Književnica i znanstvenica dr. sc. Ivana Lovrić Jović izdala je svoju desetu knjigu, a riječ je o njezinom drugom romanu “Devet receptora za gorko” u nakladi Vuković&Runjić. Ista je nakladnička kuća objavila i njezin prvi roman “Vidi kako Lokrum pere zube” (2021.) koji je dramatiziran u koprodukciji Kazališta Marina Držića i Dubrovačkih ljetnih igara. Nakon premijere 2023. godine na Lokrumu, ta predstava već četvrtu godinu gostuje po zemlji i izvan nje, a netom nakon punjenja zagrebačke Gavelle i Maribora, te približavanja svojoj 40. izvedbi, autorica donosi novu prozu.
Predstavljanje romana održat će se u utorak, 28. srpnja, u 21 sat na tvrđavi Bokar, uz organizacijsku podršku Društva prijatelja dubrovačke starine. Osim autorice, o knjizi će govoriti prof. dr. sc. Lada Čale Feldman i književnica Staša Aras. Predstavljanje knjige će moderirati poznato dubrovačko medijsko i voditeljsko lice, ujedno žena koja se u svom pravno-znanstvenom radu bavi ljudskim pravima, poglavito žena na čijim je borbama za opstanak u samom romanu „težište“, dr.sc. Ivana Mijić Vulinović.
Vlastita istina u fikciji
-Roman prati život jedne žene od rođenja do starosti, nema veze sa mnom, nema veze s mojim vremenom, ni s mojim gradovima, osim sa Zagrebom gdje se većina radnje odvija. S obzirom na to da se radi o fikciji, ima veze sa mnom kao pripovjedačicom vlastite istine. Postoji li koja druga? – ističe autorica Ivana Lovrić Jović.
Radnja je smještena u prošlo stoljeće, od njegovih dvadesetih do osamdesetih godina. Nudi jasan opis čovjekove rutine u razdoblju o kojemu današnji mladi i mlađi sredovječni ljudi znaju malo, uglavnom iz udžbenika povijesti ili pokojeg filma.
Ili preživjeti ili…
-Tema je potpuno promašena za današnja vremena, ali našla je mene da je zapišem. A možda i nije promašena, s obzirom na ratove koji su uvijek u tijeku i huškače zla koji su uvijek u huku. Ovo je roman o težini života nekih drugih prostora i vremena, o sudbini koja se može prihvatiti ili se može odbaciti zajedno s vlastitim životom, stvar je izbora. Ali, ono što se izabere – to se slijedi najbolje što se može. Drugim riječima, ili se čovjek pošteno ubije ili se čovjek ubije da preživi – dodaje autorica.
Glavna heroina romana, Tuga, uči kako preživjeti kroz brojne gubitke i poniženja ondje gdje su tragovi ljubavi i nježnosti gotovo nevidljivi. O njezinoj borbi piše i prof. dr. sc. Snježana Banović, redateljica, dramaturginja i teatrologinja.
Posveta beskrajnoj ženskoj izdržljivosti
-Rođena u svijetu koji joj od početka uzima nemjerljivo više nego što pruža, Tuga, heroina romana Devet receptora za gorko, uči kako preživjeti kroz brojne gubitke i poniženja, ondje gdje su tragovi ljubavi i nježnosti gotovo nevidljivi. Ovo je lirski roman o odrastanju usred duboke povijesne tame, istovremeno dirljiva posveta beskrajnoj ženskoj izdržljivosti, ali i napeti prikaz duge potrage za dostojanstvom i istinom. Na pozadini rata, gubitka i odrastanja u svijetu koji ne štedi nikoga, ovaj snažan roman ispisan gustim, lirski preciznim i emocionalno prodornim stilom, potvrđuje Ivanu Lovrić Jović kao iznimno sugestivan i snažan glas suvremene hrvatske književnosti – zapisala je Banović.
Specifičnost proze leži i u samoj autoričinoj gramatičkoj odluci da gotovo čitav tekst ispiše u futuru, čime se stvara potmula slutnja o zgotovljenoj, unaprijed upisanoj budućnosti koja glavni lik sustiže kao gorka sudbina.
Traumatičan hod kroz vrijeme
-Pod prisilom autoričine ishodišne „gramatičke“ odluke, koja kao da proširuje stilski učinak povremenog i privremenog „historijskog futura“ na gotovo čitav svoj tekst, roman tek naizgled teče duž otvorene životne putanje koju nastoji dočarati, umjesto toga stvarajući dojam da junakinjin traumatični hod kroz vrijeme nosi u sebi neki biljeg fatuma: „futur prvi“, kojim je ispisana njezina priča, u drugome licu jednine, u znaku neke nama neznane prisnosti s neimenovanim pripovjedačem (pripovjedačicom?), preobražava se tako u „futur drugi“, u naš mentalni, čitateljski “futur egzaktni”, potmulu slutnju o zgotovljenoj, unaprijed upisanoj budućnosti koja će glavni lik sustići kao gorka (pri)povijesna kob – pojašnjava prof. dr. sc. Lada Čale Feldman, teatrologinja i književna teoretičarka.
Tekst se kroz intimnu dramu beskompromisno suočava s najmračnijim pukotinama obiteljskih i nacionalnih genealogija, tjerajući čitatelja da se suoči s privatnim traumama nasuprot kolektivnog elana jedne nestale države.
Kontrapunkt i povijesna pouka
-Ovdje se ne radi o pukoj rekapitulaciji povijesnog i intimnog užasa; Ivana Lovrić Jović ispisuje precizan, ali potresan kontrapunkt između kolektivnog elana jedne nestale države i neizrecive privatne traume. Lik Tuge (Gage), opremljen svetačkim strpljenjem i devet dugih receptora za gorko, postaje poprište na kojemu se sudaraju partizanski sletovi i ustaški rezovi grla, amnezije i jezici koji progovaraju u snu, utrobe ranjene pobačajima iz nužde i lažni građanski saloni Pantovčaka. Ovo je proza koja ne dopušta naviknuto malograđansko skretanje pogleda, tekst koji miriše na restani krumpir, krv, ugljen i barut, tjerajući nas da se suočimo s najmračnijim pukotinama obiteljskih i nacionalnih genealogija. Beskompromisno, neurotično gusto, briljantno – zaključuje pisac, novinar te književni i kazališni kritičar Srđan Sandić.
Suvremeni je roman, smatra autorica, mnogo privlačniji mlađim čitateljima, no današnji pisci uglavnom biraju angažiranije teme i bore se za žrtve današnjice.
-Ja sam to poželjela napraviti za žrtve vremena koje je daleko iza nas, ali mi se čini da se iz njega nije dovoljno naučilo – poručuje Lovrić Jović ususret dubrovačkoj premijeri knjige.
