Dan prije početka vojno-redarstvene akcije Oluja, 3. kolovoza 1995., u nasumičnom granatiranju srpskog i crnogorskog agresora, na dubrovačkom su području izgubljena tri mlada života.
Naime, posljednje granate koje su pale na uže područje grada toga su dana u popodnevnim satima ispaljene na Veliki Zaton nakon dugog razdoblja primirja. Ono što je trebao biti bezbrižno proveden dan na kupanju pretvorio se u noćnu moru – mlade živote nepovratno su izgubili pripadnik 163. brigade HV Frano Goić (24), Danijela Spajić (25) i Orsat Domaćin (17), svi iz Dubrovnika, dok je troje Orsatovih prijatelja – Romana Tomić, Lukša Pavličević i Nikša Matić – u tom granatiranju teško ranjeno.