoj podjeli Konavala tj. Oboda iz 1427. godine (istog je mišljenja i A. Marinković, Teritorijalno širenje Dubrovačke komune/ republike i crkve njezinih svetaca zaštitnika, Anali Dubrovnik, 45, Dubrovnik, 2007., str. 219234, str. 227). Ovdje treba istaći kako se kult sv. Pankracija vrlo rano slavio u Dubrovniku. U odredbi iz 1378. godine među obveznim blagdanima u Dubrovniku smatrao se blagdan Sv. Pankracija. Uz crkvu sv. Ponkrata u Obodu su postojale i crkve sv. Ilije, sv. Ivana i vjerojatno sv. Marije.
OBODSKE CRKVICE
Ruševine sv. Ilije iz 15. stoljeća nalaze se u sjeverozapadnom dijelu Oboda. Crkva sv. Ivana se nalazila u Donjem Obodu poviše hotela Epidaurus i ona je vjerojatno bila izgrađena u okviru stare rimske cisterne. Može se pretpostaviti kako je kasnije, nakon što je cisterna prestala služiti svrsi, ista pretvorena u sakralni objekt, te se i danas taj dio Oboda naziva Sutivan. Kasnija je obitelj Saulović u blizini te stare ruševne crkve napravila kapelicu koja je posvećena Sv. Ivanu. Malo dalje, istočno od Sutivana vjerojatno je bila crkva posvećena sv. Mariji pa se taj dio Oboda još uvijek naziva Sutmarija. Poviše sela Oboda postoji kapelica posvećena Sv. Ani koja se ujedno slavi kao zaštitnica Oboda. Crkva je građena u 17. ili 18. stoljeću u baroknom stilu, ali tu je bila prethodno najvjerojatnije još iz 13. stoljeća crkva Sv. Petke što tvrdi Niko Kapetanić (vidi: N. Kapetanić, Konavle u XV. stoljeću, 2011.).