Svim ljubiteljima nogometa zasigurno negdje u uhu stoji ime mlade Konavoke Mie Deranje koja je šest sezona igrala za ŽNK Ombla. Odlaskom na Kineziološki fakultet u Splitu nije objesila kopačke o klin, igrala je za ŽNK Marjan, te kasnije Hajduk. Također je zaigrala za sveučilišnu reprezentaciju, a najveća čast joj je bila igrati za hrvatsku malonogometnu reprezentaciju. Mlada dvadesetčetverogodišnja magistrica kineziologije povratkom doma se odlučila baciti u poduzetničke vode. Na oduševljenje Konavljana, na svojoj rodnoj Grudi je otvorila sportski obrt Konosport. Organizirala je i Prvi sportski dan u suradnji s udrugom Društvo Naša Djeca Gruda, a igra aktivno futsal za zadarski klub Super Chicks. O nogometu, reprezentaciji, povratku na Grudu i izazovima života u malom mjestu razgovarali smo s ovom punom ideja mladom trenericom i zaljubljenicom u nogomet. Kako kaže zaljubljenost u sport nosi u sebi od malena, gdje je dane provodila igrajući nogomet s dječacima na lokalnom igralištu.
O reprezentaciji…
— Igranjem za zadarski klub Super Chicks sam imala priliku biti na dva okupljanja hrvatske ženske futsal reprezentacije. To mi je stvarno bila nagrada za nešto čime se bavim cijeli život, stvarno je bilo lijepo, cure su me super prihvatile. Stekla sam neka nova iskustva i naučila puno toga od starijih koje su tu već duže vrijeme – rekla nam je Mia. Kroz razgovor nam je otkrila kako se vratila doma, o mogućnostima na selu, te kako je došla na ideju o otvaranju nečeg svog. — Prve tri godine studiranja sam govorila ‘ja ću ostati u Splitu, meni je to ostvarenje sna, sve što sam sanjala kao mala sam tamo postigla.’ Igrala sam nogomet, studirala na tom fakultetu i sve me to vuklo i bilo mi je odlično, ali kako se bližio kraj studiranja sam se ipak odlučila vratit doma. Bilo mi je malo teško zbog svih prijatelja i svega što sam tamo postigla, ali i dalje volim Split. Doma je ipak doma. Cijenim taj grad i sve što ima za ponuditi, što se tiče priključivanja raznim aktivnostima, bavljenja nečim, same prilike zapošljavanja su veće, ali mislim da selo i manja mjesta nude više mogućnosti kada želiš otvoriti nešto svoje čega tamo nema. Svoja znanja želim ponuditi svojoj zajednici, svojim ljudima i mislim da bi svatko tko je imalo ambiciozan to trebao napraviti. Jako mi je drago vidjeti neke mlade i ambiciozne ljude koji neku svoju struku, svoje znanje donesu i ne boje se upustiti u nešto novo – naglašava Mia. U daljnjem razgovoru nam govori da voli mir i tišinu sela, Grad joj je blizu, ali naglašava da joj je ljepše biti tamo gdje je mir i tišina. Tako je došla na ideju o otvaranju svog obrta.
Zašto Konosport?
—Nisam znala da će otvaranje sportskog obrta ići tako brzo, a evo ponosim se tim što je sve prošlo glatko i za sad ide dobro. Inspiraciju sam dobila tako što ja kao mala nisam imala neke prevelike mogućnosti po pitanju sporta. Dječaci su trenirali nogomet, djevojčice odbojku i nikad nije bilo nekih velikih događanja po pitanju sporta. Nekako sam željela sve to što ja nisam imala donijeti u Konavle i omogućiti im to – zaključuje Mia.
Sportski obrt Konosport je počeo s prenošenjem nogometnog znanja na konavoske djevojčice. To je bio logičan slijed kako je i sama potekla iz nogometa.
—U Ženskom nogometnom klubu Hajduk sam počela trenirati s curicama i tamo sam stekla jako puno iskustva. Završila sam UEFA C edukaciju za nogometnog trenera, a trenutno sam na UEFA B edukaciji, željela sam u Konavlima krenuti sa sportom kojega najviše znam. Za sada škola nogometa broji 13 curica školske dobi. Najviše je onih od prvog do četvrtog razreda osnovne škole, ali ima par njih starijih koje su se jako dobro uklopile s mlađima. Za sada svi skupa treniraju i nema problema što tiče neke razlike u godinama, ali naravno ako ih se još više skupi, podijelit ćemo ih u dvije grupe – priča nam dalje Mia te dodaje kako na svojim treninzima uvijek voli ponuditi nešto novo, nešto zanimljivo.
—Pogotovo u početnom dijelu treninga kada uvijek igramo neke igre, zanimljivo im je kad im donesem nešto novo. Na primjer neki dan sam na trening donijela pilates lopte i s njima smo igrale neke igre pa je odmah bilo zanimljivije, odmah je bilo smijeha i zabave jer je na kraju najbitnije da vidim osmijeh na licima djece. Što se tiče ostalih dijelova treninga sad za početak učimo najosnovnije stvari, tehničke stvari vođenja, pucanja, dodavanja i opet to pokušavam napraviti kreativno da nije uvijek isto – naglašava Mia. Dani su joj ispunjeni sportom, a osim treninga u svojoj školi nogometa trenira i najmlađe dječake u Nogometnoj akademiji Konavle, dok u gradu radi kao osobna trenerica na grupnim i individualnim treninzima za rekreativce.
—Ponedjeljkom, srijedom i petkom ujutro sam u teretani, a onda sam od dva i pol do pet na terenu, prvo dječaci pa djevojčice. Utorak i četvrtak su malo ležerniji, dok vikendom osim utakmice nemam ništa. Volim se pripremiti za treninge i uvijek u samoj pripremi treninga razmišljam kako ću djeci donijeti nešto novo, kako će to biti kreativnije da oni možda na neki nesvjestan način zapravo nauče što je bitno u nogometu. Svaki mi je trening spreman, ne želim doći nespremna – govori nam Mia.
Pozitivne reakcije
Jako je ponosna na svoj Prvi sportski dan kojeg je krajem rujna organizirala u suradnji s društvom Naša Djeca Gruda. O tom lijepom događaju ima samo pozitivne reakcije i komentare. —Bilo je bolje od očekivanog. To sam organizirala uz pomoć par najbližih prijatelja koji su mi stvarno pomogli da taj dan protekne kako bi trebao proteći. Imali smo tri kategorije djece koja su se natjecala po dobnim skupinama. Bilo je 54 natjecatelja i oni najbolji su dobili vrijedne nagrade – rekla je te dodala kako je bilo i natjecanje za roditelje, ali i lutrija.
—Bila su to tri sata super zabave, a najviše me veseli što smo vidjeli da niti jedno dijete nije bilo na mobitelu ili je bilo tužno. Svi su se igrali, igralište je bilo puno raznih sportskih rekvizita i zabave i stvarno je bilo super. Reakcije su bile pozitivne nakon ovog Prvog sportskog dana i koliko sam mogla čuti ne samo od roditelja, vidim da su se djeca zabavila. Drago mi je što je Društvo Naša djeca Gruda prepoznalo moj rad, oni su mi prva suradnja i nadam se da će ih biti još – rekla je te pozvala i druge tvrtke i udruge da se priključe bilo kroz sponzorstvo ili suradnju. Budući da je istaknula kako tijekom Prvog sportskog dana djeca nisu bila na mobitelu, osvrnula se i na tu temu.
—Djeci treba više raznih aktivnosti, ne samo sporta nego i radionica, edukacije… Naravno za to su potrebni stručni ljudi koji će to sve približiti djeci. Stvarno mislim da je jako bitno da su ti ljudi stručni, jer ima puno nestručnih ljudi koji se više čuju nego stručni i onda to ne ide na dobro. Treba više cijeniti ljude sa strukom i više biti ambiciozan u pokretanju nečeg svog, da ono što su naučili u drugim mjestima, na fakultetima i edukacijama to prenesu na djecu i time ponude nešto novo. Drago mi je kada netko u nekoj svojoj struci sa svojim znanjem i onim čime se bavi donese nešto novo; bilo što. Ovo je sada sport, ali glavno da zajednica ide naprijed. Bilo kakve druge aktivnosti su veliki plus za razvitak – smatra naša sugovornica.
Planovi
O planovima za budućnost Mia nam kazuje kako ima puno ideja koje bi željela provesti odmah, ali…
— Mislim da će sve doći polako. Nekako mi je najosnovniji plan organizirati ljetne kampove, s početkom od ovog ljeta. Oni bi bili koncipirani po par dana na kojima će biti različite sportske aktivnosti, ali i neke radionice, edukacije za djecu. Mislim da je to djeci dobro zbog druženja i edukacije. To mi je neka glavna ideja, ali prije toga bih organizirala još neke aktivnosti, možda čak ponuditi nešto za starije. Pogotovo za one koji rade u uredima, za one koji su manje fizički aktivni. Glavna misao vodilja za organizaciju sportskih kampova mi je odvratiti djecu od mobitela, provesti vrijeme vanka, stvoriti nove uspomene. To sam mislila organizirati na raznim lokacijama, za početak u Konavlima, ali tko zna, možda krenem i dalje – rekla je. Za kraj ima i poruku za djevojčice koje se žele baviti nogometom, ali možda to ne čine zbog stigme kako je nogomet samo za dječake.
—Ja bih rekla da je zapravo lijepo biti drugačiji jer s nečim drugačijim ističeš se u ovom danas ponekad dosadnom društvu. Svi oni koji previše komentiraju, koji se rugaju ako igraš nogomet ili se baviš nekim amo reći čudnim aktivnostima, sportom ili bilo čime, oni su zapravo sigurno ljubomorni, jer sami ne rade nešto za što su sposobni ili što su željeli raditi. Ne da im se ili se ne žele upustiti u nešto tako veće. Nogomet svakako nije sport samo za dječake i zato poručujem svima koji žele neka se uključe i treniraju, ne samo nogomet, nego ono što vole jer će im sport sigurno donijeti lijepe stvari od prijateljstva, zdravlja, ali i različitih uspomena koje će pamtiti cijeli život – zaključuje Mia.