Stiže nam Dan ki dohodi nami jednom na godište. Proglasi su podijeljeni po cijelom teritoriju Dubrovačke biskupije, a iza ovogodišnjih festanjula pomorca Stijepa Braila i umirovljenog obrtnika Antuna Skurića je i festanjulska večera.
– Do sada smo odnijeli proglase po župama, u Konavlima, po Primorju do Stona, posjetili smo našeg najstarijeg festanjula Stijepa Pavlovića, koji ima 90 godina, i koji nas je jako lijepo primio, čak je proplakao. On je inače bio festanjul 80-ih godina, a tada nije bilo jednostavno prihvatit se te dužnosti. Proglas smo odnijeli po Gradu, po institucijama, crkvama, samostanima, školama. Bili smo i u Domu Maslina gdje su nas također lijepo primili. Bilo je interesantno, svugdje smo bili lijepo primljeni – rekao nam je pomorac Stijepo Brailo kojeg smo posjetili u njegovom domu u Močićima.
OBVEZA, ČAST I PONOS
– Sve nekako ide brzo, dosta je obaveza, dosta je toga što treba odraditi, za vikend smo na Postiru odnijeli proglase za Elafite. Ovaj tjedan je udarni, počinjemo s Trodnevnicama u srijedu. Don Toma nam je od velike pomoći. Inače, on je posebno zauzet, ima puno toga za odradit, a mi pomažemo. Jest da je malo naporno, ali je slatko – naglašava. Njegovu sreću dijele i supruga Katarina i kćer Lucija. Oba dvije su silno ponosne što je njihov suprug odnosno otac izabran za ovogodišnjeg festanjula Feste svetoga Vlaha.
– To je obveza, čast, ponos. Sve to prošla je svaka žena festanjula. Ali taj osjećaj koji čovjek ima u sebi, jednostavno se ne može opisati. To je ushićenje. Svatko može biti nešto, ali malo tko može biti festanjul. Naravno, da je za našu obitelj to posebno. I sve što radimo, dočekujemo, ispraćamo, jednostavno prođe, nemaš osjećaj da si umoran – naglasila je supruga Katarina koja je vijest da joj je suprug proglašen festanjulom, primila u četiri sata ujutro.
FESTA OBITELJI
– Bila je to predivna vijest – ističe.
– Ja sam to već znao – dodao je gospar Stijepo.
U njihovoj kući oduvijek se slavio Sveti Vlaho.
– U kući od Braila, Stijepov prađed je bio Vlaho i dundo mu je bio Vlaho. U dunda Vlaha se uvijek slavilo, a i njemu se sin zove Vlaho. Znalo se da se tradicionalno na objed ide u njega, pa u Grad i u procesiju. Nama je familijarno to bilo važno. Stijepova majka bi se tada obukla u nošnju, a naša kćer Lucija ju je pratila još odmalena. Ona se sada oblači u nošnju već10-ak godina. Iako nekad ne stigne doći zbog studija u Zagrebu. I ona je naravno ponosna što joj je otac izabran za festanjula. Zove pet puta dnevno, raspitiva se – naglašava gospođa Katarina. Za Festu sve je spremno, dodaju nam supružnici Brailo.
– Sve je spremno, kako ne. Ima već dugo. Odijelo, košulja, kravata, sve je na svom mjestu već odavno, jedino još nismo košulju ispeglali – dodaje gospar Stijepo, koji još uvijek navegava na jednoj japanskoj kompaniji, i koji odmah po završetku Feste odlazi na brod.
– Teško je bilo sve uskladiti, ali uspio sam doći na Festu. A kad završi Festa, odmah idem na brod – ističe i dodaje:
– Želimo pozvati sve ljude iz naše Biskupije i šire, posebno iz Konavala, koje su uvijek brojne, a i ove godine se poklopilo da su oba dva festanjula iz Konavala, da dođu i da uveličaju Festu našeg Parca.
– Samo da nas Sveti Vlaho pogleda, da bude lijepo vrijeme i da ne bude kiše – dodala je njegova supruga Katarina.
Za festu Svetoga Vlaha sve je spremno i u obitelji festanjula, obrtnika Antuna Skurića.
– Obavili smo skoro sve. Bili smo u Konavlima, Primorju do Stona i u Gradu. Kiša nas je malo zamarala, ali fala Bogu. Ovog vikenda proglasi su poslani brodom na Elafite, i to je to. Sada teku ostale pripreme, doma je sve spremno, a iza nas je i festanjulska večera. Bili su mi festanjuli i don Toma. Čujem samo pohvale. Sve smo učinili od srca. Jednostavno smo počašćeni – govori uvodno Antun Skurić kojeg uoći Feste svetoga Vlaha sve više i više obuzimaju osjećaji.
NESTRPLJENJE RASTE
– Lijepi su osjećaji. Sad me to sve više i više obuzima, i sve više i više sam nestrpljiv. Veselim se tome danu, otvaranju Feste i samome Svetome Vlahu. Nadam se da će doći dosta naših ljudi u nošnjama. To smo u proglasu i napisali, pozvali smo da svi dođu i da na taj način uveličaju Festu – dodaje.
Festanjul Skurić i njegova supruga Eda, te kćeri Marija, Martina i Nikolina te dvije unučice su presretni, i svi su sudjelovali u pripremama.
– Briga o svemu sigurno je prepuštena ženskom dijelu, od oblačenja do pripreme jela, karakterističnih za naše područje. Tako smo za festanjulsku večeru pripremali jela s našeg dubrovačkog područja. Predala sam se tom poslu, kao i moj suprug, jer uvijek postoje nekakvi strahovi hoće li se sve dobro obaviti. Međutim, imala sam podršku svojih kćeri koje su se također predale tom poslu i ozbiljno ga shvatile, a svakako da ćemo i sve ostalo zajedno rješavati – dodaje gospođa Eda i naglašava kako izbor njezina muža za festanjula predstavlja veliku čast za cijelu obitelj.
– To je i velika nagrada svima koji žive u ovom gradu. Doživjeli smo ono što se ne može svakome dogoditi – naglašava.
– Za mene je velika čast što Sveti Vlaho postoji u našem Gradu. Kada se inače pripremamo za Festu kao da nam je Božić ili Uskrs, jednostavno živimo za taj dan – dodaje gospođa Eda. Suprug i ona inače nisu propustili nijednu dosadašnju Festu svetoga Vlaha.
ZAJEDNIŠTVO TREBA NJEGOVATI
– Išli smo zajedno na svaku Festu, kao mladić i djevojka, a kasnije i kao suprug i supruga. Na taj dan uvijek bi napravili lijepi objed za svojtu i prijatelje koji su se našli u Gradu, želeći ih počastiti. To smo smatrali našom obvezom. Jer to je dan kad se ljudi zbliže i kada su zajedno i smatram da to zajedništvo i dalje treba njegovati – naglašava gospođa Eda. Ove godine cijela obitelj Skurić bit će na okupu, jer će sa svojom obitelji na Festi nazočiti i treća kćer koja živi u Njemačkoj.
– Kćeri su nam također jako radosne. Najstarija živi i udata je u Njemačkoj, ima velike obveze, ali i ona stiže za Festu svetoga Vlaha. Inače dođe, ali sve zavisi od obaveze. Sada je nedjelja pa će moći doći – dodao nam je festanjul Skurić radostan što će cijela obitelj biti na okupu. Naglašava kako je sve spremno za Kandeloru i za sam Blagdan svetoga Vlaha.
– Spremno je odijelo, klobuk, košulja, kravata, rukavice, bijeli šal kojeg nose novi festanjuli preko kolara, a stari unutar kaputa, kao i medaljica. Zapravo, spreman sam od kada su mi uvečer došli javiti da sam izabran za festanjula. To mi je vrhunac u životu – zaključuje festanjul Skurić.
– To je iznenađenje zato što ne znaš da će ti se dogoditi – zaključuje njegova supruga Eda.