Arheološki muzej Dubrovačkih muzeja izradio je tehničku dokumentaciju i i 3D model nekropole od deset gomila na prostoru naselja Mravinca u Dubrovačkom primorju. Projekt je napravljen u suradnji sa zagrebačkom tvrtkom Lupercal M.T. j. d.o.o., kao temelj za buduća arheološka istraživanja.
– Ovakvi dokumentacijski radovi obavljeni su, pored ostale tehničke opreme, i s takozvanim „dronovima“, odnosno bespilotnim letjelicama, koje su korištene za zračno fotografiranje cijelog prostora i pojedinih gomila. Tehnološka dostignuća u mnogočemu olakšavaju i unaprjeđuju razne vrste arheoloških radova i istraživanja. Dubrovački muzeji su prepoznali takve mogućnosti i prednosti, a ovo je samo jedan od primjera njihove primjene – kazao je kustos Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja dr. sc. Domagoj Perkić.
U arheološkom kontekstu kamene gomile uglavnom predstavljaju prapovijesne grobne spomenike stanovnika koji su živjeli na ovim prostorima od vremena kasnog bakrenog, kroz cijelo brončano i željezno doba, odnosno od 2300. godine prije Krista do vremena rimskog osvajanja. Za razdoblje kasnog brončanog i željeznog doba možemo govoriti o ilirskom stanovništvu u ovim krajevima, no za ranija razdoblja nije definirana etnička pripadnost. Broj ukopa unutar gomila varira.
– Ponekad je cijela gomila sagrađena samo za jednu osobu, dok je u nekim slučajevima služila kao zajednički nadgrobni spomenik za više osoba. Očigledno se nisu svi stanovnici sahranjivali pod gomilama nego samo oni koji su se isticali kroz duhovne ili socijalne sfere prapovijesnog života. Jednako tako, poznati su sporadični primjeri ukopavanja pod gomilama i u doba antike, vjerojatno autohtonog stanovništva koje je poprimilo rimsku civilizaciju ali je zadržalo stariju tradiciju sahranjivanja – objasnio je Perkić.
Na prostoru Vriješća, oko 500 metara zapadno od naselja Mravinca u Dubrovačkom primorju, nalazi se prapovijesna nekropola koja se sastoji od najmanje 10 kamenih gomila. Smjestila se na manjem brijegu, na sjeveroistočnim padinama brda Jeremina glava, neposredno iznad kanjona potoka Oberdove stine. Riječ je o izoliranom, izdvojenom prostoru, uz prirodnu komunikaciju koja od priobalja, odnosno od Slanske uvale, vodi prema unutrašnjosti do Miholj krsta, Čepikuća i dalje prema Popovu polju.
– Većina gomila je promjera 8 do 11 metara, dok je samo jedna, najveća, 19 metara u promjeru. Iako ne znamo je li prostor za sahranjivanje korišten kroz duže ili kraće vremensko razdoblje, neupitno je riječ o vrijednom pogrebnom kontekstu prapovijesnih zajednica u unutrašnjosti Slanskog primorja – zaključio je Perkić.