Iz Azila Dubrovnik podijelili su priču Ljubici koja je nedavno završila u azilu i koja tužno čeka povratak svog vlasnika.
– Ona samo čeka, a nitko ne dolazi. Nema tužnijeg psa u našem azilu. Sjedi na ogradi i čeka..
Ljubica je pronađena pretprošle nedjelje kod crkve u Čilipima. Sjedala je mirno, kao da vjeruje da će njen čovjek svaki čas doći po nju.
I mi smo vjerovali. Mislili smo da je netko traži. Da će zazvoniti telefon. Ali nije. Prvo smo je nazvali Moon.
Već drugi dan postala je Ljubica.
Jer ne postoji nježnije ime za ovako nježnog psa. Dobra kao kruh, mila, tiha, nenametljiva. Pas koji ne traži puno osim da opet nekome pripada.
Ima oko 4 godine, srednjeg je rasta, 18 kilograma. Ne laje, ne uništava i s drugim psima je odlična.
Jučer smo je vodili u grad i bila je pas za poželjeti. Na povodcu hoda predivno, ide uz nogu, mirno prolazi kraj ljudi i pasa i ni na koga se ne obazire. Kao da je cijeli život nečiji kućni pas.
Tješimo je koliko možemo. Grlimo je na ovom azilskom kauču, mazimo i govorimo joj da će sve biti dobro.
Ali postoje tuge koje ni najveća ljubav u azilu ne može izliječiti. A njena baš boli.
Zato joj sada tražimo nove ljude. One koji je neće ostaviti da čeka nekoga tko se nikada neće vratiti.
Ljude koji će joj pokazati da kraj jedne priče ne mora biti kraj svega.
Vjerujemo da bi bila idealan ljubimac nekome i bez puno iskustva, jer jednostavno je predobra.
Molimo vas, pogurajte Ljubicu barem jednim shareom – napisali su iz azila.
