Poznati hrvatski glazbenik Miroslav Škoro u lipnju je objavio kandidaturu za predsjednika države. U predizbornom razdoblju putuje više nego ikad i provodi puno vremena s ljudima na terenu. Tako je posjetio i Dubrovnik početkom tjedna, a mi smo ga uspjeli ‘uhvatiti na pet minuta’ za razgovor. Kako kaže, nema ‘infrastrukturu’ u Dubrovniku i došao je vidjeti kako naš Grad ‘diše’. Ističe da mu je bio naporan put do juga Hrvatske, ali i da mu to ne pada teško. ‘Volim doći ovdje i uvijek sam lijepo primljen. Jednostavno, kad čovjek tu dođe i vidi ovu ljepotu, onda i zaboravi na cijeli put’, započeo je Škoro razgovor kojeg smo otvorili pitanjem smatra li da Dubrovnik zaslužuje bolju cestovnu povezanost s ostatkom države.
Zadnjih mjeseci, otkad sam prijavio kandidaturu, mislim da su svi o meni saznali sve. Koje tvrtke posjedujem, koliko zarađujem, kad sam došao, pošao… Meni su doslovno izvadili utrobu na stol. Nemam s tim problema. Smatram da netko tko želi biti predsjednik države, mora reći sve i nema tajni. Ali otišlo je to do apsurda
— To nije nažalost u ingerenciji predsjednika države, ali svojim ću autoritetom apsolutno stati iza svih važnih infrastrukturnih projekata koji su nužni da bi se kvalitetnije živjelo na jugu i stvorilo preduvjete za razvoj i rast. Ljudima, koji nas vode već dugi niz godina, došlo je konačno do glave da trebamo imati kvalitetniju povezanost s jugom Hrvatske. Pelješki most je najbolji dokaz. No, čini mi se da Kinezi dobro obavljaju svoj posao, ali mi kaskamo. I čini mi se da će prije biti gotov most, nego sve ono što ga u pratećoj infrastrukturi treba upotpuniti. Čovjek može onda samo sjesti sa strane i čuditi se čudom kako je moguće da postavljamo stvari tako krivo. Da nismo dosad povezali najljepši grad na svijetu, koji je svima na ponos, s ostatkom domovine. Ali i kako je, primjerice, moguće da se ljudi iseljavaju iz Slavonije. Tamo kad padne kukuruz u njivu, vjerujte mi, nikne cijelo polje. Čini mi se također, da po pitanju izbora u procesu demokracije, još uvijek nismo sazreli do te mjere da kao narod shvatimo da je to naša obveza. Naša obveza je da kontroliramo te ljude i ako ne rade dobro, da ih maknemo. Mi samo šutimo i poklopimo se ušima! Predobri smo kao narod – ističe Škoro.
Koje su ključne teme koje biste mogli izdvojiti za područje Dubrovnika?
Mislim da je na jugu Hrvatske upravo infrastrukturni dio najvažniji. Bolja prometna povezanost, dostupnost izvora energije, razvijanje zračne i morskih luka… Generalno gledano, ako želite napraviti bilo kakav pomak, morate infrastrukturno pomoći takozvanu granicu proizvodnih mogućnosti, ali pritom paziti i na održivost. Važno je da u tom procesu razvoja pripazimo na svoju obalu i morske resurse, da ne devastiramo i opustošimo ono što smo naslijedili od prijašnjih generacija i što predstavlja neviđeno bogatstvo.
Imate li u Dubrovniku ljude, koji će odraditi ogroman posao koji Vas očekuje u kampanji?
Zakonske uvjete za kandidaturu bit će mi lako ispuniti, ali za promjene u državi i društvu trebaju vam ljudi. Zato ja sad intenzivno razgovaram s ljudima i s njima stvaram jedan pokret. Došao sam provjeriti postoje li ovdje ljudi koji imaju potrebu iskazati svoje nezadovoljstvo trenutnim stanjem u državi i hrvatskoj politici.
I kako Dubrovnik ‘diše’?
Gdje god sam dosad bio, ljudi nisu bili zadovoljni. Malo tko je zadovoljan, ako nije član vladajuće klike, neke od stranaka koje obnašaju vlast. Ne može me nitko uvjeriti da je stanje dobro jer, da jest, ne bismo ove godine imali više od 130 škola u kojima nije upisano nijedno dijete. Da je stanje dobro, ne bi se u javnom prostoru vodila rasprava o tome hoće li plaća ljudima skočiti 60, 70 ili 200 kuna? Pa da im skoči i 300 kuna, zar je to ozbiljan pomak? Nama treba zaokret, ali on se neće dogoditi ako se ne pobunimo već na prvim sljedećim izborima.
Nas političke elite drže još uvijek u 20. stoljeću, i to u lošim godinama tog vremena. Berlinski zid je pao, ali u glavama nekih naših ljudi neće pasti nikad
Ali sad imamo svoju povjerenicu u Europskoj komisiji za demografiju i demokraciju.
Malo su nam krivo predstavili to ‘postignuće’. Kako vladajući to predstavljaju, ispada da mi jedini imamo povjerenika u Komisiji, a ima ga svaka država članica. Pazite, mi smo dobili povjerenicu za demografiju, a pola države nam se iselilo. To je kao da meni daju da ja budem predstavnik za istraživanje Svemira, a ja o tome nemam pojma. Isto kad netko govori: ‘Mi sad predsjedamo Europskom unijom’. Pa došao je red na nas. Nemojmo se hvaliti i kititi nečim što je puka procedura, pohvalimo se konkretnim rezultatima ako ih bude. Ljudi s kojima svakodnevno razgovaram ne osjećaju neki boljitak zbog izbora povjerenika EK i predsjedanja Vijećem EU-a, ali sam siguran da pripadnici vladajuće klike i oni s kojima su umreženi osjećaju. Njihova je plaća puno veća i sve skupa im je bolje, ali u osobnom smislu. Tako se, nažalost, obnaša vlast u ovoj našoj državi. Njima je važno da je njima dobro i da je njihov životopis sada dobio još jednu crticu.
Zašto ste se odlučili kandidirati?
Zato što sam slobodan čovjek, totalno sam neovisan, dovoljno sam uspio u životu, materijalno sam stvorio toliko toga da bih mogao reći da želim na ovom polju pokušati pomoći u stvaranju boljeg društva. Želim promjenu. Ljudi koji sad obnašaju vlast, ne nude promjenu. Previše volim ovu zemlju i narod da bih na sve to mogao hladno gledati. Pa čak da mi je najbolje na svijetu, ne mogu gledati kako moji prijatelji odlaze. Silno smo se trudili da izađemo iz sustava gdje je stranačka iskaznica mjerilo vrijednosti nečije kvalitete. Mi sad imamo dogovornu ekonomiju, a zalagali smo se za tržišnu ekonomiju. A tržište je zakon ponude i potražnje i ne trpi stranačke iskaznice.
Zašto bi Škoro bio bolji predsjednik od drugih kandidata?
Radim ovo, a ne moram. To je osnovna razlika između njih i mene. Meni ova kandidatura ne treba, ja ovo radim zato što želim napraviti promjenu. Oni za sebe kažu da imaju iskustva, da nam treba stabilnost i kontinuitet. Ne želim kontinuitet promašenih politika koje su nas dovele do ruba. Meni se kontinuitet koji neki ljudi nude jednostavno – gadi. Nisam čovjek koji je bio u tome pa napravio neke probleme i sad se hoću vratiti nazad. Moj je životopis transparentan. Zadnjih mjeseci, otkad sam prijavio kandidaturu, mislim da su svi o meni saznali sve. Koje tvrtke posjedujem, koliko zarađujem, kad sam došao, pošao… Meni su doslovno izvadili utrobu na stol. Nemam s tim problema. Smatram da netko tko želi biti predsjednik države, mora reći sve i nema tajni. Ali otišlo je to do apsurda. Ne govorimo o programima, ne raspravljamo o demografiji, pravosuđu, korupciji, upravljanju državnom imovinom, zaštiti prirodnih resursa, kao ni o svemu onome što je već sad u ingerenciji predsjednika države.
Je li ovo veliki preokret za Vas? Ljudi Vas poznaju kao glazbenika koji je među ostalim kroz svoje pjesme provlačio ozbiljne teme…
Ako je čovjek zainteresiran za pojavnosti oko sebe, onda ne smije biti površan. Mogu se složiti s vama da jesam hrvatski glazbenik i da sam napisao puno pjesama, otpjevao i producirao. Napravio sam diskografsku kuću, ali i vodio više njih. Nije ni to beznačajno. Završio sam malo škole, doktorirao ekonomiju, objavit ću uskoro knjigu na temu glazbe i autorskog prava, o monetizaciji nematerijalnog vlasništva. Dio sam kreativnih industrija koje bilježe rast i u doba krize. Možemo li mi to sve skupa apstrahirati i reći površno: ‘On je samo pjevač’? Ma možemo! Ali ja uvijek volim podsjetiti javnost na to da političar može biti svatko, a pjevač i dobar zabavljač malo tko.
Izdvajaju Vas kao jednog od tri najizglednija pobjednika.
Da ne mislim da imam ozbiljne izglede, ne bih se kandidirao. Ljudi žele promjenu, a ja sam odlučan u tome da tu promjenu donesem. S trulim kompromisima ne može se naprijed, oni su nas do ovoga i doveli.
Aktualna predsjednica naziva Vas eksperimentom.
Predsjednica ili ne zna što je to eksperiment ili mi želi prišiti etiketu od koje bih se ja trebao ograđivati ili braniti. Nemam se namjeru ići okolo opravdavati. Potrebno je nju pitati što je ona pod tim točno mislila. Ona smatra da je trenutna situacija – dobra. Kandidirala se za drugi mandat misleći da je ovako kako je dosad obnašala mandat – dobro. Ja smatram da nije, što je i moje pravo. Da sam na mjestu predsjednika države, davno bih destabilizirao ovu Vladu koja ne služi ničemu. Koga predstavlja ta Vlada? Jesu li oni stvarno predstavnici onoga dijela hrvatskog naroda koji je izašao na izbore prije tri godine i ukazao povjerenje određenim programima? Ti programi ne postoje, nego postoje samo projektna nazad. Moj je životopis transparentan. Zadnjih mjeseci, otkad sam prijavio kandidaturu, mislim da su svi o meni saznali sve. Koje tvrtke posjedujem, koliko zarađujem, kad sam došao, pošao… Meni su doslovno izvadili utrobu na stol. Nemam s tim problema. Smatram da netko tko želi biti predsjednik države, mora reći sve i nema tajni. Ali otišlo je to do apsurda. Ne govorimo o programima, ne raspravljamo o demografiji, pravosuđu, korupciji, upravljanju državnom imovinom, zaštiti prirodnih resursa, kao ni o svemu onome što je već sad u ingerenciji predsjednika države.
Djelovali ste u Saboru.
Bio sam osam mjeseci u Saboru pa sam dao ostavku zato što se nisam slagao s time da budem dio glasačke mašine. To je po meni dno dna demokracije.
Koje su Vaše ključne stavke programa?
Tražim povećanje ovlasti predsjednika Republike sa željom da predsjednik ima pravo sudjelovati u kreiranju političkih, društvenih i gospodarskih prilika u državi. Želim sudjelovati u stvarima koje utječu na to kako ljudi žive. Mislim da tu puno mogu doprinijeti jer sam ipak ja i uspješni poduzetnik i doktor znanosti. No, unatoč ograničenim ovlastima, ni sad predsjedniku države nitko ne brani da bude više s narodom i da bolje osjeća njegovo bilo te da se više angažira. Ako narod ima potrebu pobuniti se protiv želje vlasti da produlji radni vijek sa 65 godina na 67… Pa tko brani predsjedniku države da izađe van i stane s narodom te kaže: ‘To ne može’, odnosno da podrži referendumsku inicijativu? Moje je mišljenje da predsjednik može napraviti puno toga i privući pozornost na problem, ako hoće. Ako je pravi predsjednik koji živi s narodom. Također, tražim da predsjednik može raspisati referendum. Postoje zemlje u kojima su referendumi najnormalnija stvar. Ako možete primijetiti, u zadnjih nekoliko godina svaka referendumska inicijativa u ovoj državi propada. Ljudi postaju frustrirani. I to ne po principu da predsjednik prikuplja potpise, nego želim da predsjednik države ima pravo na raspisivanje državničkog referenduma. Ako ne prođe, predsjednik podnosi ostavku. Ako prođe, to smo riješili i idemo dalje. Predsjednik treba imati i pravo Saboru predlagati kandidate za suce Ustavnog suda. Za svako mjesto treba ponuditi više kompetentnih kandidata pa neka Sabor odabere. Sada je to samo rezultat unutarstranačke trgovine.
Mislite li da ste razdijelili ‘desnicu’?
Zašto? Tko je inače predstavlja? Trebali bismo prvo vidjeti tko je ta autentična osoba koja predstavlja desnicu. Morali bismo se i dogovoriti što je to danas u Hrvatskoj i svijetu desnica? Inače, ne dijelim ljude prema tome tko je desno, a tko lijevo. Samo me zanima tko je sposoban, tko je dobrih namjera i za budućnost. Sad je 21. stoljeće. Trebamo dobro zasukati rukave, sjesti i konzultirati se s najpametnijima oko sebe da bismo Hrvatsku prilagodili 21. stoljeću. Nas političke elite drže još uvijek u 20. stoljeću, i to u lošim godinama tog vremena. Berlinski zid je pao, ali u glavama nekih naših ljudi neće pasti nikad.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju DuLista 6. studenog 2019.