Aktualno

NAŠIJENAC JULIANO AMENT: ‘Bio sam u Maroku, Meksiku i na Kubi, ali zalazak sunca kao u Cavtatu nigdje nisam vidio’

Zaljubljen sam u Hrvatsku, ponekad možda i previše. Ta ljubav prema našoj kulturi i mentalitetu motivira me da se zalažem za projekte kao što je njemačko-hrvatski vrtić. Ako živite u velikom gradu kao što je Frankfurt oboje – muž i žena moraju raditi kako bi npr. platili stanarinu. Teško im je uz posao doma prenositi znanje, recimo, hrvatskog jezika, a upravo to bi djeca mogla učiti u vrtiću – priča za DuList njemački političar Juliano Ament koji se utrkuje za zastupničko mjesto u frankfurtskom gradskom parlamentu, a za kojeg će se izbori održati u ožujku. Po majci našijenac, odnosno Konavljanin, Ament rođen je u München, no još od malih nogu, iznosi, dolazi u naš kraj. Za Čilipe gdje redovito posjećuje obitelj, reći će, kako mu je to omiljeno mjesto kojem žuri kad god mu to dopuste fakultetske, a ranije i školske obveze.
Misli lete na topli jug
Juliano je, naime, dvadesetsedmogodišnji pravnik koji se upravo priprema za prvi državni ispit koji bi mu u konačnici donio zaposlenje unutar njemačkog pravosudnog sustava. Kako dodaje, oduvijek je želio saznati kako se donose odluke koje nam ‘de facto’ određuju život. Iz tog razloga još kao osamnaestogodišnji liberal upustio se u politiku te i upisao pravni fakultet koji mu je, tumači, dosta pomogao shvatiti taj formalni proces te kako uostalom pomoći ljudima kojima nositi se s papirologijom, a koju od njih zahtijeva država, ponekad predstavlja izuzetan napor. Važnost upućenosti, naglašava, u razdoblju pandemije koronavirusa, više nego ikad došla je do izražaja. Do jučer, tumači, nitko nije znao ime premijera Savezne pokrajine Hessen čije je Frankfurt najveći grad, a danas na pamet nabrajaju sve ministre.
I dok mu hladnu frankfurtsku svakodnevicu trenutno ispunja zahtjevno pravno štivo, u razgovoru s nama, Amentu misli lete na topli jug. Kaže kako su ga njegovi prijatelji često zadirkivali zašto se iznova vraća u Konavle kad ima priliku putovati cijelim svijetom. U svoju obranu, govori, naš krajolik teško je zamijeniti, osobito pogled na zalazak sunca koji puca iz Cavtata. ‘Bio sam u Maroku, Meksiku i na Kubi, ali nigdje nisam u životu takvo nešto vidio’, nastavlja. Uz najjužniju hrvatsku općinu vežu ga najranije djetinje uspomene poput onih na dane provedene na kupalištu u Luci Čilipi. Sjeća se i manifestacije Gumno te nastupa KUD-a Čilipi koje, komentira, bez obzira na to što više nije u stopostotnoj formi, neumorno vodi Luko Novak. Osobno, naš sugovornik nikad nije naučio plesati folklor, ali ga veseli, iz godine u godinu, vidjeti pomladak u redovima Društva.
blank
Ament u Kuni Konavoskoj s rođakom

Veliko zadovoljstvo mu je prilikom boravka naći se i s društvom u Caffe Baru Sierra. Misli da imamo zanimljiv humor koji mu se veoma sviđa te mu upravo on zbog nemogućnosti dolaska uslijed zaraze COVID-19 najviše nedostaje. Fale mu i rođaci s kojima se doduše telefonski čuje. Oni mu često znaju ponuditi savjet u politici jer mu je, tvrdi, draže čuti mišljenje ‘običnog’ čovjeka ne samo onih na funkcijama. Savjetuju mu koje korake poduzeti kako bi hrvatskoj manjini približio ideju projekta njemačko-hrvatskog vrtića kojeg, poručuje, ona itekako zaslužuje. U njemu učio bi se, među ostalim, hrvatski jezik s kojim je Ament prvi kontakt imao putem pjesmica Malog raspjevanog Dubrovnika koje mu je majka kao malenom dječaku puštala.
Zanimljivo, ističe, ona je u Njemačku dospjela zahvaljujući stipendiji za studij kemije te je ondje upoznala njegovog oca. Inače, navodi Juliano, Frankfurt broji 18 do 19 tisuća Hrvata koji tu žive i zarađuju za život. Nakon Turaka druga su najveća manjina. Integrirani su u sve društvene slojeve. Pregršt ih je obrazovanih, a na što, dodaje, Nijemci blagonaklono gledaju. Općenito prati ih dobar glas pa je tako 2019. na sastanku na kojem je sudjelovao i Franjo Akmadža, čelnik Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke, izrečen stav tamošnjih političara kako, unatoč popularnom mišljenju, u Lijepoj našoj problem korupcije uopće nije značajan, dapače. Nijemci vjeruju, tvrdi Ament, kako smo na dobrom europskom putu. Ipak, predstavnika hrvatskog stanovništva u njihovoj zakonodavnoj vlasti je nedovoljno.
Međusobno se ‘lijepo’ gledaju
Razlog tome ovaj podrijetlom Konavljanin pronalazi u činjenici što im političke stranke do sad nisu bile spremne dati odskočnu dasku, ali i u relativnoj nezainteresiranosti našeg naroda za politiku. Promjene se zbivaju, iznosi, ali one stižu polako te za 10 godina misli kako će situacija biti posve drukčija. U Frankfurtu, priča nam, Hrvati su okupljeni oko kulturnih društava, ali i oko Hrvatske katoličke župe koju vode franjevci. Tijekom pandemije svaki dan održavali su mise što je narodu mnogo značilo. Uobičajeno pomažu ako nekome treba pronaći smještaj ili posao, najčešće u građevini ili ugostiteljstvu. Podosta je hrvatskih lokala među kojima je i popularni Millenium u četvrti Bornheim. Tamo se skupljaju o sportskim natjecanjima.
– To je bio cirkus kad je bilo nogometno prvenstvo. Baš se osjetilo i vidjelo koliko smo ponosni na Hrvatsku bez obzira na to što u njoj ne živimo. Općenito, kako smo se nosili s drugim osvojenim mjestom. Ono je bilo dosta bolno, a više smo ga slavili, nego Francuzi prvo – naglašava Juliano Ament. Također, podvlači, uđete li u bilo koju frankfurtsku bolnicu susrest ćete barem pet medicinskih sestara koje pričaju hrvatski jezik. Javna je tajna, komentira, kako školovani Hrvati ovdje dolaze u potrazi za boljom životnom egzistencijom. U Njemačkoj takvog kadra nedostaje kako u javnom zdravstvu, tako i pravosuđu. Priznaje nam kako je tamošnji pravni fakultet jedan od najtežih na svijetu, čak prije strojarstva u Londonu, a za što u državnom sektoru zaposlenici ne primaju osobito veliku plaću.
blank
Ament sa sestrom Chiarom

Unatoč ovim nedostatcima, u Njemačkoj, barem što se tiče tog sektora, ističe, sve teče profesionalno i glatko. U to se imao priliku uvjeriti još kao pripravnik te kasnije radeći u Ministarstvu financija Hessena i od. 2016. kao zastupnik u gradskom parlamentu Mörfel den-Walldorfa. Poslovno se brusio i u Europskom parlamentu u Bruxellesu gdje se uvjerio kako političari doista djeluju u korist naroda. Upravo tu poruku bilo mu je važno prenijeti na platformama za informiranje građana koju je organizirao pet godina, a na kojoj su političari odgovarali na njihova pitanja. Često, napominje Ament, nismo svjesni tereta odgovornosti i stresa s kojim se nose te brutalno brzoj strukturi u kojoj moraju djelovati, osobito u situacijama poput pandemije koronavirusa. Ona u Njemačkoj trenutno nije nimalo laka.
– Ljudi čekaju pomoć od države već mjesecima. Država im je zabranila rad iako su investirali ogromne novce u higijenski koncept kako im je sugerirala. Zadužili su se pa su im obećali pomoći s kreditima, no ni nakon tri mjeseca ih nisu dobili. Ogromno je nezadovoljstvo i ljudi su izgubili povjerenje u političku opciju koja trenutno vlada – poručuje naš sugovornik. Brojke zaraženih rastu te nisu mnogo manje u odnosu na razdoblje prije 1. studenog 2020. od kada traje tzv. soft lockdown. Podosta ih je izgubilo egzistenciju, a vladajući im nisu pružili nikakvu perspektivu, podvlači. Do kad će ovo potrajati, sa sigurnošću, priznaje nitko ne zna. Službeni datum ‘otvaranja’ trebao bi biti 10. ožujka, no i ranije on se neprestano pomicao pa isti scenarij Juliana Amenta ni ovog puta ne bi iznenadio.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 24. veljače 2021.

Pročitajte još

Vodovod izgradio novu dionicu vodoopskrbnog cjevovoda na Putu od Bosanke

Dulist

POMORSKA TRAGEDIJA Prošlo je 29 godina od potonuća Aurore

Dulist

DUGOGODIŠNJA TAJNICA Daria Prebisalić iz Atlantske plovidbe prešla u ‘Blaga djela’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija