Aktualno

NEBOJŠA STOJČIĆ Moramo raditi na brendu Dubrovnika kao sveučilišnog grada. Izblijedio je s jačanjem turizma

nebojsa stojcic

Prof. dr. sc. Nebojša Stojčić novi je rektor Sveučilišta u Dubrovniku, a tu će dužnost preuzeti 1. listopada ove godine. Izabran je premoćnim brojem glasova članova Senata, što je, ističe, velika čast, ali i obveza. — Čast je kad vam preko 85 posto vaših kolega da povjerenje za voditi ustanovu sa svim njenim izazovima i prednostima u iduće četiri godine, ali s druge strane to obvezuje. Veliki broj ljudi očekuje da riješite neke probleme i usmjerite razvojni smjer – ističe za DuList novi rektor s kojim smo ovom prigodom razgovarali o izazovima s kojima se Sveučilište u Dubrovniku susreće, ali i o programu kojega je ponudio Senatu.

Što mislite što je to u Vašem programu potaknulo članove Senata da Vam u tolikom broju daju povjerenje?
Njih biste morali pitati zašto su mislili da sam bolji kandidat. Za sebe mogu reći da sam uvijek dostupan ljudima. Radeći ovaj posao već u dva mandata u Rektoratu, a prije toga sam bio i pročelnik Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, uvijek sam problemima drugih pristupao kao svom osobnom problemu. Svih tih godina vodim se time da kad sve ovo završi imam s kim popiti kavu. Je li to presudilo kod ljudi ili ne, ne znam, ali to su unutarnje vrijednosti kojima se nastojim voditi u ovom poslu.

Koje su osnovne okosnice Vašeg programa? U dva mandata ste bili prorektor pa ste upoznati sa stanjem u ustanovi, čime ste zadovoljni, a što bi trebalo promijeniti?
Mi smo jedno od mlađih Sveučilišta u jednom specifičnom zemljopisnom kontekstu. Dubrovnik je grad u kojem turizam igra jako važnu ulogu, što se odražava na sve javne usluge pa tako i na Sveučilište. Jako je zahtjevno dovesti čovjeka izvan grada koji bi ovdje živio jer mu ne možete riješiti stambeno pitanje. Taj problem se prelijeva i na studente. Studentski dom je to dijelom ublažio, ali on ima svoje kapacitete koji su već sad preko 80 posto popunjeni tako da za godinu, dvije očekujem da smo i tu do vrha kapaciteta. Stoga je pitanje kako učiniti Sveučilište održivim, financijski prije svega i na koji način ga razvijati da ono može dugoročno ovdje opstati. Sveučilište u Dubrovniku, ako želimo biti sveučilišni grad, ne može opstati samo na jačanju svoje nastavne misije. Nama trebaju studenti, mi smo tu zbog njih, i naravno ne treba bježati od toga da imamo neke studije na kojima bismo htjeli značajno veće brojeve nego što su sada. Na tome aktivno radimo i prepoznali smo taj problem. No, i kada smo imali dvostruko veći broj studenata, zbog svih procesa ovdje to i dalje nije samo po sebi bilo dovoljno. Sveučilište se u budućnosti mora razvijati ravnomjerno unutar sve tri svoje misije: nastavne, znanstvene i društvene. Ono mora biti međunarodno i nacionalno prepoznatljivo po znanstvenoj izvrsnosti, mora aktivno privlačiti sredstva iz europskih i nacionalnih fondova kojima će kompenzirati to objektivno ograničenje prostora. Sve i da smo najkonkurentniji, naši brojevi studenata nikad neće biti kao oni u Zagrebu. Osim toga, moramo aktivno svoje znanje prenositi u zajednicu u kojoj živimo, bilo kroz stručnu podršku, bilo kroz izradu studija, kroz savjetovanje dionika koji oblikuju javne politike i dijelom kroz primjenu naših istraživanja u gospodarstvu. Ako se razvijamo ravnomjerno na sve tri misije, onda nema straha za budućnost Sveučilišta jer ono opravdava ulogu svog postojanja, a u isto je vrijeme financijski održivo. To je smjer koji smo započeli još 2017., 2018., a pogotovo nakon 2020. Tada smo vidjeli u kojem smjeru sve ide u gradu, koja su objektivna ograničenja s kojima se susrećemo i uspjeli smo diversificirati našu prije svega prihodovnu strukturu, ali i smjer djelovanja tako da smo se odmakli od onoga da smo pretežno nastavno sveučilište i svakim danom smo sve više i istraživački orijentirano sveučilište. Nastojimo se ravnomjerno razvijati, što je u konačnici rezultiralo tim da smo nekoliko godina u državi bili prvi na međunarodnim ljestvicama prema kriteriju financijske održivosti. I preliminarni nalazi nedavne reakreditacije Sveučilišta prepoznali su te napore i dali su nam u tom području visoku ocjenu bez ikakvih zamjerki.

Spomenuli ste da je s obzirom na našu orijentiranost na turizam teško dovesti kadar, imamo problem i sa smještajem studenata, kako to riješiti? Je li moguće to riješiti u suradnji s lokalnom zajednicom, odnosno s Gradom, Županijom…?
To nije problem samo Sveučilišta, vjerujem da će vam to isto reći i u bolnici kada je u pitanju dovođenje liječnika. U bilo kojoj javnoj usluzi u kojoj dovodite ljude koji su izvan lanca eko sustava turizma ćete se susresti s tim problemom. On je svojstven svim sredinama koje imaju sličnu gospodarsku strukturu kao Dubrovnik. Kako to riješiti? Jedino u suradnji s lokalnom zajednicom. Nije tu jedino rješenje da bi Grad nekome trebao davati stanove i slično, iako je i to jedno od rješenja za neka deficitarna zanimanja. Generalno mi u Dubrovniku moramo vidjeti kako razdvojiti rezidencijalno tržište nekretnina od tržišta namijenjenog za turizam na način da čovjek koji radi u gradu mora moći riješiti svoje stambeno pitanje unutar 30 do 40 minuta vožnje do svog radnog mjesta, kao što je to uostalom diljem Europe i svijeta. I onda ćemo imati odgovor na takva pitanja. Nastojat ćemo inicirati razgovore s lokalnom samoupravom da vidimo kako možemo iznaći rješenje jer nije to samo problem Sveučilišta, ali jest problem čije će rješavanje u mnogome u budućnosti odrediti njegov razvojni smjer. Bez njegovog rješavanja vi ne možete dovesti nekog vrsnog stručnjaka, pogotovo ako je to čovjek koji ima obitelj. Možemo dovesti mlađeg istraživača, što sada i radimo, pa ga dio godine smjestiti u domu ili mu pomoći naći smještaj koji zadovoljava osobu koja je tu na neko određeno vrijeme, ali ako želimo nekoga ovdje dugoročno, morat će se pristupiti sustavnom rješavanju i takvih problema.

Zadnjih godina evidentan je pad broja studenata. Znamo kako su demografski trendovi jedan uzrok tome, ali koji su tu još uzroci u pozadini i kako tom problemu doskočiti?
To je višeslojan problem koji je prisutan u cijeloj Hrvatskoj. I druga sveučilišta isto tako muku muče s privlačenjem studenata. Brojevi padaju dijelom zbog demografije, dijelom zbog odseljavanja. Ono što je kod nas specifično, kad gledamo razdoblje u kojem se dogodio pad, krivulja studenata koji dolaze unutar Dubrovnika i područja koje njemu gravitira je manje više ravna, čak u nekim godinama blago i pozitivna. Krivulja studenata koji dolaze izvan grada je pak bila u strmom padu. Kad sam ja bio student, u doba Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu, u generacijama je 25 do 30 posto bilo djece iz grada. Tako je i na drugim sveučilištima. Mi smo mala sredina, a nažalost već u srednjim školama imate problem. Kad pogledate koliko se djece ove godine upisalo u neke srednje škole, ako je njih u prvoj godini 8, ne može ih do četvrtog razreda postati 88. Kako tome doskočiti? Ono što vidimo iz studentskih anketa jest da svi zajedno moramo raditi na jačanju brenda Dubrovnika kao sveučilišnog grada. To je problem Sveučilišta, ali i druge dvije visokoobrazovne institucije u gradu. Taj brend je nekako izblijedio kako je jačao turizam. Osim toga, ako nema djece u našem neposrednom okruženju, moramo se otvoriti. Na tom tragu je Sveučilište prošle godine skoro sve svoje nastavne programe na preddiplomskoj i diplomskoj razini akreditiralo za izvođenje na engleskom jeziku. Paralelno smo se počeli aktivno predstavljati na međunarodnim sajmovima visokog obrazovanja jer se na međunarodnom tržištu tako privlače studenti. To je tržište kao i svako drugo. Uspostavljeni su kontakti sa specijaliziranim agencijama koje se bave privlačenjem studenata. Nastojimo isto aktivno kroz hrvatsko iseljeništvo iskoristiti brend grada. Nadamo se da ćemo, izuzev ovih studija koji sad idu na engleskom jeziku, na dodatne studije na engleskom jeziku prve studente upisati već u akademskoj 2025./26. Aktivno radimo na tome da Sveučilište otvorimo svijetu, ciljana tržišta su prvo susjedne zemlje, a nakon toga i ostatak Europe i svijeta.

Jesu li neki studiji, s obzirom na broj studenata možda pred gašenjem i je li u planu otvaranje novih studija koji bi se više prilagodili tržištu rada? Pratite li tržište rada?
Trudimo se pratiti tržište rada dijelom izmjenama unutar postojećih programa, dijelom planovima koji su potrebni za tržište rada u budućnosti. Osobno smatram da treba sve uraditi prije nego se donese odluka o gašenju bilo kakvog studija. Pokazuje nam to i nedavno iskustvo s jednim od naših studija za kojega dvije godine nije postojao interes pa je ove godine na njega došlo 15-16 ljudi. To nam govori da zapravo postoji tržište, samo se treba malo presložiti i doći do ljudi koji su spremni tu studirati. Kad gledate povijesno, kroz 10 – 20 godina, to ide ciklički i ne treba odmah odustati ako je jedne godine nešto lošije. Treba prije svega gledati je li nešto financijski održivo. Postoje studiji koji su održivi za tri čovjeka, ali postoje studiji koji ne mogu funkcionirati bez njih 50. Stoga je priča o kvotama po meni otišla malo u krivom smjeru. To što netko stavi kvotu od tisuću ništa ne znači. Pravo pitanje je koji je minimum s kojim on može obrazovati kadar. Ako Dubrovniku i našoj županiji iz nečega treba godišnje pet novih kadrova, čemu onda otvarate studij s 50 mjesta. Idemo vidjeti možemo li ili ne možemo napraviti studij koji je financijski održiv s manjim brojevima. Što se tiče novih studija, nedavno smo na Senatu donijeli odluku i u tijeku je izrada elaborata za preddiplomski i diplomski studij Upravljanje baštinom. Ide se u smjeru da to bude interdisciplinarni studij, a ako je igdje takav studij potreban, onda je to u Dubrovniku. Pomorski odjel i Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju rade na razvijanju studija s partnerima s Floride naziva ‘Cruise line management’. Takav studij još uvijek ne postoji u Europi, a spajao bi naše Hotelijerstvo, koje je proteklih godina jedan od naših najpopularnijih studija, i znanja ljudi s Pomorskog fakulteta i s Ekologije te bi trebao biti zanimljiv. Tražimo rješenje kako pokrenuti studij predškolskog odgoja, a to je nešto što lokalna i regionalna samouprava već duže vrijeme traži od nas. Analiza tržišta rada pokazuje da tu postoji deficit, da značajan broj kadrova odlazi u idućih 5 do 7 godina u mirovinu, a to je vrijeme kad morate početi planirati novi kadar i o tome aktivno razmišljamo. Pratimo trendove, ovisno o kadrovskoj raspoloživosti nastojimo promišljati o drugim potencijalnim smjerovima. TV studio nam je bio tehnički preduvjet za razvoj online studija, što je danas u svijetu jako popularno i s tim možemo doprijeti do ljudi koji ne mogu izdvojiti svoje vrijeme zbog posla i drugih stvari za fizički boraviti tu, ali mogu, ovisno o svom osobnom rasporedu, studirati. Konačno, u budućnosti ćemo se morati više posvetiti mikrokvalifikacijama, za koje je Europska komisija prije dvije godine izdala prve smjernice. Današnje znanje se tako brzo mijenja da je u velikom broju sektora zapravo pitanje koliko ste konkurentni s onim što ste čuli na prvoj godini studija nakon pet godina. Sve kraći su obrazovni ciklusi i mi se tome moramo prilagođavati kao akademska zajednica. Tako da će Sveučilište morati ispitati mogućnosti i razvijati također i taj dio svog djelovanja.

Jeste li zadovoljni rejtingom dubrovačkog Sveučilišta? Prošle godine prvi put ste se našli na svjetskoj rang ljestvici Times Higher Education Impact.
Nastojimo ući na sve relevantne ljestvice. No, većina njih ima postavljene neke pragove. U akademskoj zajednici se na svjetskoj razini vodi velika rasprava jesu li ti pragovi dobri iz razloga što su postavljeni tako da ih velika većina uvjetno malih sveučilišta jako teško može zadovoljiti ako žele raditi znanstvenu i nastavnu aktivnost. Jedna od stvari koje sam naveo u svom programu jest ta da se mi moramo unutar postojećih ljudskih resursa preraspodijeliti na način da dio resursa usmjerimo baš na praćenje svih uvjeta koji su na tim ljestvicama. To nije samo znanstvena izvrsnost, nego imate i percepciju javnosti, nastavni dio, itd. Kompleksan je set kriterija. Zadovoljni smo s obzirom na sve izazove koje smo prošli, ali to nas ne smije uspavati. Onog trena kad mislite: ‘Sad je dobro’, to je put prema dolje. Na tome kontinuirano treba raditi. Sveučilište mora u svim svojim aktivnostima nastojati pomicati granice, to i jest svrha znanstvenika. Mi smo zadovoljni s ovim gdje smo sada, ali uvijek postoji prostor za napredak.

Je li Sveučilište dovoljno otvoreno prema lokalnoj zajednici i bi li tu trebalo doći do nekih pomaka?
Pomaka ima. Nije to uvijek bilo onako kako bismo mi vjerojatno htjeli i kako bi javnost htjela, dijelom našom krivnjom, dijelom možda malo i nepovjerenjem prema onome što mi radimo. Trenutno smo jako zadovoljni suradnjom i s lokalnom i regionalnom samoupravom i s gospodarstvom gdje se sve češće traže naše usluge i znanja, gdje naši znanstvenici aktivno sudjeluju u procesima koji se ovdje odvijaju. Ono na čemu bi svakako trebalo raditi više jest pokazati što rade naši poslovno istraživački centri, kojih sad već imamo pet, što radimo u podvodnoj robotici, u području digitalne transformacije, restauracije… Suradnja uvijek može biti bolja i uvijek postoji prostor za veći napredak, ali dan ima 24 sata i tu je teško pomiriti sve izazove i želje. Ne možete na sto strana.

Uvažavaju li se dovoljno mišljenja i preporuke akademske zajednice?
Naš zadatak je informirati. Generalno, danas kad govorimo o donošenju javnih politika, dominantan je trend donošenja javnih politika na temelju dokaza. Te dokaze u pravilu daje znanstvena zajednica. Naš zadatak je informirati one kojima su građani dali mandate za donošenje odluka o tome što će se dogoditi u slučaju opcije A, B ili C tako da su svjesni posljedica, prednosti i koristi. Na njima je hoće li prihvatiti naše savjete ili će se voditi nekim drugim kriterijima prilikom donošenja svojih odluka. Kao i u svemu drugome, to je selektivno. Nekad se vaša mišljenja uvaže, nekad toliko i ne. Na kraju krajeva, to je sve život. Čak i kad nismo izravno pozvani, smatram da je naša zadaća kroz našu društvenu misiju konstruktivno i dobronamjerno kritizirati, predlagati rješenja. Naš se glas mora čuti.

Sveučilište u Dubrovniku izradilo je studiju prihvatnog kapaciteta svjetskog dobra UNESCO-a. Što je ona dala Gradu?
Studija je dio šire suradnje Grada Dubrovnika, Turističke zajednice, Lučke uprave Dubrovnik i Sveučilišta potpisane prošlog ljeta. Ona je jedna od obveza Plana upravljanja područjem Svjetskog dobra te se prvenstveno fokusirala na područje koje je pod zaštitom UNESCO-a, od Lazareta, dio unutar zidina i dio Gradskog kotara Pile. Pružila je scenarije potencijalnih ishoda ovisno o načinima upravljanja posjetiteljima. Sagledala je sadašnje stanje gdje smo uspjeli u nizu područja različite izvore, gdje su postojala velika odstupanja, pomiriti. Primjerice, procjene ugostiteljskih objekata su se kretale od 60 do 125, a mi smo došli do brojke od 156 kad smo uzeli različite izvore. Analiza stanja obuhvatila je i stavove građana i stavove posjetitelja gdje smo prvi put u Hrvatskoj primijenili metode umjetne inteligencije kako bismo vidjeli kakav je njihov sentiment i općenito i po pojedinim aspektima doživljaja i iskustva življenja na području Svjetskog dobra. Nismo baš očekivali da postoji veliki stupanj preklapanja, odnosno da iste stvari iritiraju i posjetitelje i stanovnike. S obzirom da podatci sa zadnjeg popisa još nisu javno dostupni, računalnim metodama smo došli i do procjene koliko stanovnika sada živi na području Svjetskog dobra. Sagledali smo i stvarnu i potencijalnu potražnju, ne samo iz Dubrovnika nego sa šireg područja koje mu gravitira te smo procijenili nosivi kapacitet. Simulacijama smo pokazali što će se dogoditi sutra ili ako se u ekstremnom slučaju zabrane ili ako se udvostruče smještajni kapaciteti, ako ne budemo upravljali dnevnim posjetiteljima ili ako budemo upravljali s njima, kakve to ima implikacije za gužve, za našu infrastrukturu, za zadovoljstvo. Na taj način će sutra oni koji budu donosili odluke kakav razvoj turizma u gradu želimo, posebno na području Svjetskog dobra, znati što će biti posljedice pojedinih odabira koje naprave. U svemu tome smo slijedili strogo UNESCO-ove smjernice za održivi razvoj turizma na područjima svjetske baštine. To je jedna sveobuhvatna studija. Obično kad se govori o nosivom kapacitetu vi ciljate broj. Mi ovdje nismo išli samo na broj, htjeli smo pokazati koji se sve procesi odvijaju na tom uskom prostoru. Bit će zanimljivo kad je javno predstavimo, što planiramo napraviti nakon Gradskog vijeća, kad ljudi vide vizualno smještajne kapacitete, gužve, gdje su oni u prostoru, kako se to promijenilo tijekom vremena… Vidjet ćemo kako će svi reagirati na nju, ali sigurno će se naći i oni kojima neće sve biti po volji.

Objavljeno u tiskanom izdanju 3. travnja 2024.

Pročitajte još

Plenković otkrio zašto toliko vjeruje ministrici Obuljen Koržinek: ‘Mi smo ista generacija’

Dulist

PROVJERITE POLICE Još jedna morska sol povučena s tržišta

Dulist

Meteorolog: ‘Do kraja svibnja promjenjivo, a ljeto će biti toplije od prosjeka uz moguće suše’

Dulist