Ubrzo se Mariji ukazala prilika za boljim životom. Kada se Matija taj put vratio s broda, nije odmah mogao doći u Cavtat nego je morao zbog karantene ostati na Mrkanu. Marija nije željela čekati Matiju nego je nagovorila Pava na bijeg. Prethodno je pripremila 300 talira, svoju odjeću i putni kovčeg. Matijinom bratu vratila je prsten kao znak da zauvijek prekida vezu s nametnutim mužem. S Pavom se dogovorila kako će bježati noću, a sluškinji je rekla kako će rano otići na Obod, pa ju je zadužila čuvati kuću i sina. Bijeg je pomno planiran i pripremljen. Tada se nije moglo iz Cavtata izići noću jer su gradska vrata bila čuvana i zatvorena. No, Marija se preobukla u mušku odjeću, te pod okriljem noći zajedno s Pavom odlazi na brodicu gdje su ih čekala četiri mornara. Na kopno su se iskrcali Pavo, Marija i dva mornara, a druga dva su čekala da bi Pava navodno odveli u Dubrovnik, ali oni su bili samo tu da bi progoniteljima zavarali trag. Krenuvši prema Zvekovici, primijetili su Konavljanine koji su išli na tržnicu u Cavtat kako spavaju, a pokraj njih su pasli konji. Oni su ukrali konje, te žurno otišli dalje. No, negdje u brdima prema Trebinju ugledali su Turčina, kojem su pokušali neopaženo pobjeći. Ali nisu uspjeli proći. Tu je bilo više Turaka koji su ih zaustavili i opljačkali, te odlučili prodati kao roblje, ali kad su doznali da su bjegunci s područja Dubrovačke Republike morali su ih odvesti u Trebinje.
MARIJA I PAVO POSTALI MAREMA I JUSUF
Marija i Pavo su se našli u nezavidnoj situaciji, shvaćaju kako ne mogu natrag, te im je jedini izlaz bio u prelasku na islamsku vjeru. Nadajući se kako će ih to spasiti, tu želju rekoše i Turčinu koji ih je vodio u Trebinje. On se oduševi s prijedlogom i odvede ih pred hodžu koji je obavio obred prelaska na islamsku vjeru. Nakon toga Pavo i Marija postadoše muslimani. Marija dobije novo ime Marema, a Pavo Jusuf. Ubrzo dolazi i do vjenčanja te ga Marema i Jusuf obave po muslimanskom obredu. Svakako je taj prelazak na islamsku vjeru naišao na odobravanje tadašnjih muslimana u Trebinju, te se nećak trebinjskog paše pobratimi s Pavlom pa mu i priredi bogatu večeru. No prelazak na islamsku vjeru Pava i Marije nije bio iskren. Nakon nekog vremena Marija i Pavle su se preselili u selo Međine gdje su stanovnici bili svi kršćani. Odmah po dolasku netko ih prijavi paši kako šuruju s kršćanima. Paša je o svemu obavijestio vezira u Travniku koji im je naredio da odmah dođu k njemu. Zadržao ih je 14. mjeseci pod stalnim nadzorom. Na prijevaru su nagovorili vezira da ih pusti, te pošli ponovno u spomenuto selo.
K’O IZ SAPUNICE
Pavo i Marija su imali troje djece, jedno žensko i dvoje muško. Prvo dijete kćer je Pavo tajno krstio i dao joj ime Marija. Potom su dobili sina po imenu Antun koji je vrlo brzom umro. Sahranjen je bio po islamskom obredu. No, Pavo je platio nekog seljaka koji je iskopao leš pa ga je Pavo sahranio na kršćanskom groblju. Treće dijete je dobilo ime Antun po uspomeni na preminulog sina. Kako je vrijeme odmicalo tako je kod Pava i Marije sazrijevala želja da se vrate natrga u Dubrovnik. Cijelo su vrijeme bili pod budnim okom Turaka koji nisu željeli da se vrate natrag. Kuća u kojom su stanovali bila je okružena jarkom i dobro čuvana tako da je bilo nemoguće pobjeći, jer se u nju ulazilo preko mosta, a stražar je stalno pazio na kuću. Pavo se sprijatelji s nekim Jovicom koji jedno večer napije i najede stražare. Oni uzmu djecu, te se tiho provuku pokraj pijanih stražara i pobjegnu prema Dubrovniku. Prema dogovoru iza jednog brda dočekaju ih seljaci iz Župe s konjima. Dođoše u Gruž odakle iz luke otiđu na Mljet. Marija će 1799. moliti dubrovačkog nadbiskupa Ludovika Spagnolettia da je primi ponovo u katoličku crkvu i da poništi njezin prvi brak s Matijom Palikućom. Znamo kako je obitelj oko 1850. godine preselila u Gruž, no daljnja nam sudbina nije poznata. Čitatelj ovih redaka može primijetiti kako Marijina sudbina nalikuje današnjim junakinjama televizijskih sapunica.