Posebnost Uskrsa je i u bogatoj tradiciji koja se svake godine njeguje na poseban način. Naš sugrađanin Ivica Hajdić napisao je osvrt na uskrsni običaj gađanja jaja koji se i ove godine održao na Mljetu, na radost i malih i velikih:
-,,Svako misto svoje festu ima“ pjevao je pokojni Tomislav Ivčić, tako i na Uskrs, svako naše malo mjesto ima neke svoje običaje. Ovaj put naša nas priča vodi do sela Blata na otoku Mljetu koje se smjestilo između četiri brda, ispred kojeg se pruža veliko zeleno polje i najveća mljetska blatina. Selo u kojem uglavnom caruje tišina, danas je bilo carstvo dječjih radosti. Naime ovo malo selo koje broji tek nekoliko stanovnika ponosno čuva svoju tradiciju upravo za Uskrs i zaživi u svom svome sjaju upravo ovih dana čuvajući ostavštinu naših predaka, koji su nas učili da je Uskrs dan kada se djeca i njhova sreća stavljaju u prvi plan.
Naime uskršni običaj gađanja jaja koji na Mljetu živi još i u Babinom Polju, i nešto manje u drugim selima, u selu Blatu zasvijetli punim sjajem. Djeca doslovno žive za ovaj dan kada se gađaju jaja kovanicom koja se mora zabiti u opiturano jaje, a svaki promašaj znači veća zarada za vlasnika jaja koji svoja jaja često donose u mljetskim košicima pletenim od mrče, divlje masline ili leprike. Prošle godine svaki promašaj koštao je odrasle gađače po kunu, a ove godine dječja mljetska monetarna politika rekla je sljedeće – sedam promašaja znači zarada od jednog eura. Neka domišljata mljetska djeca donose što manja jaja ( od mladih kokoši tzv. piplica) i što žilavija ( kuhana u octu), kako bi gađaču zadali što više muka.
I vrijeme se danas smilovalo, unatoč lošoj najavi, nije palo popodne ni kap kiše, tako da je festa od jaja mogla započeti. Odlična organizacija ni ove godine nije izostala tako da su djeca nestrpljivo čekala glavnu nagradu. Prošle godine dva živa pilića su usrećila jednu djevojčicu upravo iz sela Blata, a ove godine je glavna nagrada bio živi zeko što je izazvalo apsolutno oduševljenje među djecom. Zeko je veselo odskakutao u naručje ponosne vlasnice Nives Nodilo koja je za ovu prigodu sa svojom obitelji došla iz dalekih Goveđara i odnjela glavnu nagradu. Druga su je djeca sa divljenjem i s dozom tuge gledala prema veseloj vlasnici ovog umiljatog ljubimca, zamišljajući tog zeka u upravo u njihovoj kući.
Zveckali su euri, brojili su se promašaji, bilo je ushićenja, veselja i pokoja suza zbog brzog pogotka spretnog gađača. Nakon što se na stotine jaja pogodilo, kad je zabijena kovanica i u posljednje opiturano jaje, djeca su veselo brojila eure, nastavila su bezbrižno svoju igru, a oni stariji su bacili na boče po čemu je ovo selo poznato.
Popila se koja čašica. Malo se i zapjevalo. Onako ispod glasa. Pala je noć i prostrla svoj crni plašt sa tisuće zvijezda. Blato je opet zaspalo u san. Fermala je škvika, vika i galama. Ne zveckaju više kovanice. Opet je zavladala tišina u Blatu. Ona u koju se ovo selo tako lako uljulja. Ona tišina koja vapi za djecom sanjajući neki novi Uskrs, dječju graju, veselje i smijeh koje daju onu toliko potrebnu čaroliju i smisao svakom Uskrsu, napisao je Hajdić.
Foto : B.Čumbelić