Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić nedavno je poručio da je za ovu godinu predviđen pad gospodarske aktivnosti od osam posto. Prihodi državnog proračuna u 2021., izvijestio je, trebali bi iznositi 147,1 milijardu kuna, a godinu kasnije 154,3 te 156,7 milijardi kuna u 2023. Rashodi, međutim, zbog mjera za očuvanje radnih mjesta bit će povećani za 3,3 milijarde kuna. Očekuje nas, dakle, zaključio je Marić, oporavak od krize u obliku slova V. Što on podrazumijeva te kad možemo očekivati zaživljavanje dubrovačkog gospodarstva u kapacitetima koje smo poznavali u 2019., za čitatelje DuLista analizirao je ekonomski stručnjak Nebojša Stojčić.
Oporavak nejednak u pojedinim sektorima
-Najnovije procjene govore kako bi pad gospodarske aktivnosti u ovoj godini trebao biti nešto blaži od očekivanog i kretati se oko osam posto. To svakako treba pripisati boljoj realizaciji sezone od očekivane, ali i dijelom mjerama potpora koje su ublažile učinke krize na poslovne subjekte u prvom valu pandemije. Za konačne podatke o padu u 2020. godini treba pričekati razvoj situacije s COVID-19 na jesen i zimu. Najave zdravstvenih djelatnika kako je drugi lockdown malo vjerojatan, daju nam za pravo očekivati kako je još jedan pad poput onog na proljeće manje izgledan. S druge strane, ukoliko se točnim pokažu i optimistične prognoze o skorom pronalasku cjepiva moguć je i rast potrošačkog optimizma koji bi dao dodatni impuls gospodarstvu – objašnjava Stojčić, inače pročelnik Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju pri Sveučilištu u Dubrovniku.
Projekcije za bližu budućnost, tumači, sugeriraju snažniji oporavak u 2021., međutim prema njemu on ipak neće biti toliki da bi nas u istoj godini doveo na predpandemijske razine gospodarske aktivnosti. Ono što je već sada izgledno je da će intenzitet samog pada, ali i brzina te intenzitet oporavka biti nejednak u pojedinim sektorima gospodarstva, ali i u pojedinim područjima Hrvatske, iznosi Stojčić. Primjerice, podatci iz prerađivačke industrije i građevinskog sektora ukazuju kako se ti sektori već sada približavaju predkriznim razinama. Pad ovih sektora bio je dosta blaži nego sektora koji ovise o kretanju ljudi, ističe, pa tako recimo podatci o padu izvoza roba i usluga kreću se oko 40 posto, ali je pad izvoza roba iznosio samo oko 10 posto.
-Međutim, tradicionalna okoštalost hrvatskog gospodarstva oko kralježnice turizma razlog je zašto za pravi oporavak moramo čekati snažniji impuls turističkoj aktivnosti. Kad je Dubrovnik u pitanju onda su prognoze nešto pesimističnije nego za ostatak Hrvatske. Svi koji su se ovo ljeto uputili na neki drugi dio obale mogli su primijetiti znatno veću živost i veći broj posjetitelja nego kod nas. Razloge tome treba tražiti u specifičnostima našeg turizma koje su u doba prosperiteta bile prednosti, a sada u krizi su se pokazale ključnim ograničenjima. Naime, dva bitna stupa na kojim počiva turizam u Gradu u ovoj krizi su se našla među najviše pogođenim – komentira. Radi se, naravno, podvlači pročelnik Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju pri Sveučilištu u Dubrovniku, o dolascima zračnim putem te gostima na kružnim putovanjima.
Sporiji na lokalnoj razini
U prilog nam ne ide, kaže, ni činjenica da su granice susjednih država bile zatvorene za državljane brojnih zemalja što je sigurno utjecalo i na dio gostiju koji su namjeravali provesti par dana u Gradu na proputovanju ili ga koristiti kao bazu za izlete. Normalizacija aktivnosti u svim ovim segmentima, zaključuje, ovisi o zdravstvenim trendovima. Prema dostupnim prognozama radi se o dijelovima gospodarstva koji će svoj predkrizni kapacitet dosegnuti tek za nekoliko godina. Zbog toga, govori, možemo očekivati i kako će oporavak gospodarstva na lokalnoj razini ići sporije nego u dijelovima zemlje u kojim je ovisnost o tim specifičnim oblicima turizma manje izražena. Kako je već nekoliko puta isticao, sve navedeno nam treba služiti kao putokaz za buduće planiranje gospodarskog razvoja.
-Neupitno je da će turizam u Gradu uvijek imati značajnu ulogu, ali potrebno je diverzifikacijom gospodarske aktivnosti ublažiti našu ovisnost o njemu. Tu prije svega mislim na sektore koji mogu koegzistirati s turizmom kao što su sofisticirane industrije visoke dodane vrijednosti poput primjene IT rješenja u kružnom gospodarstvu ili tzv. plavoj ekonomiji. Međutim, takvo nešto je dugotrajan proces koji će rezultate dati u srednjem roku i koji zahtijeva zajedničko djelovanje lokalnih vlasti, obrazovnog sustava uz potporu središnje države kako bi se izgradili ljudski potencijali i stvorili uvjeti za privlačenje stručnjaka i investitora u ove sektore – dodaje za DuList Nebojša Stojčić.
Iz tiskanog izdanja od 30. rujna 2020.