U Općini Janjina od 15. do 21. kolovoza održan je 20. po redu Festival VIZURA APERTA. Tema ovogodišnjeg izdanja bila je Napuštanje i Prihvaćanje, a sudjelovali su Zoran Pavelić, Kate Mijatović, Katarina Ivanišin Kardum, Ana Požar Piplica, Luko Piplica, Berta Miloš, Ivan Haiman, Katrin Novaković, Maja Kelebogile, Mercia Dežulović,Luka Visagie, Kruno Krunoslav Ivanišin, Ljiljana Blagojević, Boris Cvjetanović, Tina Gverović, Ben Cain, Tanja Stanić, Istok Korkut, Irma Korkut, Lotte Møllerr, Vinyl Terror & Horror, Ragnhild May, Helena Puhara, Alem Korkut, Ivan Kardum, Lea Bulaja i Sara Vučić-Šneperger.
Žiri su činili Antonija Prišlić, Kruno Ivanišin i Saša Milošević, a kustosica, ujedno organizatorica, Davorka Perić je zapisala o festivalu: ‘Prihvaćanja i Napuštanja proizlaze iz prostornog konteksta zajednica u kojima se festival odvija, no teme su vrlo aktualne u sadašnjem trenutku u širem smislu dotiču intimne probleme pojedinaca u zajednici, društvene probleme lokalne zajednice kao geopolitičke teme Mediterana. Teme su široke, emocionalne i svakodnevne’.
Mladi umjetnici sudjelovali su na zajedničkoj izložbi mještana Pelješca u bivšem kinu Nikola Bojanović sada privatiziranom prostoru vinarske zadruge. Nagrađena je skupna izložba stanovnika Pelješca, autora izložbe Vatrena Pekića koja je okupila je šezdeset i devet autora te ukazuje na potrebu korištenja zadružnog doma u javne i kulturne svrhe, potom na potrebu ljudi za kulturnim i umjetničkim djelovanjem. Među njima nagrađen i je autor arhive starih janjinskih fotografija Damir Lozina.
Napuštanja uz divljenje i ljubav prema mjestu problematizirao je u svojoj poeziji fotografijama kao i izvedbi pjesama Ivan Haiman. Umjetnica Kata Mijatović spojila je autobiografske elemente vezane za njenu izvedbu pjesme Arsena Dedića “Kud plovi ovaj brod”. Interpretacija iste pjesme četrdeset osam godina kasnije uključila je novo čitanje ‘lakog glazbenog’ teksta ove skladbe i pripisala značenja vezana uz motive kobnih odlazaka zabilježenih u autoričinom Arhivu snova.
Temu napuštanja ideala u arhitekturi u svojim osobnim osvrtima na djelo arhitekta Nikole Dobrovića koji je gradio na dubrovačkom području, izložili su Ljiljana Blagojević i Krunoslav Ivanišin, kao osobno i dramsko kazivanje o značaju arhitekta za njih osobno, za kraj u kojem je stvara i koji je napustio, osvrćući se na teme napuštanja revolucionarnih modernističkih ideja, prostora i objekata.
U suradnji s kustosicom Lotte Møller u Janjini realizirani su performansi danskog umjetničkog para Ragnhild May and Vinyl Terror & Horror (Camilla Sørensen i Greta Christensen) „Shhh“ postavljen i izveden na pozornici bivšeg kina. “Shhh” je zvučna instalacija sa motociklom, kompresorom i projekcijom na kojem je isječak iz filma koji prikazuje osobu kako podiže kažiprst i ušutkuje. U tom momentu mehanička funkcija ispušta zrak iz gume i proizvodi zvuk za scenu iz filma, nakon čega se pali kompresor. Vinyl terror & horror koristi tehniku nazvanu po Jack “Foley” koja se još uvijek koristi u filmu. Foley je reprodukcija zvukova iz svakodnevnice koji se koriste u postprodukciji za postizanje što realističnijeg soundtracka filma, što je samo po sebi paradoksalno.
U formi instalacija i performansa u javnom prostoru zvuk dominira nad vizualnim u radu Stroj/Machine Ragnhild May izvedenim pred bivšim kinom, stroj kojeg je izradila autorica upuhujući zrak preko guma u frule čime nastaje novi instrument koji zajedno s kostimiranom izvođačicom evocira zvuke morskih sirena i vjetra.
Interpretacija pjesme “Kud plovi ovaj brod” Kate Mijatović izvedena je u Gornjem Selu na jednoj od malih janjinskih terasa s pogledom na more, ostataka javnih mjesta druženja. Rad ujedinjuje interpretaciju pjesme Arsena Dedića i snove iz njezinog Arhiva snova. U prostoru napuštene bivše mesnice kojih je nekad bilo više u Janjini, a sad nema ni jedne postavljen je rad Katarine Ivanišin Kardum “Bijakova”. Napuštenu kuću raskrčile su umjetnica Katarina Ivanišin i kustosica Davorka Perić, a autor postava je arhitekt Krunoslav Ivanišin.
Tanja Stanić u video radu “Mystery at the Sea” jezikom tele novele odvela je sudionike u nepoznato u trokutu između Lastova, Mljeta i Korčule. Uz kuće glavne ulice u Janjini Ben Cain postavio je svoje privremene instalacije „Work without us“ koju su tek rijetki vidjeli, jer je rad ubrzo uklonjen. Alat i njemu pridružene radne uniforme tematiziraju ideju rada, privremenog i nevidljivog. Druga instalacija sastavljena je iz proizvoda kupljenih u dućanu u Janjini, upotrebni proizvodi za kućanstvo izloženi su u Domu kulture na Lastovu gdje se razvio drugi dio festivala s temom Prihvaćanja.
Video radovi Alema Korkuta i Tine Gverović kroz tekstualnost na poetičan način uključili su prirodu u temu napuštanja i prihvaćanja. Boris Cvjetanović nastavio je veze bivših izdanja festivala prateći sudbinu dijelova napuštenog rada Veze, hrpe crvenih kolaca Vlaste Žanić Veze nastao u Janjini 2017. čiji se dijelovi nalaze ne različitim mjestima u vrtovima, smetlištu, na poljima i oko kuća, vraćajući pritom status umjetničkog rada Vlastinom radu.
U vrtu ispred Općine Janjina između stabala na konopu, poput robe prostrte da se suši nagrađeni rad „Precizno srce“ postavila je Berta Miloš, stihove svojih pjesama izvezene plavim koncem na bijeloj uštirkanoj tkanini.
Nagrađena je serija radova Vremenske akcije 2000.-2019. Zorana Pavelića koja se nadovezuje na rad Slavena Tolja “Vraćam se za 5 minuta” te poruke o odlasku s mjesta dogovora, na drugo mjesto, u drugi medij i jezik. Pavelićev rad postavljen je u napuštenoj kući u Gornjem Selu.